Zašto je bolje ugovoriti doživotno nego dosmrtno uzdržavanje? Pravnica otkriva zamke i prednosti

Uz sve izazove kojima se umirovljenici susreću, često se nalaze i pred važnim odlukama kada ostanu sami, kad im treba pomoć ili kad ne znaju što će sa svojom imovinom. Najčešće se u takvim slučajevima razmišlja o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, o darovnim ugovorima te raznim drugim pravnim aktima.

Prave informacije u tom slučaju zlata su vrijedne, a kako se starije osobe ne bi našle u nepovoljnom položaju, udruga umirovljenika Treća dob organizirala je i predavanje na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Zadru.

O razlici doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja, kao i o Zakonu o nasljeđivanju doznali smo više od Smiljane Mandić Januške, bivše sutkinje i odvjetnice.

Bitna razlika

Starije osobe, zbog svoga često narušenog zdravstvenog stanja ili u slučaju oslabljenih kognitivnih sposobnosti, spadaju u ranjivu skupinu ljudi i tako nerijetko postaju meta osobama koje bi se rado domogle nekretnine na lakši način.

Stoga, poznavanje razlika između dosmrtnog i doživotnog ugovora, pojmova koji se u neznanju često izjednačavaju, osnova je od koje bi trebali započeti.

– Ljudi koji nisu u struci, stariji ljudi, ne znaju razliku između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Često, upravo zato što su u situaciji da trebaju tuđu pomoć, ne znaju što da naprave.

Treba im netko da im skuha, ode po lijekove, obavlja higijenu i slično pa često iz neznanja zaključuju pravne poslove, a da nisu ni svjesni što su učinili. Najvažnija razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom je trenutak prelaska imovine s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja.

Kad se sklapa ugovor o doživotnom, onda se predaja imovine u vlasništvu odgađa do smrti primatelja uzdržavanja, a davatelj se obvezuje da će ga do tog trenutaka paziti sukladno njegovim obvezama utanačenim u ugovoru, kazala je Mandić Januška koja nam je pojasnila kako se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju smatra – riskantnim.

– Naime, u tom ugovoru ta nekretnina koji primatelj uzdržavanja ima, trenutkom sklapanja ugovora prelazi odmah na davatelja uzdržavanja. Dakle, on više nije vlasnik tog stana.

Upravo zbog toga što su tu često ljudi bili manipulirani, zakonodavac je donio mogućnost da taj koji je napravio ugovor o dosmrtnom, da može ugovoriti služnost stanovanja, što znači da taj koji je davatelj uzdržavanja prepisuje taj stan istog momenta na sebe i može ga prodati, ali na tom stanu će biti upisana služnost stanovanja u korist primatelja uzdržavanja, kazala je Mandić Januška istaknuvši kako je to način da se pomogne potencijalnim žrtvama tih ugovora.

Raspitati se

Dakle, najjednostavnije rečeno, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina primatelja uzdržavanja prelazi na davatelja uzdržavanja za vrijeme života primatelja uzdržavanja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku njegove smrti.

Upravo radi mogućnosti zlouporabe zakonodavac je člankom 580. Zakona o obveznim odnosima ograničio da davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljen ugovor o doživotnom ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s najviše tri primatelja uzdržavanja.

Člankom 580.a istog Zakona, regulirano je uvođenje registra ugovora o doživotnom uzdržavanju koji će se voditi pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, a u njega se unose podaci o sklopljenim, izmijenjenim i raskinutim ugovorima, kao i podaci o sudskim postupcima koji se pokreću radi utvrđenja ništetnosti, poništenja ili raskida ugovora.

– U Registru su evidentirani svi ugovori, bilo da su ovjereni od strane suda ili javnog bilježnika tako da je tu malo veća sigurnost ljudima koji to rade. Ali činjenica je da je bilo jako puno manipulacija, da su ljudi izigrani jer nisu znali što potpisuju.

Uvijek sam svima govorila kako je bolje ugovoriti doživotno, a dosmrtno neka zaborave. Naravno, ti ugovori se mogu i raskidati, sporazumno ili jednostrano. Međutim, kad se radi o jednostranom raskidu ugovora, pokreće se parnica kod nadležnog suda.

Postoje razne situacije i okolnosti koje nisu bile poznate u trenutku sklapanja ugovora, tipa da je uzdržavatelj bolestan ili da dolazi do konflikata, kazala je Mandić Januška poručivši umirovljenicima da se prije svega odu raspitati kod odvjetnika ili javnog bilježnika.

O nasljeđivanju

– Što se tiče ugovora, za ugovorne stranke je bolje da se u ugovoru točno označe obveze davatelja uzdržavanja kao na primjer zajedničko stanovanje, kuhanje, nabava lijekova, medicinska skrb…

Najbolje je što više toga navesti što se očekuje od uzdržavatelja i što od imovine on dobiva nakon smrti primatelja uzdržavanja, kazala je Mandić Januška.

Također, na predavanju će Mandić Januška prezentirati i odredbe Zakona o nasljeđivanju gdje će objasniti kako se pišu oporuke, tko ima pravo na nužni dio i tko ne, ali i o raspoređivanju imovine i tijekom života među nasljednicima sklapanjem Ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života koji je valjan samo ako ga potpišu svi zakonski nasljednici.

– Roditelji griješe što to ne naprave za života, s tim da taj ugovor mora biti u pismenom obliku, ovjeren kod javnog bilježnika ili suda. Samo ako svi skupa potpišu taj ugovor, on je valjan.

To je nešto što roditelji mogu napraviti da im se djeca poslije smrti ne svađaju, zaključila je Mandić Januška koja je na predavanju bila na raspolaganju zainteresiranima kako bi se dodatno educirali i na taj način izbjegli mogućnosti zlouporabe ugovora kako bi u miru proveli svoje umirovljeničke dane.