Zadarska grupa Banana na sceni je više od 40 godina: 'Dok god na koncerte dolazi publika od 7 do 77, zabavna glazba ne umire'

Zadarska grupa Banana ušla je u svoje peto desetljeće postojanja. Godinama ovaj naš najdugovječniji obiteljski bend zabavnom glazbom prati generacije, ali i jednog velikana domaće estrade.

Sve je počelo davne 1984. kada skupinu osnivaju četvorica mladića s ciljem zabavljanja turista na terasama jadranskih hotela gdje sviraju s različitim pjevačima. 1989. pridružuje im se vokalistica, a već naredne godine objavljuju prvi autorski album »Život se samo jednom živi«. U međuvremenu su članovi dolazili i odlazili, ostvarile su se kolaboracije, snimljena su još tri studijska albuma, a dogodila se i čvrsta obiteljska veza koja ih je obilježila. Danas je u bendu pet članova: bračni par Mihovil Seko (osnivač grupe, gitara i vokal) i Gordana Seko (vokal), njihov sin Marin Seko (klavijature), Daniel Sekula (bas gitara) te friški dodatak grupi, najnoviji član Frane Belinić (bubnjevi).

Mihovil Seko je osnivač grupe, gitara i vokal/Foto: Luka Jeličić

S kraljem zabave

1996. godine bend ostvaruje sudbonosnu suradnju s tada mladim i perspektivnim splitskim pjevačem koji će s godinama prerasti u kralja zabave – Draženom Zečićem. Od tada pa sve do današnjih dana Banana svira uz Zečića na svim koncertima kao njegov prateći bend.

– Do te suradnje je došlo sasvim slučajno. Nama je menadžerica bila u Splitu pa nas je nazvala i pitala bismo li ostvarili suradnju s jednim mladim pjevačem. On je tada pobijedio na Splitskom festivalu s »Govore mi mnogi ljudi«. Svi su znali tu pjesmu, ali nitko nije znao kako pjevač izgleda, čak ni kako se zove. Njegov bend je u međuvremenu prešao Doris i tako je došlo do toga da bismo mi mogli s njim ostvariti nekakvu suradnju. U početku on nije imao puno gaža, možda dvadesetak. Svidio nam se na prvu, vidjeli smo da tu ima potencijala i da je dobar kantautor. I, evo prošlo je već 29 godina. Nekidan sjedim na balkonu i po prvi put mi je došlo u glavu: »29 godina je ogroman period, pa mi smo svi ustvari ostarili zajedno… nevjerojatno«, otkriva pjevačica Gordana Seko koja priznaje da su tri desetljeća zajedničkog rada podrazumijevala mnoge lijepe, ali i poneke teške trenutke.

Prošlogodišnji nastup u Areni Zagreb s Draženom Zečićem/Foto: BANANA BAND/FACEBOOK

– Naravno da tu ima situacija i kada plačeš i kada se smiješ, ali sve to ide, to je život i to je normalno. Ako imaš razumijevanja, ako si spreman na kompromise, to je ono što vas gura naprijed. Na koncu, svi volimo to što radimo i to je najbitnije. Jer ako nešto voliš, neke stvari ćeš pregrmiti i preći preko njih, objašnjava Gordana, dok klavijaturist Marin dodaje kako je takva vrsta dugogodišnjeg odnosa u mnogočemu slična braku, a najvažnija je stavka karakter osobe s kojom se ulazi u blisku suradnju.

– Prvenstveno moraš biti čovjek. Teško je izdržati trideset godina, pretpostavljam, s nekim tko nije čovjek. To s Draženom traje toliko dugo jer je on – on. Totalno se razlikuje od svih drugih pjevača. Nakon što se Dražen umirovi, a nadamo se svi da će to biti kada bude imao nekih 90 godina, ne znam postoji li drugi pjevač s kojim bih ja na taj način surađivao. Nemoguće je naći takvu osobu, govori iskreno Marin.

Autorske pjesme

Uz gaže s renomiranim glazbenicima, Banana se može pohvaliti i nizom autorskih pjesama koje zadnjih 16 godina piše i aranžira isključivo Marin kojeg pitamo za najdražu vlastitu pjesmu. On nevoljko odgovara kako ne voli slušati svoj rad, no jedna mu je pjesma ipak srcu mila.

– Duet s Alenom Nižetićem »Prodane duše«. Moja je glazba i aranžman, a Gordana je napisala tekst. Inače ne volim slušati svoje pjesme, ali tu pjesmu mogu slušati na repeat. Možda je to zbog njihovih vokala i načina na koji su se našli. Što se tiče naših pjesama, ta mi je uvjerljivo broj jedan, a volim i »Živi danas« koju smo napravili baš s Draženom, otkriva Marin, a s njim se slaže i Gordana.

