Vukić tvrdi da se putnici Liburnije žale na strane vozače: 'Oni su apsolutno opasnost na cesti...'

Darko Vukić, sindikalni povjerenik Sindikalne podružnice Liburnije Zadar sindikata Zajedno, kako kaže, želi upozoriti javnost na postupanje Uprave Liburnije d.o.o. koja pod krinkom nedostatka radnika provodi zamjenu domaćih radnika stranim radnicima iz trećih zemalja. Dok Vukić naglašava nedostatne plaće u Liburniji, Slobodan Erslan, voditelj Prometno-operativnog odjela Liburnije, odgovara da su uvjeti na razini ostalih u Hrvatskoj. Također, premda Vukić tvrdi da se putnici žale na strane vozače, Erslan ističe suprotno – dobivaju pohvale na račun ponašanja i vožnje Filipinca.

(Ne)dovoljne plaće

– Nije istina da u Liburniji d.o.o. »nedostaje radnika«, činjenica jest da je rad u Liburniji d.o.o. nedovoljno plaćen. Osnovna plaća vozača autobusa 970 eura bruto je 30 – 40 % manja od plaća u srodnim poduzećima u RH. Domaći radnik ne da neće, nego ne može raditi za tako malu plaću i to širom otvara vrata zapošljavanju stranih radnika. Uprava Liburnije d.o.o. domaće potlačene radnike dovodi u položaj da moraju birati hoće li iseliti ili raditi za plaće koje nisu dovoljne za dostojanstven život na način »ako nećeš ti, ima tko hoće«. Realna plaća bila bi 1.500 eura s dodacima, Zadar bi trebao biti uzor u Hrvatskoj, s obzirom na turizam i gospodarstvo, žalosno je što je Zadar zadnji na ljestvici plaća. Npr. ja dobijem 1.200 eura, ali to je plaća s dodacima i prekovremenim satima, to je plaća s 50 sati prekovremenog rada, osnovna plaća je umnožak koeficijenta i boda što iznosi 970 eura bruto. Blagajnice i čistačice imaju ispod minimalne plaće (840 eura bruto), one imaju 760 eura bruto, i onda im stavljaju dodatke da bi taj iznos prešao 840 eura, govori Vukić i dodaje da bi, kada bi plaća vozača iznosila 1.200 eura, došlo raditi desetero ljudi koje samo on osobno poznaje.

Kada bi osnovna plaća, nastavlja Vukić, iznosila 1.000 eura neto, s dodacima bi iznos došao do 1.400, 1.500 eura.

– To je, prema mom mišljenju, mala plaća, ali recimo da je to realno. Plaća u Liburniji nije se dizala 30 godina, došlo je do ogromnog nesrazmjera u odnosu na ostale firme. Dakle, da je plaća 1.200 eura, ne bi bilo potrebe za Filipincima, vratili bi se i oni koji su otišli zbog 100, 200 eura manje, tvrdi Vukić.

No, s druge strane, Erslan ističe da je apsolutno netočno da su plaće radnika Liburnije manje nego u ostatku Hrvatske.

– Osobno sam prošli tjedan bio na grupaciji, našem strukovnom udruženju svih javnih prijevoznika na području Republike Hrvatske i plaće Liburnije su u prosjeku s ostalima. Ne odudaramo od ostatka, riječ je o nijansama, naše su plaće i veće od nekih u startu. Nemamo svi istu metodologiju obračuna dodataka na plaću, ali što se tiče prosječne plaće koju vozači dobivaju, tu smo čak iznad prosjeka u Hrvatskoj, kaže Erslan.

Slobodan Erslan

Zaposlen Filipinac

Iako Vukić govori da su zaposlena četvorica vozača iz Filipina uz najavu Uprave da bi do kraja godine taj broj trebao dosegnuti tridesetak stranih vozača, zaposlen je jedan na kojeg, prema Erslanovim riječima, nema nikakvih primjedbi.

– Nažalost, povratne reakcije putnika su negativne što je i očekivano s obzirom na upitno ispunjavanje uvjeta za obavljanje posla vozača autobusa kao i jezična barijera. To su strani radnici bez ikakve selekcije, upitno je vozačko znanje, kao i papiri, drugačija je to kultura u prometu, bilo je već nesuglasica u prometu, oni su apsolutno opasnost na cesti, a voze liniju na kojoj je 80 % putnika iz staračkog doma. Mislim da jedan od uvjeta mora biti bar B1 razina hrvatskog jezika. Oni govore engleski, ali to nije engleski kakav mi govorimo… Zar su Upravi stvarno domaći vozači toliko skupi da po cijenu rušenja kvalitete posla na štetu putnika ih se nastoji zamijeniti jeftinom stranom radnom snagom?, kazuje Vukić i napominje da strani radnici nisu krivi, dapače, da bi trebalo raditi na njihovoj integraciji, ali uvjetovati zapošljavanje poznavanjem hrvatskog jezika.

