U obrtničkoj radnji Nediljka Galešića na Poluotoku sve manje mušterija

Postolarska radnja »Gale« na Poluotoku, nakon niza godina u kojima su u nju dolazili otočani i Zadrani, ulazi, izgleda, u svoje teško razdoblje, jer se još malo kome popravljaju cipele koje brzo izlaze iz mode, a dolaze druge koje se mogu jeftino kupiti…

U toj radnji čeka nas Nediljko Galešić, rodom iz Raštana koji živi u Zadru 40 godina, a postolar je 23 godine. Po struci inače nije postolar, ali zanat je izučio u Njemačkoj i to kod pravog meštra kod kojega je radio i naučio sve o popravcima cipela.

Upravo to znanje koje je stekao jamči kvalitetu rada u njegovoj radnji.

Dobro da zaradi za ručak

Nediljko je u mirovini i radi samo četiri sata od 9 -13 sati. Danas, kaže nam, sretan je da može zaraditi za ručak. U protekle dvije godine posao je dodatno otežala situacija s epidemijom, a danas masovna proizvodnja jeftinih cipela.

– Snalazim se, kako bi rekli mi Dalmatinci, snalazim se pomalo. Ne mogu ja puno toga pozitivnog kazati. Dobro da imam i za kruh. A i godine su tu i moje zdravstveno stanje, tako da ne znam do kada ću raditi. Nekada sam znao imati i do 200 para cipela za popraviti. Sve su to bile cipele od kvalitetnog materijala i mušteriji je bilo bitno da se one poprave. Kupovale su se skuplje cipele koje je i vrijedilo popravljati.

A danas se na svakom koraku mogu kupiti cipele za svega nekoliko stotina kuna, a vidite i sami od kakvog materijala izrađuju npr., potplat na štiklama, i takve istrošene potpetice zahtijevaju popravak, a istrošeni đonovi kvalitetnu gumu kako cipele ne bi klizale, otkriva nam Nediljko i ističe kako je interes za popravkom cipela sve manji, a mušterije koje mu i dođu zahtijevaju jednostavnije popravke.

Ni šegrta, ni nade

– Još uvijek žene najviše traže popravak obuće, žele da se plastične potpetice zamijene gumom. Neke žele da im se poprave potrgane gumice na sandalama i kopče zamijene novima, a neke mušterije žele samo obojiti svoju obuću iz svjetlije u tamniju. Ali svima je isti cilj, cipelama koje su im posebno drage vratiti stari sjaj. Što se tiče popravka cipela, vršim sve prepravke.

Sav materijal nabavljam u Zagrebu, Vrban – Obrt za proizvodnju i trgovinu postolarskog materijala i pribora, dijelova obuće, jer u Zadru nema ništa, priča nam Nediljko.

Nema ni interesa mladih za postolarski obrt, zanimanje postolara tiho izumire i sve je manje onih koji su voljni izučiti vještinu ovog zanata.

– Volio bih ja da pri ruci imam šegrta kojega bih izučio ovom zanatu kao što je moj meštar mene, ali s obzirom na situaciju i vremena u kojima živimo, ja sam izgubio nadu. Mislim da i industrija jeftinih proizvoda dovodi u pitanje opstanak ovog tradicionalnog obrta. A, vidjet ćemo što će biti, rezignirano govori Nediljko i nastavlja kuckati po đonu cipele.