Zadrani objavili svjedočanstva ratnih suboraca: 'Mi smo tada bili vaši, a sad ste vi naši branitelji'

Uoči promocije knjige »Ratnici svjetla – Ti si hodajuća povijest« Nebojša Gunjević, Velimir Ivanišević i Marin Milković govore o ljudima s prve crte, prijateljstvu koje je preživjelo rat i poruci koju žele ostaviti mladima. Nema terena dok tvoja čizma ne dođe na taj teren, rečenica je koja možda najbolje opisuje knjigu koju su ove godine u vlastitoj nakladi objavili sami autori.

Neka sami pričaju…

Trojica prijatelja upoznala su se i zbližila tijekom Domovinskog rata. Odlučili su zapisati priče ljudi koji su, kako kažu, iznijeli najveći teret rata, ali su nakon njega uglavnom ostali izvan povijesnih knjiga i javnosti. Knjiga je posvećena njihovoj ratnoj braći, a promocija će se održati u subotu, 10. listopada u 11 sati u atriju Providurove palače Zadar u sklopu obilježavanja Dana grada Zadra.

Za Gunjevića, koji je u knjizi zapisivač, odluka da se vrate ratnim iskustvima nije bila nimalo laka. Tijekom rata stalno su bili zajedno, uglavnom po položajima. Sama ideja bila je teška jer su iskustva s prve crte ostavila trajne posljedice. Ali shvatili su da knjigu treba napraviti. Međutim, umjesto klasične ratne monografije odlučili su pustiti ljude neka sami ispričaju svoje priče.

– Dogovorili smo kriterije. Prvo čestitost, zatim hrabrost i spremnost da svojevoljno idu u akcije, a važno nam je bilo i kakvi su bili nakon rata. Željeli smo konkretne, istinite priče. Na razgovorima smo uglavnom bili sva trojica, objašnjava Gunjević.

Među sugovornicima su Velimir Ivanišević i Marin Milković, ali i još osmorica njihovih ratnih prijatelja. Posebno su se prisjetili trojice koji više nisu među njima – Marijana Rogića kojeg su opisali kao »Nestvarno nesebičnog«, Roberta Alića kao »Granitno uspravnog« te Blaženka Košte »Neustrašivog«. Sam Ivanišević zauzeo je posebno mjesto u knjizi – dobio je ulogu moralnog orijentira. O svom doprinosi govori puno skromnije.

– Ništa posebno. Uloga jednog bojovnika, ništa posebno, kaže Ivanišević kojem teško pada pričati, ne skriva emocije.

Iznijeli rat

No Gunjević objašnjava zašto je upravo on važan za cijelu priču.

– Vele je bio naš moralni orijentir. Dok smo radili knjigu, stalno smo mislili na njega. Napisali smo knjigu ne o nama, nego o ljudima koji su bili poput njega – ljudima koji su bili spremni staviti glavu na panj kad je trebalo, a nakon rata nisu tražili ništa i često nisu ni dobili ništa, ističe Gunjević.

Sam naslov »Ratnici svjetla« Marin Milković povezuje s generacijom vrlo mladih ljudi koji su se tada našli na prvoj crti.

– Mi smo praktički bili dvadesetogodišnjaci. Bili smo na prvoj crti, sudjelovali u prvim udarnim valovima, probojima i Oluji. Takvih ljudi ima u cijeloj Hrvatskoj. Nažalost, mnogi su marginalizirani.

Mi ne tražimo ništa. Naša je poruka da smo mi tada bili vaš branitelji, a vi ste sada naši branitelji, ističe Milković.

Bili su ljudi koji su iznijeli strateške odluke. Upravo u ljudima vide odgovor na pitanje kako se Hrvatska uspjela obraniti.

– Domovinski rat nisu iznijeli samo zapovjednici. Oni su morali imati s kim zapovijedati. Ti ljudi bili su čestiti, mladi, puni energije i ljubavi prema domovini, napominje Gunjević i dodaje kako njih nije trebalo tjerati u akcije.

– Možeš imati genijalne strateške poteze, ali netko ih mora iznijeti. Nema terena dok tvoja čizma ne dođe na taj teren. A ta čizma bili su upravo ti ljudi, ističe Gunjević.

U okruženju

Ivanišević se u razgovoru prisjeća i jedne od situacija s prve crte, kada su se našli pred direktnom opasnošću da budu opkoljeni.

– Naš Marijan je mokrio i vidio je neprijateljske položaje za koje nismo znali. Da nije vidio, prošli bismo još desetak, petnaest metara i oni bi nas zatvorili. Ne bi nas bilo. To je rat, kaže Ivanišević.

Također, prisjetio se i trenutaka kada su bili gotovo potpuno okruženi, dok je protivnik mislio da ih je puno više nego što ih je stvarno bilo.

– Oni su mislili da nas ima najmanje trideset. A nas je ostalo pet. Sve je išlo na nas. U jednom trenutku pomislio sam da je ovo moje zadnje, moji zadnji trzaji, opisuje branitelj.

Za Milkovića, koji je bio »spiritus movens« ovog projekta, sva ta iskustva danas imaju zajedničku poruku o vrijednost života.

– Postoje situacije koje čovjek doživi i tada shvati vrijednost života. Doslovno, između dvije granate koje padaju, u jednom trenutku ti kroz glavu prođe cijeli život. Tada shvatiš što znači život i koliko vrijedi, ističe.

Zato knjiga, naglašava Milković, nije samo povratak u ratnu prošlost.

– Kada sve to preživite, imate potrebu prenijeti mladim ljudima što znači život. Ne dao Bog nikome da na takav način spozna njegovu vrijednost kao što smo mi spoznali između dvije granate. Život je najveće blago na svijetu, ističe Milković.

Topla, jednostavna

Ni Gunjević, ni Ivanišević, ni Milković ne žele da knjiga bude poziv na življenje prošlosti.

– Nikoga ne želimo opterećivati ratom. Rat je prošlost i ne daj Bože da se ikada više ponovi. Naša poruka mladima su: istina, vjera i život. Ono što smo mi stvarali neka se nastavi, ali na druge načine: znanjem, vještinama, poštenjem i čašću, poručuje Milković.

Knjiga donosi razgovore i portrete ratnih prijatelja, povijesni uvod, sjećanja, literaturu, recenziju Drage Čuline, ali i poglavlje posvećeno umjetnoj inteligenciji, kojom su autori pokušali sažeti Domovinski rat. Za zapisivača Gunjevića ipak je najvažnije ono ljudsko.

– Moj prijatelj Romano Meštrović, koji je pročitao na tisuće knjiga, rekao mi je da nikad nije čitao takvu knjigu. Rekao je: »Topla je, jednostavna. I svojim si prijateljima dao osobnost«. Iz njihovih priča čovjek zapravo može složiti cijelu priču o ratu, zaključuje Gunjević.