– Uprava je odgovorna što koristi strane radnike kao sredstvo za snižavanje cijene rada, a s obzirom na to da u Liburniji d.o.o. ta cijena ne može biti niža, cilj je izbjegavanje dizanja cijene rada, stalnim pritiskom, prijetnjama i potlačivanjem domaćih radnika koje se nastoji protjerati iz Liburnije d.o.o. da bi ih se zamijenilo stranim vozačima, tvrdi Vukić.

Međutim, Erslan odgovara da tehnika vožnje i jezik nemaju apsolutno nikakve veze jedno s drugim te da trenutno imaju jednog zaposlenog Filipinca koji ima sve kvalifikacije, sve kategorije, uključujući KOD 95 koji je priznat u RH, stručnu periodičnu izobrazbu koju moraju imati svi vozači autobusa.

– Taj čovjek ima iskustva u Mađarskoj, što se tiče europskog područja, i mi nemamo apsolutno nikakvu primjedbu od strane putnika, nego naprotiv, primamo pohvale na račun njegovog i ponašanja i vožnje. Mi smo svjesni da će se pojavljivati pojačani oprez kod putnika, prvi put u povijesti je strani državljanin za upravljačem autobusa. No, jedina primjedba bila je to da prilikom stajanja na autobusno stajalište malo naglije prikoči od ostalih. To je, dakle, bila jedina primjedba, a to pripisujemo tome što je čovjek novi i ne može znati svako stajalište, on reagira kad vidi obilježje, odnosno tablu tog stajališta. Rješavamo to tako da će on voziti konstantno na istoj liniji, da upozna doslovno svako stajalište. Ostale vozače često rotiramo po gradskim linijama, ali njega ćemo držati maksimalno na istoj liniji tako da nauči gdje je svako stajalište. Osim toga, bio je na obuci kod nas tri tjedna, nismo išli grlom u jagode. Domaći vozači prolaze obuku tri, četiri dana i to im bude dovoljno za savladati osnovne trase. Vozača iz Filipina obučavali smo više od dva tjedna, dodijelili smo mu radni zadatak tek onda kada je sam rekao da je spreman, priča Erslan.

Darko Vukić

Zahvala vozačima

Također, Erslan je demantirao Vukićev navod da vozače Liburnije naziva »nezahvalnom stokom, kretenima i idiotima«.

– Imam već 30 godina suradnju sa sindikalnim povjerenicima, međutim, nikad nismo imali destruktivca kao što je Vukić na tom mjestu. Valjda je to negativna selekcija, ljudi se nisu htjeli prihvatiti toga i on je isplivao. On je osoba, duboko sam uvjeren, koja nam je svojom potrebom za medijskim istupanjem nanijela ogromnu štetu. Ljudi, kad to pročitaju, misle da smo u rasulu te da ništa ne funkcionira, pa kad dođu pojedinačno i raspitaju se, shvate da je istina potpuno drugačija. Vukić radi kontra interesa svojih kolega, njegove su inicijative nebulozne, iznosi neargumentirane stvari koje nemaju veze s istinom, govori Erslan i dodaje da je tijekom 30 godina surađivao s više stotina vozača te da nikada nije bilo neugodnosti.

Naravno, znalo je biti kritika i s jedne i s druge strane, no vrijeđanje mu nikad nije palo na pamet. Svjestan je, kako ističe, da firma počiva na vozačima i živi od njihovog rada.

– Naši su vozači krasni, ljudi potežu, imaju razumijevanja, trenutno imamo problem s nedostatkom vozača i koristim i ovu priliku da im zahvalim, ne pritišću s godišnjim, imamo malu stopu bolovanja, ljudi su svjesni situacije i svjesno podmeću svoja leđa. Usprkos nedostatku vozača, mi održavamo sve linije, nismo nijednu ukinuli, kao što je to slučaj u Rijeci i Zagrebu. To je sve zahvaljujući svjesnim i vrijednim vozačima kojih je 95 % u našoj firmi, gospodin Vukić spada u pet posto destruktivaca, govori Erslan i dodaje da jedino, nažalost, ne mogu vozačima osigurati godišnji odmor od dva, tri, četiri tjedna kao što je to bilo prije.

I na koncu, Vukić nam je ispričao da je premješten na svoje linije jer je »digao glas protiv Liburnije«.

– Ja sam po kazni premješten, vozio sam dvije godine Diklo, sad sam, po riječima Slobodana Erslana, premješten u Bibinje jer je to najgora linija, nemam vremena ni za wc, kaže Vukić, a Erslan odgovara da to nema nikakve veze ni s kakvom kaznom, već je riječ o organizacijskim potrebama posla te da Vukić, kao i ostali kolege, mora biti spreman na preraspodjelu s obzirom na organizacijske potrebe.