Foto: BOJAN KOŠTIĆ/PR
Urbofon Live program ovu subotu, 20. travnja, najavljuje premijerni nastup Ivana Grobenskog i njegovog pratećeg benda Mental Health Customer Support u Zadru. Bend čine Marin Hraščanec na klavijaturama, Luka Ostreček na saksofonu i gitari, Lovro Kocijan na bas gitari i synthu, te Davorin Car na bubnjevima i elektronskim bubnjevima. Koncert će se održati u Polivalentnoj dvorani Providurove palače s početkom u 21 sat, a predstavit će pjesme s hvaljenog albuma »Apocalipstick« i novog albuma »Kink«. Ulaznice po cijeni od sedam eura mogu se nabaviti putem Entrio sustava ili u Udruzi Prizma na adresi Ul. Nadbiskupa Nikole Matafara od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati. Također, bit će dostupne na dan koncerta u Polivalentnoj dvorani od 20 sati.
Ivan Grobenski je koprivnički kantautor s dvadesetogodišnjim iskustvom na glazbenoj sceni, a u prvom redu se ističe po svojoj žanrovskoj raznolikosti. Nakon što je proveo godine u brojnim bendovima, krenuo je u solo karijeru i osvojio srca glazbenih kritičara. Njegov album »Apocalipstick« oduševio je publiku diljem regije te je proglašen »najboljim domaćim albumom godine« i najboljim soul albumom ikad izdanim u Hrvatskoj, kako ističu iz Urbofon Livea. Uz to, nominiran je za nagradu Rock&Off u kategoriji Albuma godine i Pjesme godine, te za Porin u kategoriji Najboljeg albuma alternativne glazbe. Također, uvršten je u izbor »100 Artists To Watch 2023« koji sastavlja Europska organizacija nezavisnih izdavača i nacionalnih glazbenih organizacija (IMPALA). Dosad je objavio pet studijskih albuma i nastupao širom zemlje i regije, ističući se posebno po nastupima na međunarodnim festivalima poput MENT-a u Ljubljani i WAVES-a u Austriji.
Imaš jako bogato iskustvo sviranja u različitim glazbenim sastavima, od grupe Suho grlo nos do Moska. Kako je to oblikovalo tvoj osobni glazbeni identitet? Na kojoj si glazbi odrastao?
– Odrastao sam na punk-rock-u, kao što bi to uostalom i trebalo biti, posebno u vrijeme kad si siguran da znaš sve, a da su svi oko tebe u krivu. Kako to bolje sasuti nekome u lice, nego brzom, glasnom i distorziranom glazbom? U Suho Grlo Nos sam ispekao svoj neki prvi ozbiljniji svirački zanat, barem u toj punk branši kojoj smo pripadali. U Moskau sam naučio biti potpuno slobodan, eksperimentirati, malo kompleksnije komponirati i izbrusiti zanat pisanja tekstova jer i to je nešto što se uči i vježba, kao uostalom i bilo što drugo. Kasnije me počelo zanimati što sve od glazbe postoji, zagrezao sam u opskurne post-punk bendove, onda u blues, funk, soul, gospel i R’n’B, kasnije jazz, a danas u recentnu muzičku produkciju koja je pretežito hibrid žanrova poput hip-hopa, rapa, trapa i slično. Većinu vremena ovih dana provodim u otkrivanju toga što je sve »izašlo« proteklog tjedna, kako ljudi diljem svijeta zamišljaju suvremenu glazbu. U Hrvatskoj mnogi od nas ne žive pod kamenom, ali postoje oni koji nam stalno kamen iznova stavljaju na glave pa moramo sami doznati što to sve postoji izvan naša hrvatska četiri zida. Sve je to utjecalo i na moj vlastiti glazbeni izričaj i mislim da je to jedan zdrav i prirodan proces.
