Nedjelja, 6. listopada 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

komentar doris babić

'Vjernike od Crkve odvraća licemjerje. Tek kada su priču objavili mediji, oglasila se i Zadarska nadbiskupija'

Autor: Doris Babić

18.09.2024. 10:55
'Vjernike od Crkve odvraća licemjerje. Tek kada su priču objavili mediji, oglasila se i Zadarska nadbiskupija'


Religija je divna stvar! Nema ljepšeg osjećaja, ako vam uspiju usaditi vjeru, a život je ne poljulja, od toga da u svakom trenutku mislite da Bog ima veće planove, da bdije i brine i da vas čeka nakon ovozemaljskog života. Da, vjera je najveća utjeha, no ne možemo se ne zapitati kamo ide Crkva koja bi je trebala propovijedati, počevši od žudnje za materijalnim, kao da zaboravljaju odakle je Spasitelj potekao, pa čak i želje za političkim utjecajima.


Naravno, mnogo je divnih svećenika koji svojim riječima i djelima šire vjeru i dobrotu i istinski crkveni nauk, neupitno je da postoje oni koji su dostojni divljenja. Međutim, svećenici su ljudi, a ljudi su grešni, isto tako, u svakom žitu ima kukolja, a upravo je na crkvenim institucijama odgovornost da razluče dobro i zlo, da osude ljudsku slabost i jasno i glasno to kažu ne mareći za takozvani ugled. Vjernike, odnosno ljude generalno, ništa ne odbija jače od licemjerja.


Jučer je javnost potresla informacija da je prošle srijede ispred župnog ureda u malom mjestu Perušić Benkovački uhićen župnik zbog sumnji na seksualno uznemiravanje 16-godišnjakinje. Premda je javnost zgrožena, napomenimo da nije na javnosti da donosi sud i da je svatko nevin dok se ne dokaže suprotno, ali… Nažalost, tamo gdje ima dima, obično ima i vatre. Teško je zamisliti ikakav motiv za ovako snažne lažne optužbe. Dapače, potrebna je nadljudska snaga za prijaviti ovako gnjusne zločine, pogotovo u malom mjestu gdje je svećenik i dalje autoritet i u društvu koje je i dalje, u 21. stoljeću, spremno propitivati je li žrtva izazvala zločin.




U svakom slučaju, što god da istraga pokaže, Zadarska je nadbiskupija javnosti priopćenje uputila – jučer. Je li im trebalo šest dana da osmisle izjavu da podupiru sve istražne radnje nadležnih institucija, da izraze svoje suosjećanje i žaljenje te pozovu sve osobe koje su ikada pretrpjele bilo kakav oblik zlostavljanja da se jave nadležnim vlastima? Ili su se nadali da ova priča nikada neće dospjeti u javnost? Jesu li planirali premještaj iz župe u župu, kao što je to već postao običaj kad se sazna za neki incident, kao npr. onaj kad je svećenik u Sukošanu tukao časnu sestru? Tek onda kada su priču objavili mediji, oglasila se i Zadarska nadbiskupija.


Usporedbe radi, nedavno se riječki nadbiskup Mate Uzinić obratio javnosti upravo s temom oko svećeničkog zlostavljanja. Nakon što je iznio detalje o postupanju u slučajevima u kojima su se provodile ili se provode istrage protiv svećenika, uz ispriku svim žrtvama bilo kakvog nasilja počinjenog od strane svećenika i službenika Crkve, pozvao je sve koji imaju saznanja o takvim djelima da se jave i podnesu prijave. I upravo je to smisao vjere; veličati dobro, a jasno, javno i glasno osuditi zlo.


Svećenici, biskupi i nadbiskupi ljudi su koji su pastiri stada i njihova je osnovna zadaća biti među vjernicima, osluškivati njihove patnje, širiti nadu i vjeru u bolje sutra. Ipak, primjerice, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u više od godinu dana, otkad je stupio na dužnost, nije imao niti jedan intervju u takozvanom svjetovnom mediju pa je zaista teško zamisliti da bi istupio i, poput kolege Uzinića, iskreno stao pred javnost i progovorio o mučnim stvarima.


Šteta, u vremenima smo kada su se moralne vrijednosti srozale do temelja, kad je materijalno i želja za hedonizmom iznad svega i kada nam je, možda više nego ikad, potrebna nit vodilja, riječ koja će nas probuditi iz tame, bili mi vjernici ili ne, ljudski, iskreni pristup i savjeti za bolji život uvijek su dobrodošli.


U ovoj nemiloj situaciji u Perušiću izostalo je upravo to – ljudski pristup. A osim toga, teško je vjerovati da nitko ništa nije znao ili slutio. Vjerojatnije je da smo, kao društvo u cjelini, zatvorili oči na brojne nakaradne stvari, uvjeravajući se da se takvo što može događati samo u filmovima ili samo negdje jako, jako daleko od nas.


Istina je potpuno drugačija i o tome treba govoriti, šutnja nikad nikoga nije spasila. Ono što spašava, što potiče na prijave, istupe i promjene nekolicina je hrabrih koji krenu govoriti, a na svima nama je da im pružimo podršku, utjehu i razumijevanje, bez rasprave o tome što je događaju prethodilo. Za zločin opravdanja nema.