– Za »Prodane duše« pogođeni su glazba i tekst, a i vokalno je pogođena. Sve se poklopilo. To potvrđuju i ljudi i slušanost. Moram još spomenuti naš prvi album i pjesmu »Samo zbog tebe«. Te godine smo bili treći izvođači po prodavanosti albuma, a u jednom trenutku smo bili čak i na vrhu po broju prodanih albuma. Taj album je bio prodan u više od 30.000 primjeraka. Tada je zabavna glazba dobro kotirala, ali dandanas kada dobijem izlistaj od HUZIP-a, vidim da se ona još uvijek vrti. A kada odemo svirati na teren, ljudi mi znaju prilaziti i reći da su se zaljubili ili oženili uz tu pjesmu, osvrnula se Gordana na uspjeh njihovog prvijenca koji je po broju prodanih kopija tada nadmašio imena kao što su Tony Cetinski i Daleka obala.

Nisu se snašli, priznaje Gordana, uspjeh je došao preko noći, a sve pogodnosti za snimanje drugog albuma već su imali pod okriljem diskografske kuće SUZY. Taman su jedan album izbacili, a već je trebalo raditi na idućem. No, drugi album zasigurno im je zadao značajno manje glavobolje, nego li njihov posljednji album, u potpunosti sačinjen od dueta s prepoznatljivim domaćim imenima. Takvim podvigom rijeko se koja grupa može pohvaliti, no Marin priznaje kako je logistička strana priče uzela svoj danak.

– Više nikad u životu neću se odlučiti na album dueta. Ne znam s čime bih to usporedio. Svodi se sve na zivkanje, dogovore, slanje snimki. Možda se varam, ali čini mi se da smo jedini bend koji je napravio album dueta. To je desetak pjesama dueta s renomiranim hrvatskim i slovenskim pjevačima, kaže Marin, dok Gordana otkriva kako je, unatoč izazovima, veseli raditi s estradnim prijateljima i poznanicima kojih Banani ne nedostaje.

Obiteljska dinamika

– Nismo mi tražili najpopularnije pjevače, nego imamo toliko poznanika, ali i prijatelja u glazbi s kojima smo odlučili to snimiti. Nisam ja sama jedna pjevačica pa da tu ima nekog animoziteta, konkurencije među nama. Kad si bend je drugačiji taj odnos. Tek kad smo ušli u to smo shvatili koliki je to posao. Jedva smo uspjeli snimiti nekoliko video spotova i to s pjevačima koji nisu bili preopterećeni. S drugima se nismo mogli poklopiti. Jedna pjesma bi se snimala po godinu dana, prisjetila se pjevačica.

Premda dobro surađuju s kolegama s domaće glazbene scene, zanimalo nas je kako vesela ekipa iz Banane uspijeva pomiriti obiteljski i profesionalni aspekt svog odnosa. Nemoguće je to do kraja odijeliti, kaže nam Gordana, no važno je zadržati određene profesionalne kriterije.

– U zadnje vrijeme gledam malo estradu i dosta je sličnih situacija. Nismo mi jedini. Recimo, Zorica Kondža, njen muž i sin ili Škoro i sin pa Aljoša i Antonia iz Pavela. Sve se može. Mi smo dosta profesionalni, otkriva naša sugovornica te se prisjeća na koji su način ona i suprug tretirali sina kada je ulazio u bend.

– Sjećam se kada je Marin dolazio u bend i kada smo morali Zečiću reći da dolazi novi klavijaturist. On je Marina poznavao otkad je imao tri godine i s njim je igrao Nintendo. Kada smo mu priopćili, Dražen je napravio kiselu facu. Međutim, ja i muž smo znali koliko vrijedi i koliko zna. Ne bismo ga nikada stavili u bend da je bio imalo gori od prethodnog, no bio je tri koplja iznad bilo kojega prije. Kad je tvoj, mora biti bolji. Da je mrvicu gori, reći će ti svi da guraš sina. Bili smo strogi prema njemu. Na probama je suzu pustio koliko smo bili rigorozni. Došla je prva svirka, Marin još nije bio niti punoljetan, ali ja sam znala da u njega nema straha, da su klavijature dobre. Nakon što smo odsvirali prvi set, zove nas Dražen u backstage na sastanak. Rekao je da je bio skeptičan prema Marinu, ali dao mu je priliku, iako je već računao kako će nas odgovoriti od toga. Međutim, onda nam je rekao da ni u snu nije mogao zamisliti da Marin može tako svirati i to je bio kraj priče. Samo tri mjeseca prije prve probe je bio stao za klavijature, ispričala je Gordana, dok nam je Marin dao uvid u odrastanje s roditeljima aktivnim glazbenicima.

