Većina zadarskih stanodavaca odbija primati kućne ljubimce: 'Zašto se onda uzima toliki polog?'

Život s kućnim ljubimcima neizmjerno je kvalitetan te donosi radost, ljubav i brojne druge prednosti. Mnogi se ljudi slažu kako četveronožni ljubimci postanu pravi članovi obitelji i nezamjenjiv dio svakodnevice. Njihova prisutnost smanjuje stres, poboljšava opće zdravlje, a uz to potiče na aktivnost i učenje vrijednosti kao što su odgovornost, suosjećanje i nesebična ljubav.

Nažalost, brojni Zadrani nemaju priliku iskusiti ovakvu vrstu života, s obzirom na velik nedostatak »pet friendly« stanova u Zadru, koji predstavlja ozbiljan problem za ljubitelje životinja koji žele unajmiti stan. Većina iznajmljivača odbija primati kućne ljubimce, tako da ljudi često budu u situaciji u kojoj moraju birati između svojih ljubimaca i stambenog prostora. Iz tog razloga, vlasnici životinja ponekad budu prisiljeni živjeti bez svojih četveronožnih prijatelja, što može uzrokovati veliku emocionalnu nelagodu, a neki čak odlučuju napustiti grad u potrazi za stanom koji će prihvatiti njihove ljubimce.

Spremni nadoknaditi štetu

Iznajmljivači imaju pravo postavljati pravila u svojim stanovima, ali brojni ljudi tvrde kako se odbijanje primanja kućnih ljubimaca često čini kao neopravdano ograničavanje slobode pojedinca. Ljudi imaju pravo živjeti na način koji odgovara njihovim potrebama i životinjama koje su dio njihovih obitelji, a u slučaju davanja pologa i potpisivanja ugovora – teško je pronaći opravdanje za isključivanje ljubimaca iz stanova, jer su stanari spremni nadoknaditi eventualnu štetu koju njihovi ljubimci mogu uzrokovati.

Među nebrojeno mnogo građana koji nisu uspjeli pronaći »pet friendly« stan u Zadru nalazi se Paola, koja je stan uspjela pronaći tek u drugom gradu. Naime, iako je Maša, njezin ljubimac, vrlo dobro odgojena i naučena na život u stanu, Paola gotovo sedam mjeseci nije uspjela pronaći zadarske stanodavce koji bi bili voljni primiti psa u stan.

– Imam psa srednjeg rasta, sterilizirana je, cijepljena i naučena na život u stanu. Život u dvorištu za nju je nepoznanica, a u svakom stanu u kojem je boravila nije bilo apsolutno nikakvih problema, naprotiv – svi su je stanodavci i susjedi voljeli. Iz svojih privatnih razloga sam trebala pronaći novi stan i tu je došlo do problema. Neuspješno sam tražila novi smještaj otprilike sedam mjeseci, nitko nije htio psa u stanu. Također, rijetko koji stanodavac je normalno reagirao na upit o »pet friendly« stanu – bilo je dosta dernjave, vrijeđanja i spuštanja slušalice, gotovo s nikim nisam uspjela normalno komunicirati. Naravno da neki stanodavci imaju loša iskustva zbog ljubimaca u stanu, no zašto se onda uzima toliki polog? Ako dođe do neke štete – pokrije se pologom, a ako šteta bude veća od iznosa pologa, prijaviti stanare na ugovor i tako neće postojati nikakva briga oko nepokrivanja štete. Svatko ima pravo izabrati što će raditi sa svojim stanom, ali nije u redu dirigirati drugima kako i s kim da žive, pogotovo nakon stavljanja abnormalno visokih cijena stanova. Stanodavci trebaju shvatiti da ljudi kojima iznajmljuju stan su isto ljudi sa svojim pravima i možda drugačijim načinom života, izjavila je Paola te dodala kako je u Rijeci situacija puno lakša.

– Imala sam sreću što sam dobila posao u Rijeci gdje sam uspjela pronaći i »pet friendly« stan. Nikada neću zaboraviti reakciju sadašnje stanodavke kada sam je pitala mogu li živjeti s psom. Naime, na moje pitanje hoće li biti problem što imam psa, dobila sam odgovor: »Zašto bi to bio problem?«. Tužno mi je gledati što ljudi u Zadru i dalje prolaze kroz probleme koje sam i ja imala, a nažalost, ne vjerujem da će se situacija popraviti. Život sa životinjama je predivan, s Mašom se osjećam zaštićeno i voljeno, to je moj pas i više ne mogu zamisliti dan bez nje. Motivirala me da budem aktivnija, zahvaljujući njoj sam navikla na tri šetnje dnevno i izlete u prirodu. Jednostavno, promijenila mi je život iz korijena.

Polozi i ugovori

Kroz sličan problem prolazi i Matea Hercig, koja traži stan za sebe, svoje sedmogodišnje dijete te za psa srednje veličine. Kako nam je ispričala – ova je potraga nemoguća misija.

