Zadarski bend popularniji u inozemstvu nego kod vlastite kuće

Zadarski bend Seven and Counting osnovan je 2015. godine s jednom misijom – stvaranje autorske glazbe koja spaja rock, pop-rock, country i blues. Zanimljivo je da su veću popularnost stekli izvan domovine, a njihova se glazba emitira na radijskim postajama širom svijeta, od Los Angelesa do Johannesburga u Južnoafričkoj Republici.

U razgovoru s Vinkom Bakovićem, vokalistom ove glazbene skupine, saznajemo više o njihovom prvom albumu »Tonight«, objavljenom u ožujku ove godine, a koji donosi deset originalnih autorskih skladbi – »Keep Me«, »Back in Your Arms«, »I Don’t Wanna Go Home«, »I Promise«, »Dancing With My Dream«, »Standed«, »No Easy Way Out«, »You Make Me Feel So Young«, »Good Time Rockin’« i »Tonight«. No, za početak, Baković nam je ispričao više o tome kako su se oformili, te otkud ideja za ime benda.

– Počeli smo se okupljati tijekom 2015. godine s idejom da napravimo nešto autorsko, a opet žanrovski drugačije od onoga što se tada radilo u našoj okolini. Htjeli smo stvarati glazbu koja bi predstavljala kombinaciju rocka s prizvucima klasičnog rocka, pop-rocka te primjesama countryja i bluesa – nešto za što bi ljudi danas rekli da je zastarjelo.

Na prvoj probi nas je bilo sedam, iako smo očekivali da će nas biti više, pa otud i ime benda. Obično nas je između osam i devet na pozornici, a toliko nas je sudjelovalo i prilikom snimanja albuma koji smo objavili ove godine u ožujku, započeo je Baković.

Zadarski projekt

Album prvijenac su objavili kao nezavisno izdanje, dok im je izdavačka kuća Twenty Twenty Studio omogućila korištenje labela pod kojim je album objavljen. Cjelokupni album, kao i njegov produkcijski proces, predstavlja u potpunosti zadarski projekt, budući da su na njemu radili Zadrani i da je sniman u zadarskom studiju.

– Snimanje albuma smo završili negdje nakon završetka pandemije i lockdowna. Prije toga smo dosta vremena potrošili na pronalaženje prave postave benda, pa dvije godine ništa nismo radili. Naime, planirali smo izdati album u roku od tri do četiri godine, ali se na kraju sve odužilo.

Međutim, na kraju se sve poklopilo kako treba, Jere Šešelja je u međuvremenu otvorio studio, što nam je uvelike olakšalo cjelokupni proces jer nismo morali putovati, prisjeća se Baković.

Za svaku pjesmu su izradili visokokvalitetni demo snimak, koji su potom objavljivali kao singlove. S obzirom na to da su kao bend bili nepoznati, to se pokazalo kao uspješna formula jer su tako malo po malo dali priliku publici da ih upozna.

– Taktika objavljivanja singlova danas je vrlo popularna zbog načina na koji streaming platforme funkcioniraju – fokus je prvenstveno na pjesmi, a ne na cjelini. Tako da smo priču oko benda gradili malo po malo, pripremajući teren za izlazak albuma jer prije ili kasnije sve treba uobličiti u zajednički naziv i formu.

Na albumu smo objavili deset pjesama, dok smo pet njih odlučili izbaciti jer se nisu stilski uklapale, priča Baković, dodajući kako su kroz specijalizirane radijske postaje za promociju novih izvođača, kao i društvene mreže, privukli solidan broj slušatelja prije samog izlaska albuma.

– Na Twitteru nas prati više od 7.000 pratitelja, što smatramo velikim uspjehom, s obzirom na to da se ne bavimo mainstream glazbom. Također, ostvarili smo značajan broj emitiranja naših singlova te smo ušli na nekoliko top ljestvica, uključujući one u Los Angelesu, pa do Johannesburga u Južnoafričkoj Republici, istaknuo je.

Bend su osnovali Daria Baković, prateći vokal, Boško Colić, bubnjar, i Vinko Baković – naš sugovornik, glavni vokal te autor pjesama koji ujedno svira ritam gitaru. No, kako ističe, Boško Colić, kao veteran zadarske glazbene scene i dobitnik Eurosonga s bendom Riva, odigrao je ključnu ulogu u pokretanju benda i radu na autorskim pjesmama.

