TRIBINA Osobe s invaliditetom nisu neki superheroji, ali ni žrtve

U okviru projekta »Živimo život aktivno« koji je financiralo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Udruga slijepih Zadarske županije organizirala je javnu tribinu o medijskom prikazivanju osoba s invaliditetom, pod nazivom »Između stigmatizacije i inkluzije«.

Na tribini su sudjelovali Doris Bailo, predsjednica udruge »Cukrići«, dopredsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga i dopredsjednica Udruge za autizam, zatim Ivana Sučić Šantek, savjetnica u Studentskom savjetovalištu Sveučilišta u Zadru, kao i predsjednica Udruge slijepih Zadarske županije Dragica Vukić, književnica Mirjana Mrkela, novinarka Zadarskog lista Doris Babić te Antonio Milanović, novinar, kolumnist i osoba s invaliditetom.

Tribinu je moderirala dopredsjednica udruge, Marija Kombura, a priključio se i Davor Lonić iz Zadarske županije, voditelj Odsjeka za demografiju i socijalnu politiku, kao i profesorica iz Medicinske škole Ivana Miočić.

Crne priče

Najprije, govoreći o trenutačnom stanju, Bailo je kazala kako osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama imaju više medijskog prostora nego prije, no da joj se čini da se uglavnom govori o negativnim stvarima.

– Nedovoljno je uspjeha, pozitive, više se klikaju neke crne priče. To me brine, zbog toga bi netko tko tek dobije dijagnozu mogao gledati na budućnost pesimistično, upozorila je Bailo.

I Babić se složila s tim da su priče o osobama s invaliditetom zastupljenije, napomenuvši kako Zadarski list ne donosi samo crnilo, već inspirativne priče osoba s invaliditetom ili djece s poteškoćama.

– Naravno, uvijek u prvi plan stavljamo osobu, primjerice, da je netko talentiran za ples, glumu ili slično, a tek onda ono s čime se ta osoba nosi i suočava. Isto tako, ono što se često naziva senzacionalizmom, iako ovisi od slučaja do slučaja, uglavnom je želja da se nekome pomogne, kazala je Babić dodavši da je i silno važno »dati glas« osobama s invaliditetom jer samo one mogu vjerodostojno ispričati svoje iskustvo.

A ovom je prilikom Vukić podijelila svoje razmišljanje, priznala da je u mladosti imala osjećaj manje vrijednosti, ali sada je sve to druga priča.

Važnost terminologije

Također, nužno je biti oprezan s terminima u javnom prostoru što, čini se, političari često zaboravljaju.

– Ako se u javnom prostoru konstantno koristi kriva terminologija, primjerice invalidi, djeca s posebnim potrebama i sl., javnost usvaja tu terminologiju. Na sjednicama Gradskog vijeća često se koristila kriva terminologija, stoga smo im uputili zamolbu o ispravnim terminama od strane pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, naglasila je Bailo dodajući da se, primjerice, termin djeca s posebnim potrebama sada uglavnom odnosi na darovitu djecu.

Istaknuto je kako je najvažniji način na koji osobe s invaliditetom same sebe predstavljaju.

– Mislim da nitko nije ni heroj, ni žrtva, nitko nije odabrao svoje okolnosti. A kad je riječ o pričama prosječnih ljudi, nameće se pitanje koliko ti prosječni žele govoriti, kazala je Babić s čim se Milanović složio, no dodao je da su osobama s invaliditetom često javni istupi jedini način da ostvare promjene.

Kako su svi zaključili, i dalje postoje tabu teme, a to su seksualnost, nasilje i mentalno zdravlje.