– Trenutno sam u situaciji u kojoj tražim stan. Single sam mama s djetetom od sedam godina i psom srednje veličine, a tražim veći stan jer mi maleni raste i kreće u školu i treba svoju sobu. Moj pas je od prvog dana u stanu, naučen na mir i takav život. Ne laje, ne grize, ne uništava. Jako rijetko je sama kući jer ja radim od doma i imam je na oku cijeli dan, nikad nije napravila nikakav nered koji bi utjecao na stan. Pronaći stan za nas troje je nemoguća misija. Stanodavci misle da pas i dijete mora da su »gremlini« koji se bude u ponoć i uništavaju stan i cijelo susjedstvo. Na spomen psa, ljudi mi skoro spuštaju slušalicu u razgovoru jer – »ne dolazi u obzir«. Zaposlena sam za stalno, no ne mogu izdvojiti 700 eura za stan, a isto tako ne mogu sebe, dijete i psa seliti svakog 1. lipnja, kako većina stanodavaca želi radi sezone, rekla je Matea osvrnuvši se i na situaciju s polozima u našem gradu.

– Posebno me ljuti činjenica da sam spremna platiti polog kojim bi stanodavac mogao namiriti potencijalno uništen namještaj. Ono što ne štima je da ljudi traže pologe bez ikakvog pokrića i razumijevanja, jer – »tako se radi u Europi«. Živjela sam osam godina u Njemačkoj – tamo se daje polog pri ulasku u stan, ali uz to ide i popriličan ugovor koji vas prijavljuje na adresu te u kojem se zapisuje u kakvom je stanju stan izdan, do najsitnijeg detalja. Ugovor se potpiše i od tog trenutka nadalje stan je kompletno vaš i možete živjeti s psima, djecom, s kim god. Onog trenutka kad se izlazi iz stana – morate ga vratiti u prvobitno stanje i to je to. Stoga, poručila bih našim stanodavcima iduće – ako želite uzimati bolesne pologe, glumiti Europu i pozivati se na to da psi uništavaju stanove, bar idite do kraja. Izvolite izdati ugovore, zapisati kakve uvjete želite i onda nas pustite da živimo u miru s psima, djecom i svim »gremlinima« koje želimo imati, zaključila je Hercig.

Sagi neuspješnih pothvata u pronalasku »pet friendly« stanova pridružuje se i Iva, koja se iz Zagreba htjela zajedno sa svojim mužem i psom preseliti u naš grad, no od toga je morala odustati jer – nije imala gdje sa svojim ljubimcem.

Odustali od selidbe

– U doba korone, muž i ja, oboje zaposleni, tražili smo stan za nas i za našeg psa od 30 kilograma. Kriteriji su nam bili jednostavni. Tražili smo stan bliže centru, a da nije Poluotok, dakle – Voštarnica, Relja, Lipotica, Maraska park. Kat, kvadratura, koliko je stara zgrada i kako je uređeno te ima li zgrada parking nismo ni razmišljali, jer kad imaš psa prvo pitanje je je li stan »pet friendly«. Generalna ponuda stanova je bila slaba, a stanova koji su »pet friendly« bilo je još manje. Na oglasu u pravilu ne piše jesu li dozvoljeni ljubimci, pa smo onda morali zvati i pitati. Putem poziva su ljudi bili generalno OK, a na pitanje o ljubimcima bi rekli kratko »ne« i to je to, bez puno rasprave. Znali bismo dobiti i odgovore kako baš nisu razmišljali o tome, pa možda i bi ako je neki manji pas u pitanju, te kako i oni vole pse, imaju ih, ali eto misle kako ipak ne može. Nudili smo dupli polog, potpisivanje ugovora i ovjeru kod javnog bilježnika, no ni to nije pomoglo. U nekoliko smo slučajeva dobili »možda«, no s vremenom bi se uvijek predomislili i odbili nas, pa smo na kraju odustali od selidbe iz Zagreba u Zadar, ispričala nam je svoju situaciju Iva.

Ipak postoji nekoliko pozitivnih priča, a jednu od takvih s nama je podijelila zadarska stanodavka Azra Ayyash.

– Kad sam prije pet godina iznajmljivala stan u kući s dvorištem, od svih ljudi koji su mi se javili, svjesno i namjerno sam za najam odabrala baš mladi par sa stafordom, upravo zbog situacije kakva je. Tada nisam imala psa, ali imala sam puno prijatelja koji jesu i znala sam koliki im je problem na tržištu zbog predrasuda s kojima se susreću. Pet godina kasnije, isti podstanari su i dalje u najmu, divni i uredni u plaćanju, dobili su i dijete prije par godina i sve funkcionira točno onako kako smo se dogovorili. I pas je apsolutno prekrasan! U međuvremenu sam i ja udomila takoreći »ozbiljniju pasminu« i srećom nikad nisam imala problema s najmodavcima dok sam živjela u Zagrebu. Podstanari sad uređuju vlastiti stan i kad odsele opet ću u najam uzeti ljude s psom, zaključila je Ayyash.