Za Svjetski dan glazbe održan koncert pun emocija

Braća Teofilović obilježili su Miroslavom Tadićem kraj Koncertne sezone 2022./2023. i Svjetski dan glazbe u Polivalentnoj dvorani Providurove palače. Ratko i Radiša Teofilović već tri desetljeća izvod pjesme balkanske glazbene baštine, a tradicionalno i poetsko naslijeđe interpretiraju autentičnim dvoglasom koji je postao njihov zaštitni znak. S Miroslavom Tadićem, glasovitim gitaristom, skladateljem i pedagogom, prvi put su surađivali na albumu »Vidarica«, objavljenom za diskografsku kuću Croatia Records 2012. godine.

Ponovno u Zadru

Nastup su započeli s pjesmama preko Makedonije, Kosova, pa sve do Korčule kada su izveli pjesmu »Zaspalo je siroče«, nakon čega je Miroslav Tadić izveo solo instrumental pjesme »Jovka Kumanovka« te kazao kako instrumenti moraju biti savršeno naštimati za tako savršenu publiku, ne skrivajući svoje oduševljenje prepunom Polivalentnom dvoranom.

Ratko Teofilović je kazao kako im je ovo prvi put u Zadru nakon četiri godine.

– Ponovno smo u Zadru nakon četiri godine, i velika nam je čast što nastupamo baš s Miroslavom Tadićem, kazao je Ratko zadarskoj publici nakon čega su nastavili s pjesama »Vrbo, vrbice zelena« i »Smilj, Smiljana«.

– Mi smo rodom iz Čačka, ali smo djetinjstvo proveli kod bake u selu Vidovi, kazao je Ratko, nakon čega su izveli pjesmu iz svog zavičaja. Večer su nastavili s pjesma »A, što ti je mila kćeri«, »Navali se Šar planina«, »Stojane sine«, nakon čega su se zahvalili publici i otišli s pozornice te se ponovno vratili za kraj.

Miroslav Tadić još je jednom iskazao svoju zahvalnost prepunoj Polivalentnoj dvorani koja je prštala od uzbuđenja.

Novo i svježe

– Hvala vama! Prekrasna ste publika. Nama je nekako sve novo i svježe, kazao je Tadić, dok je Ratko kazao kako će za kraj ploviti uz jednu šaljivu pjesmu »Sedna baba da večera«, a nakon čega su premijerno izveli i svoju novu pjesmu. Cjelokupnu večer su zaključili s pjesmom »Kaleš bre Anđo«, a publika je prštala od emocija.

Braća su osobita cijenjena od glazbene kritike pa je tako jednom prilikom Aleksandar Dragaš za njih napisao kako nema tih riječi kojima se može opisati i dočarati magija njihovih glasova, u kojima kao da su nataložili vjekovi u kojima su pjesme koje pjevaju nastajale.

S druge strane, Branimir Pofuk kaže kako je način na koji pjevaju izvorne pjesme obogaćen majstorskim aranžmanima i improvizacijama koje se oko dva ljudska glasu platu u posve originalne i fantastične gitarske krajolike.