Voli slikanje, ali prva ljubav je nogomet

Mladi Zadranin, Noel Dedaj, učenik 2. razreda OŠ Zadarski otoci, osvojio je nagradu za najbolji rad na natječaju “Radost slikanja uz glazbu” kojeg je organizirala Hrvatska glazbena mladež u sklopu programa “Projekt iz bečke šume”. Nagradu je primio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a zajedno sa svojom mentoricom, učiteljicom Željkom Diklan, dočekao nas je u svojoj školi i ispričao nam kako mu se svidio izlet u Zagreb i dodjela nagrade na koju je ponosan.

Slušao “Priče iz bečke šume”

– Naslikao sam harmoniku, stabla, ptice, nebo i travu. Harmoniku sam tu nacrtao da mi sve skupa ljepše izgleda, ispričao nam je Noel i dodao kako voli slušati harmoniku, ali još nije siguran hoće li je jednog dana svirati ili ne.

Kako se radi o natječaju “Radost slikanja uz glazbu”, učenici su tijekom slikanja slušali glazbu, a Noel nam je ispričao što su oni u svojoj školi slušali.

– Slušali smo Straussa i njegovu skladbu “Priče iz bečke šume”. Inače ne slušam glazbu, više volim biti u tišini. Ponekad doma volim slikati, a najčešće slikam mamu i tatu, prirodu i životinje i jako volim slikati, ali ipak slikanje nije moja prva ljubav. Najviše što želim u životu je biti nogometaš. Pogledao sam puno utakmica sada na Svjetskom prvenstvu i jako navijam za Hrvatsku u svakoj utakmici. Ja treniram u Nogometnom klubu Abeceda i jako volim igrati u napadu, ali ne zabijam puno golova, priča nam Noel, ali ističe da puno više uživa u igranju nogometa, nego slikanju.

– Najdraži predmet mi je tjelesni, jer ponekad igramo nogomet. Malo ne volim matematiku. Volim ići i biti u školi jer imam puno prijatelja, ali nemam curu, otkriva Noel na kojega je ponosna njegova mentorica.

Od igre do nagrade

Objasnila nam je kako je uopće došlo do njegove nagrade.

– Sve je počelo je tako da sam vidjela natječaj. Osim što sam učiteljica razredne nastave, vodim izvannastavne aktivnosti, likovnu radionicu i “Male glagoljaše”. Već smo se i prijašnjih godina javljali na ovakve natječaje i svidjela mi se ta ideja slikanja uz glazbu. Djecu treba poticati slušanju glazbe, posebno slušanju klasične glazbe koja potiče na kreativnost i stvaranje. Da ne ispadne nešto krivo, nemam ništa protiv današnje glazbe, ali kako je današnja glazba puno glasnija, smatram kako u toj buci nema toliko kreativnosti. U sklopu ovog natječaja pustila sam djeci kao uvod Strassovu skladbu “Priče iz bečke šume”, djeca su poslušala i počela raditi, govori mentorica Diklan te pojašnjava na koji su način djeca radila.

– Koristili smo krep traku i tempere. Rad je išao u etapama, ja sam ih vodila, a djeca su sama gledala, crtala, razmišljala kako će i što će naslikati. Tako su nastali radovi. Jako mi je drago jer vidjela sam po djeci da im se svidio takav, pomalo neobičan način rada. U suštini, djeca su se igrala i nastao je jedan nagrađeni rad. Svi radovi su bili predivni, ali samo je jedan dobio nagradu, što nas je sve obradovalo i ugodno iznenadilo, ističe Diklan.

Izloženi radovi petero djece

Noel nije jedini učenik čiji je rad izložen u Zagrebu.

– Na izložbi u Lisinskom pokazani su radovi petero učenika, na što smo jako ponosni. Nije mala stvar da dijete ima izložbu u Lisinskom. Prvo je bila dodjela nagrada i bilo je baš prekrasno, posebno jer je nagradu dodijelio dirigent Tonči Bilić. Osim njega bio je tu i stručni žiri i ravnatelj Lisinskog. Oni su na jedan pristupačan, dječji način, dali poklone djeci. Nakon izložbe i dodjele nagrada bio je i koncert svih Straussovih djela, i mlađeg i starijeg. Svirala je Zagrebačka filharmonija, sudjelovale su plesne udruge, uglavnom djeca, priča Diklan.

Za najbolju sliku, Noel je dobio nekoliko vrijednih nagrada.

– Dobio sam mali klavir, knjigu i putovanje u Beč s mamom i tatom. Veselim se izletu u Beč i idemo za mjesec dana, otkriva Noel.

Za kraj, mentorica Diklan istaknula je kako je cijeli ovaj program, a i natječaj iznimno dobar i važan za poticanje kreativnosti već kod osnovnoškolske djece.

– Jako se radujemo jer se dječja kreativnost prepoznaje. Svi znamo da nam školstvo nije najbolje posloženo, imamo jedan sat likovnog i glazbenog tjedno, što je malo, a na tim predmetima se djeca opuštaju, uživaju i rade nešto kreativno. Treba pustiti djecu da sama osmišljavaju svoje radove, da se potpuno opuste i rezultat neće izostati, zaključuje Diklan.