U nekim gradskim predjelima nedostaje zelenih površina

Posljednjih nekoliko godina sve više smo svjedoci ekstremnih klimatskih uvjeta, a ponajviše u urbanim sredinama koje predstavljaju mjesta velikih toplinskih izvora. U svemu tome veliku ulogu igra očuvanje gradskih zelenih površina, ali i stvaranje novih, s ciljem smanjenja toplinskog opterećenja koje je tijekom ljetnih mjeseci iz godine u godinu sve veće.

Pored stvaranja hladnih površina u urbanim sredinama, benefiti zelenih površina su višestruki. Zelene površine stvaraju neophodni kisik i smanjuju razinu ugljičnog monoksida, i na koncu mijenjaju vizuru grada.

Tijekom godina u Zadru je izgradnja građevina u turističke svrhe dosegla vrhunac, ali i sa sobom donijela smanjenje zelenih površina koje su svoje mjesto ustupile hotelima, apartmanima i ostalim gradnjama. Na društvenim mrežama sugrađani nerijetko izražavaju svoje nezadovoljstvo na nedostatak zelenih površina i na pretjerane preinake.

Stoga smo odlučili napraviti đir po gradu te upitati sugrađane što oni kažu na tu problematiku i kako su (ne)zadovoljni sa zastupljenošću zelenih površina u gradu.

Učinimo grad ljepšim

– Smatram kako u gradu definitivno nema dovoljno zelenih površina. Provodim ljeto malo u gradu i malo na otoku. Na otoku se vrućine puno bolje podnose zato što ima puno više hlada i zelenih površina. No, kada dođem u grad prevruće je zbog asfalta, betona, isparavanja i ostalog.

Trebalo bi se napraviti više zelenih površina jer Zadar ima prostora za to. No, očito su važnije neke druge stvari. Primjerice bespotrebna izgradnja građevina, apartmana, kojih i onako ima previše. Ne možemo se oslanjati samo na to.

I kada dođu ti turisti trebali bi što vidjeti, da nije samo beton, pekare… Trebamo učiniti grad ljepšim, održavati ono što imamo i potencirati sadnju. Zaista imamo potencijal i uvjete za to, kaže mlada Lorena Ažić, a s njom se slaže i Z. P. koja je željela ostati anonimna.

– Nisam zadovoljna s preinakama koje su napravili u gradu jer su posjekli dosta zelenih površina. Počevši od trga uz crkvu svetog Šime gdje su posjekli drvored, potom u Diklu, ma svugdje.

Ne znam postoji li neki dio u gradu gdje se nešto nije posjeklo. To me zbilja ljuti. Umjesto da pratimo trendove koji su pojavljuju u svijetu gdje se sadi sve više zelenila i pokušava se obogati ta zelena površina, mi siječemo i to je zapravo strašno, ističe ova Zadranka.

Neven Kožul dijeli isto mišljenje te kaže kako bi volio kada bi u gradu bilo više zelenih površina.

– Nekada je bilo više zelenih površina u gradu, a danas ih je sve manje i manje. Valjda smo u takvom razdoblju gdje prirodni materijali sve više ustupaju mjesto umjetnim. Riječ turizam kao da je postala mantra kod nas u Zadru. Ljudi se nalaze u stanju uma u kojem misle da mogu raditi sve što požele bez posljedica.

Svemu tome je pogodovala i pandemija uslijed čega se socijalni kontakt i općenito komunikacija sveli na minimum, ali isto tako i briga o prirodi. Ljudi nisu svjesni i zaboravili su koliko je priroda važna, navodi Kožul, a mi smo ga upitali što misli kako se to može promijeniti.

Loš primjer Poljane Šime Budinića

– Promjene dolaze na individualnoj razini, a na kolektivnoj razini je malo teže. Kolektiv zahtjeva prilagodbu, a izgleda da smo se mi prebrzo prilagodili na nedostatak zelenila i kisika uime turizma. Nekoć sam imao kafić pored crkve svetog Šime gdje su stajala ogromna stabla koja su činila hlad, a sada ih više nema.

Ljudi danas od umjetnih tvorevina jednostavno ne vide kako im je potrebno zelenilo. Došli smo do one točke gdje se možemo upitati disati ili ne, zaključio je Kožul.

S druge strane, dok se većina sugovornika slaže kako u gradu nedostaje zelenih površina, Zoran Debelić ističe kako je priroda bitna, ali kako nije sve tako crno-bijelo, pa neke preinake ipak trebaju biti.

– Mislim kako u gradu ima dovoljno zelenih površina, ali samo treba znati gdje su. Ima krasnih parkova i šetnica u Zadru. No, neke promjene se moraju napraviti. Treba se obnavljati, rekonstruirati i promišljati urbane prostore. Međutim, naravno da je zelenilo bitno u zdravstvenom smislu, ali i u vizualnom.

Volim proći kroz Park Vladimira Nazora jer tada doživim totalnu transformaciju, kao da nisam u gradu. Dakle, imamo zelenila u Zadru, tako da mislim da su ljudi malo pretjerali. Ljudi bi trebali pronaći mjesto gdje mogu sjesti u tišini i slušati ptičji pjev.

U svakom slučaju bilo bi dobro da postoje inicijative, primjerice, da kada maturanti završe školovanje naprave aleju maturanata negdje. Isto tako, danas u svijetu postoje tendencije da se umjesto grobnog spomenika sade stabla za pokojnike.

Pritom se ništa ne ugrožava, dapače život se ponovno nastavlja, ali u obliku stabla, ispričao nam je Debelić te dodao kako je nekoć živio u središtu Londona pored Hyde parka, a kako kaže, u Engleskoj postoji sljedeća uzrečica: »Ništa nisi napravio, ako nisi izgradio svoj vrt«.