Udruga slijepih Zadarske županije kreće s radionicom keramike

Idući tjedan u Udruzi slijepih Zadarske županije počinje novi ciklus radionica, a koje obuhvaćaju različite aktivnosti za članove Udruge. U ponudi će biti radionica informatike, koju vodi Vito Sviličić, radionica ručnog rada sa Sandrom Sršen, te radionica keramike pod vodstvom Anice Kovačić. Tu je i radionica izrade ukrasnih predmeta u suradnji s Eko Zadrom, koju vodi Ira Ćurković, dugogodišnja suradnica Udruge. Osim radionica, održavat će se i tradicionalni kulturni razgovori, a prvi susret planiran je sutra, 8. studenog, u 17 sati s gostima iz udruge ZaPis koji će čitati priče slijepim osobama.

Posebno je najavljena radionica keramike, čiju je inicijativu pokrenula zadarska spisateljica i članica Udruge, Mirjana Mrkela.

Umjetnički izraz

– Od idućeg tjedna krećemo s radionicom keramike i ne mogu sakriti koliko sam sretna i uporna bila da konačno krenemo s tim. Zaljubila sam se u rad s glinom na jednom od prijašnjih tečajeva i tada sam napravila nekoliko predmeta u glini, među kojima je i hobotnica, koja se trenutno može pogledati u optici Sedić, preko puta Male pošte. Slogan Optike je »Hobotnica nikad ne treba naočale, mi ostali ponekad trebamo«. Važno je da se sjetimo toga jer mi slijepi slično kažemo »mi smo slijepi«, a nismo mislili da će se to baš nama dogoditi jednog dana, pa tako i ostalima s naočalama. Ta skulptura hobotnice predstavlja moj umjetnički izraz, ona nije klasična, ona sjedi na prijestolju i predstavlja moje viđenje, ispričala je Mrkela, istaknuvši da su ih u ovom pothvatu financijski, uz Optiku, podržali i Grad Zadar i Zadarska županija.

Foto: iStock

Kaže kako rad s glinom ima poseban učinak na čovjeka, a napose za slijepe osobe.

– Kad gurnete ruke u glinu, imate osjećaj da vi nju oblikujete, ali zapravo ona oblikuje vas, vodi vas, slično kao što vas more nosi dok plivate. Taj osjećaj povezanosti s prirodnim materijalom i sa samom zemljom, jer glina je zapravo zemlja, neopisiv je, opisuje Mrkela.

Na radionici će koristiti tehniku oblikovanja prstima, poznatu kao »pinching«, jer trenutno nemaju niti sredstava niti prostora za lončarsko kolo ili peć za pečenje. No, nakon što naprave prvu seriju radova, planiraju organizirati izložbu u prostorijama Udruge ili nekom prikladnom izložbenom prostoru.

– Imam velike ambicije za ovu radionicu, pa svakako želimo pokazati naš rad na izložbi. Još moramo dogovoriti točan prostor, ali izložba je u planu, najavljuje Mrkela.

Korak po korak

Na pitanje kakve su reakcije ostalih članova Udruge, kaže kako su neki već imali priliku okušati se u radu s glinom, dok će neki to tek probati.

– U zagrebačkoj školi za slijepe osobe postoji neobavezna sekcija za rad s glinom, pa su neki članovi već sudjelovali u tome. Također, Udruga je prije par godina imala sličnu radionicu na Monoplay festivalu, gdje su nas pozvali da kroz pokret u glini pokažemo što za nas znači ples. Nastali su tada zanimljivi, neobični apstraktni oblici, prisjeća se Mrkela te dodaje kako za rad s glinom treba vremena.

Skulptura hobotnice Mirjane Mrkele kao uvod u radionicu/Foto: Luka Jeličić

– Ruke se moraju prilagoditi i osjetiti materijal. Ne može se sve savladati odmah, već korak po korak, objašnjava.

Dok mnogi u glini izrađuju funkcionalne predmete, poput šalica ili zdjelica, Mrkelu više privlače skulpture inspirirane životinjskim oblicima.

– Prije nego što krenem, odredim količinu gline i već imam jasnu ideju što ću napraviti. Volim raditi životinje, iako one nisu realistične već samo predstavljaju moju predodžbu. Uz već spomenutu hobotnicu, jednom sam napravila i krokodila, dupina… Sve te životinje, iako ih ne mogu vidjeti, predstavljaju nekakvu moju unutarnju viziju, zaključuje entuzijastična Mrkela.

Radionica će biti otvorena članovima Udruge i zaposlenicima, ali ne i za širu javnost zbog ograničenog prostora i resursa.