Ante Paleka pridružio se na bas gitari, dok je Ante Valčić svirao saksofon. Ivan Vihar bio je zadužen za lead gitaru tijekom snimanja albuma, no nakon završetka snimanja napustio je bend, a zamijenio ga je Jurica Brzić, jedini član benda koji nije iz Zadra, već iz Svetog Filipa i Jakova.

Prateće vokale čine Lucija Grabovac i Martina Bačić, koja je zamijenila Neviju Kožul Peričić. Na albumu je surađivao i Grgo Ivković na klaviru, dok je Donat Mandić svirao klavijature kao vanjski suradnik za vrijeme snimanja.

Nakon objave albuma, stalniji član na klavijaturama postao je Vedran Supičić. Vinko Baković ističe kako svaki član ima svoje glazbene preferencije i stil koji mu najviše odgovara, ali ističe kako na svemu rade zajednički i prilagođavaju se.

Komad po komad

– Svaki član pruži nešto svoje autorsko jer sve aranžmane radimo zajedno. Primjerice moj dio je melodijska osnova i struktura aranžmana, određujem kada i što dolazi na red, dok aranžmane uvijek stvaramo zajedno, slažemo komad po komad svake pjesme, kaže Baković, dodajući kako nikad nema konflikta jer svi u načelu u pristupu slično razmišljaju.

Pjesme piše on, a inspiraciju obično pronalazi u osobnim iskustvima ili događajima iz života bliskih osoba, bilo da su negativne ili pozitivne prirode. Teme variraju od sretnih ljubavnih priča do onih manje sretnih.

Neke od pjesama imaju i socijalno angažiranu tematiku, poput naslovne pjesme »Tonight«, koja govori o emigraciji iz Hrvatske, prikazano iz perspektive osobe koja se tek sprema na put i zamišlja svoj novi život.

Nadalje, Baković nam otkriva kako se nije namjeravao baviti glazbom, gitaru je naučio samostalno svirati za svoj gušt, dok mu je pisanje došlo kao vrsta psihoterapije.

– Godinama sam pisao i svirao za sebe, sve dok oko četrdesete godine nisam shvatio da imam neke pjesme koja sam napisao još u dvadesetima, a da mi još uvijek nisu dosadile. Tada sam počeo razmišljati o tome da te pjesme možda vrijede više od sviranja u dnevnom boravku.

Nisam odmah razmišljao o bendu, više o skupini ljudi koja bi mi pomogla da otkrijem to. Nakon što sam oformio ekipu, shvatili smo da ima smisla. Tako smo odlučili krenuti dalje i napraviti nešto ozbiljnije od tih početaka, podijelio je.

Također, osvrnuo se na svoje mlade dane i kako su se razvijale njegove glazbene preferencije. Tijekom osnovne škole je, kako kaže, slušao raznoliku glazbu – od bluesa, evergreena, rocka i rock’n’rolla, do pop glazbe iz ’80-ih. Metal i ekstremnije vrste glazbe nisu ga privlačile, ali hard rock mu je bio zanimljiv.

Tijekom škole je nastavio profilirati svoj glazbeni ukus, što se odražava i danas u njegovom pristupu glazbi.

– U tinejdžerskim godinama profilirao sam se u određeni stil koji je stvorio autore koje i danas volim, kao što su Dire Straits, Mark Knopfler kao najistaknutiji član, Bruce Springsteen, Queen i Creedence Clearwater Revival. Iako su ti izvođači različiti, u osnovi dijele slične stilove.

Sve se svodi na to da je riječ o singer-songwriterima koji pričaju priče kroz svoje izvođenje. Nadam se da će se nešto od onoga što sam naučio od njih – kako pristupiti pjesmi, kako konstruirati tematski sadržaj, osjetiti i na ovom albumu, rekao je Baković.

“Na svoju ruku”

Osvrnuo se i na promociju koju su imali u Polivalentnoj dvorani, zahvalivši bivšoj ravnateljici Koncertnog ureda Zadar Meliti Ivković koja im je, kako ističe, maksimalno izašla u susret. Nakon toga su imali mini seriju koncerata u ostatku Zadarske županije, primjerice u Starigradu. Također, nastupali su nedavno i na Muraju uz pomoć Turističke zajednice Grada Zadra.