Poznat si po tome da na svakom albumu uvjerljivo pomičeš vlastite granice. Na albumu »Siromahi i lazari« po prvi put si zapjevao na hrvatskom, točnije na kajkavsko/podravskom narječju, dok si pak na albumu »Apocalipstick« napravio snažni zaokret prema jazzu, soulu i bluesu, pa sve do najnovijeg ovogodišnjeg albuma »KINK« na kojem koketiraš s kombinacijom različitih žanrova. Uz konstantnu težnju k promjeni, može li postojati neki čvrsti korijen uz koji se možeš uvijek poistovjetiti?
– Čini mi se da je odgovor na ovo pitanje zapravo odgovor na prvo pitanje, odnosno činjenicu da me zaista iskreno zanima različita glazba, a što je onda i utjecalo na moj vlastiti pristup stvaranja. Nekad davno su neki ljudi pametniji od mene rekli da je jedino mijena stalna i usudim se reći da mislim kako su bili u pravu. To je ujedno i taj dinamični, ali i čvrsti korijen uz koji se uvijek mogu poistovjetiti – mijena.
Hrvoje Horvat iz Večernjeg lista nazvao te »Šejnom nove generacije«. Kako to komentiraš? Misliš li da je potreba za nesvrstavanjem u kalupe ili ladice generacijska odlika milenijalaca, ali i mlađih generacija? Zašto?
– Ako Horvat i ja mislimo na istog Šejna, a to je onaj na kojeg je mislio i Darko kad je napisao istoimenu pjesmu, onda mislimo na kauboja revolveraša koji se u tipičnom vestern stilu obračunava s nekim »neistomišljenicima«. Ne mogu baš reći da cijeli život sanjam odlazak uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol, s neprežaljenom ljubavi, cigarom i par mamuza od zlata, ali se donekle mogu poistovjetiti s onom »izađi i bori se« za što mi se čini da je u mom slučaju prije svega borba sa samim sobom. Ta potonja vrijedi i ako mislimo na milenijalce i ostale mlađe generacije koje su odlučile svoju igru igrati po vlastitim pravilima, ne opterećujući se previše nametnutim naslijeđenim imperativima i normama. U tom smo smislu i oni i ja Šejn.
Sve što stvaraš, stvaraš s takvom lakoćom i brzinom, otkrivajući pritom ogroman potencijal i talent. Otkud crpiš svoju inspiraciju, snagu i energiju? Kako bi opisao svoj kreativni stvaralački proces?
– Ne bih baš rekao da sve stvaram s lakoćom i brzinom, iako se nekome izvanjskome možda to tako i čini. Potrebno je dugo misliti, slušati, učiti, vježbati, pokušavati, pogriješiti i krenuti ispočetka da bi se najzad i stvorilo nešto iza čega ćeš odlučno stati objema nogama na zemlji. Inspiraciju, snagu i energiju jednostavno crpim iz činjenice da zaista iskreno i iznad svega ostalog volim to što radim i sve dok to bude tako, vjerujem da mi neće biti teško nastaviti. Ako se to u bilo kojem trenutku promijeni i prestane, prestat ću i ja.
Na najnovijem album »KINK«, osim žanrovske raznolikosti gdje kombiniraš rap, hip hop, pop i trap, donosiš još jednu posebnost u vidu pionirskog pothvata korištenja umjetne inteligencije za stvaranje glazbe u Hrvatskoj. Kako je tekao proces stvaranja?
– Zapravo i nisam pionir jer nisam koristio umjetnu inteligenciju za stvaranje glazbe. Umjesto toga sam se kao čovjek pokušao »pretvoriti« u umjetnu inteligenciju, ponašati se prilikom stvaranja kao da sam umjetna inteligencija i stvarati prema istim principima kao što to i ona čini. U tom smislu možda i jesam pionir, ne znam. Teško mi je objasniti proces stvaranja jer je uključivao mnogo prtljanja po raznim tehnologijama kojima muzičari na računalima danas stvaraju glazbu i mislim da to onima koji je slušaju i ne bi bilo pretjerano zanimljivo. Recimo da sam umjesto instrumentima, stvarao tipkovnicom i mišem.
Tvoju žanrovsku raznolikost isto tako redovito prati i ona vizualna. Koliko ti je važan taj vid usklađenosti i tko ti pomaže u tom?