Vjernost žanru

– Oni bi često otišli na put, a ja bih onda naručivao fast food. Sve drugo je bilo dobro. Nije to neki rock’n’roll što oni sviraju pa da tu bude svega. Sviraju s Draženom koji je obiteljski čovjek, ima ženu i djecu. Takvi su i oni. Ništa nisu bili drugačiji od ostalih roditelja, samo ih ne bi bilo toliko doma pa sam više bio s babom ili kasnije sam, govori Marin, dok je Gordana pohvalila svoj baka servis i izrazila zadovoljstvo što se Marin nikada nije upustio u devijantna ponašanja.

No, kada ti roditelji sviraju sa zvijezdom domaće glazbe, neke sitne privilegije zasigurno postoje. Ispričao nam je tako Marin kako je jednom pozvao čitav razred na Zečićev koncert na kojem je Dražen bio široke ruke i počastio čitavu ekipu.

– U tim godinama sam se pravio frajer. Ja sam u školu išao 2000-ih kad je Zečićeva popularnost eksplodirala. Onda je društvo znalo da moji sviraju s njim i to mi je pasalo. Pravio sam se važan, ali nakon nekog vremena mi je dosadilo pričati stalno o Zečiću i Banani, uz smijeh se prisjeća klavijaturist.

Interes ondašnje mladosti ne iznenađuje, a nakon više od četrdeset godina, Banana i dalje njeguje zvuk zabavne glazbe koji slušatelje vraća na ljetne pozornice i festivale 80-ih i 90-ih, budeći nostalgiju kod mnogih slušatelja. Pitamo ih, stoga, kakav odnos imaju sa suvremenom, mlađom publikom te jesu li ikada osjetili potrebu za prilagođavanjem tržištu.

– Dok god na našim koncertima imaš publiku od 7 do 77, zabavna glazba ne umire. Kada vidiš djecu kako pjevaju »Nitko nema dva života«, nema straha za nas. Pustimo sad radija, mediji imaju svoju politiku i tu smo zakinuti, ali na terenu se vidi kakva je situacija. Jedan Merlin napuni Višnjik odmah. Doći će možda neki traper sam i neće ga napuniti, a u medijima je stalno. Mi radimo što radimo. Dražen radi ono što radi već godinama i mijenjat se sigurno neće, u primjerice, nekog hip-hopera. Prilagođavati se niti ne trebamo, dok god imamo publiku na koncertu, smatra Gordana, dok Marin u šali dobacuje kako bi Dražen Zečić u hip-hop izdanju bio zanimljiv prizor, no priznaje kako je posljednjih godina glazba od koje žive sve slabije zastupljena u eteru.

U punoj snazi

– Smeta mi što Dražena Zečića više ne možete čuti na radiju, primjerice na radiju Bravo ili Dalmacija. To je čovjek na čiji koncert dolazi svaki put po par tisuća ljudi, deset tisuća. Nema ga nikada na radiju. Imate osobe koje su na radiju konstantno i nemam ništa protiv toga, dapače, ali kada treba doći odsvirati ne može privući niti dvjesto ljudi. To je taj problem, požalio se Marin, no za Zečića i Bananu straha nema jer su ovogodišnji koncerti svi već popunjeni, a iduća gaža očekuje ih već za Uskrs, u Areni Varaždin gdje će debitirati njihov novi bubnjar.

Saznajemo i kako su trenutno na svojevrsnom godišnjem odmoru, budući da u Korizmi nikada ne nastupaju. Naime, Dražen Zečić se još u 90-ima zavjetovao da, ako uspije kao pjevač, nikada neće u Korizmi zarađivati od glazbe. Banani ovaj ritam odgovara, odmaraju prste i glasnice, ali već su nestrpljivi i željni akcije.

– Korizma izgleda fantastično prva dva tjedna, a treći tjedan je već nervoza. Dosadno je, fali putovanje, igranje Čovječe ne ljuti se u našem kombiju. Jednostavno fali. Svaki put kada dođemo na koncert, meni je kao prvi put. Kao da prvi put dolazim na pozornicu, bez obzira što su uvijek iste pjesme. Uvijek je ona pozitivna trema i to me ispunjava, otkriva Gordana, a Marin dodaje u šali kako su se u Korizmi odrekli zarade pa izgaraju da se vrate na stejdž.

Ranije ove godine Banana, zajedno s vjernim prijteljem i suradnikom Draženom Zečićem zabavljali su Zadrane u novogodišnjoj noći, a sada najavljuju buduće projekte.

– Što se tiče ovog autorskog dijela, već tri godine nismo ništa izdali. Imamo već spremnu pjesmu koju treba dovršiti i nadamo se da će izaći ove godine. Dražen već ima album u pripremi. Ova godina, što se tiče i Banane i Zečića, će biti zanimljiva, obećao je Marin Seko, a po njegovom entuzijazmu i energiji ostalih članova benda zaključujemo da je Banana u snazi baš kao što su to bili 80-ih i 90-ih te da ih očekuje barem još 40 godina kontinuiranog uveseljavanja publike lakim notama i nezaboravnim nastupima.