– Zahvaljujemo se TZ Grada Zadra jer su osmislili program koji je ove godine prvi put pružio veću širinu turističkoj ponudi, istovremeno pružajući priliku da se pokaže žanrovska šarolikost, van klasičnih nastupa klapa i slično.

Ove godine Muraj je stvarno doživio promjenu, izlazeći iz okvira obične šetnice bez sadržaja, jer su tamo imali priliku nastupati razni izvođači, istaknuo je, dodavši kako su zadovoljni što su imali priliku predstaviti se maloj široj publici koja nije imala priliku biti na promociji.

Također, prokomentirao je trenutne (ne)mogućnosti pronalaska adekvatnog prostora za bendove.

– Nakon zatvaranja Q bara, grad nema pravi prostor za klupske svirke. To predstavlja problem, osobito za bend s više članova. Često smo se našli u situaciji da možemo svirati negdje, ali smo imali logističke izazove s prostorom jer ne bismo svi stali. Nažalost, takvih prostora je u Zadru vrlo malo, iskreno će Baković.

S obzirom na to, trenutno nemaju viziju kada bi mogli nastupati u Zadru i okolici. No, sredinom listopada kreću u studio raditi na novim pjesmama. Kako kaže, ako se ukaže prilika, možda pokušaju organizirati neku svirku »na svoju ruku«.

– Pored Zadra, i veći gradovi predstavljaju izazov jer svi oni više-manje imaju svoju scenu, a također je pitanje, pored naših logističkih problema, koliki je zapravo interes. S druge strane, Zadar tek gradi, a izgrađivanje scene zahtijeva adekvatne prostorije za predstavljanje.

Uz to, možda smo uskraćeni zbog toga što radimo autorske pjesme na engleskom jeziku. Iako nismo cover band, imamo nekoliko obrada koje nam mogu pomoći da popunimo repertoar za svirku od dva sata.

Međutim, to izaziva puno manje interesa nego neki drugi žanrovi. Voljeli bismo nastupati, ali trebamo i nekoga tko će nas zvati. Radimo ono što možemo i koliko možemo. Imamo web stranicu i društvene mreže na kojima smo ovo ljeto bili prilično aktivni, priča ovaj glazbenik.

Sa svih strana svijeta

Na pitanje jesu li možda razmišljali o festivalima, odgovara kako jesu, ali i dalje ostaje prisutan isti logistički problem – njihova brojnost.

– Nalazimo se u nezgodnoj situaciji s obzirom na to da nas je puno, a prijave na festivale obično krenu pola godine unaprijed. Kako to uskladiti, primjerice, s glavnim gitaristom koji radi na jahti? Svima nam je ovo vrlo važan hobi, nešto u čemu dajemo puno sebe, volje, truda i strasti; ali od toga ne živimo.

Sve što postignemo izvan okvira minimalnih ciljeva, poput autorskih pjesama i izdavanja sljedećeg albuma, bilo bi bonus. Trenutno je teško očekivati da ćemo to moći sami izvesti – moramo imati nekoga tko je zainteresiran za suradnju s nama, kaže Baković, istaknuvši ponovno kako su oni skupina entuzijasta koji ne žive od glazbe, ali imaju veliku strast i volju.

Baković se osvrnuo i na činjenicu da bilježe veću popularnost u svijetu nego u Hrvatskoj, i kako to objašnjava.

– Na Twitteru i drugim platformama ostvarili smo prilično zavidan broj radio stanica koje emitiraju našu glazbu. Mnoge od tih stanica imaju objave u realnom vremenu, poput »now playing« što nam omogućuje da precizno pratimo koliko često se naša glazba vrti.

Te radio stanice nalaze se u različitim zemljama, uključujući Italiju, Njemačku, Nizozemsku, Škotsku, Veliku Britaniju, Španjolsku, pa čak i Australiju i Južnoafričku Republiku. Uspjeli smo ostvariti ulaske na top liste, kako tjedne, tako i mjesečne. Kada pogledam naš Twitter profil, mogu primijetiti da većinu naših slušatelja čine stranci, što je s jedne strane zanimljivo.

Iako u Zadru uvijek dođe netko poznat, teško je očekivati objektivnost od lokalne publike. Međutim, kada dobijemo iste ocjene s drugog kraja svijeta, shvatim da naši domaći slušatelji nisu nužno pristrani, već da smo na dobrom putu i da radimo kvalitetnu glazbu, zaključuje Baković.