– Oduvijek sam glazbeni album shvaćao kao svojevrsni »totalni umjetnički proizvod«. Jedan glazbeni album prije svega sadrži glazbu, ali mora se i likovno oblikovati što također otvara prostor vizualnoj umjetnosti, pjesme su obogaćene tekstovima koji također, ako se netko potrudi, mogu biti »književnost«, popratni spotovi bez problema mogu funkcionirati kao »kratki filmovi«, majice, plakati i popratni »merch« također može biti suvremena umjetnost za sebe… Uglavnom, jedno glazbeno izdanje ima potencijala u sebe uključiti sve moguće umjetnosti, od kojih mi je uz glazbu i tekstove vizualna najvažnija. U tome mi već godinama pomaže umjetnik Bojan Koštić koji uvijek točno i s lakoćom moju glazbenu viziju prenese u vizualnu.
Zašto si se odlučio vratiti u rodni kraj? Koja je tajna snažne najezde energije na glazbenoj sceni u maloj sredini kao što je Koprivnica? Kakvu ulogu u svemu tome igra ekipa iz Intek music?
– Nisam se baš odlučio, više sam bio primoran, no danas mi nije niti najmanje žao. Tajnu snažne najezde glazbene energije u Koprivnici ne zna nitko, i možda je tako i najbolje. Neke stvari ne moramo nužno shvatiti, ponekad ih je dovoljno prihvatiti i potruditi se da im omogućimo da dalje nesmetano budu, rastu i razvijaju se. Upravo je takvu ulogu preuzela ekipa Intek Musica koja je prvo osnovala lokalnu izdavačku kuću, a onda u njoj objedinila razne koprivničke bendove i izvođače i omogućila im da rastu i razvijaju se.
Kakve su uopće mogućnosti za umjetnike iz malih sredina koji se bave nekonvencionalnim ili (ne)mainstream glazbenim pristupima? Koje bi izvođače izvodio, koje osobno pratiš, slušaš ili surađuješ s njima?
– U slučaju Koprivnice, izvrsne jer imamo sve što nam treba, a često i više od toga. Od svojih »lokalnih sunarodnjaka« trenutno najviše pratim Šizu koja je također nedavno izbacila novi album, Annu Moor koja svako toliko izbacuje nove singlove i spotove ili se transformira u neku novu digitalnu ličnost, Insomniju koji su mlade nade domaćeg punk-a… Uvijek je pomalo nezahvalno nekoga izdvajati jer nerijetko nekoga bez zle namjere slučajno i zaboraviš…
Budući da se pored glazbe baviš novinarstvom i pisanjem proze, koliko se zapravo može živjeti isključivo od glazbe u Hrvatskoj?
– Može se, no pitanje je koliko je to »glazba«, a koliko nešto drugo…
Što zadarska publika može očekivati od tvog prvog samostalnog nastupa u Zadru s pratećim bendom?
– Nadam se i prije svega, odličan subotnji provod.
najnovije
najčitanije
KK Zadar
Juniorska ABA liga
Juniori Zadra porazom od Igokee otvorili skupinu u Laktašima
Hrvatska
nije prošlo
Oporba odbila HDZ-ov odabir ustavnih sudaca!
Kultura
KAVA S GLUMCIMA
Nagrađivana redateljica Nenni Delmestre o kazalištu, životnim odlukama i premijeri predstave ‘Laž’
Scena
»VAIANA 2«
Mia Negovetić i u dugoočekivanom nastavku utjelovila Vaianu
Nogomet
reakcija na ždrijeb
Deschamps: ‘Hrvatska je jedna od najboljih europskih nacija’
Scena
IRIS PETRAČ
Tko je supruga Novice Petrača? Bivša zadarska novinarka i glasnogovornica Grada Zadra
Zadar & Županija
PREDAVANJE
Kvaliteta života u Zadru jako pala! Evo koji je najbolji, a koji najgori gradski kvart…
Županija
SILBA
FOTO Katamaran Jadrolinije udario o obalu Božave
Crna Kronika
PU ZADARSKA
U Murvici se zapalio automobil u vožnji, vatrogasci intervenirali
Zadar
INFORMIRAJTE SE!