Treba li dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje bili neradni dan?

”Treba li Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju biti neradan dan?” naziv je teme o kojoj su članovi debatnog kluba “Bešumni” Gimnazije Vladimira Nazora do u tančine razgovarali u Ogranku Grad Gradske knjižnice Zadar. Mladi su debatičari tako, pod vodstvom profesorice Tihane Magaš, raspravljali o temi o kojoj postoji mnogo prijepora i mišljenja, te dali svoje viđenje o tome da li se obljetnica pada Vukovara i Škabrnje treba slaviti kao državni blagdan.

Profesorica nam je Magaš kazala kako se učenici svaki mjesec pripremaju za raspravu o drugoj temi, koja je uvijek zanimljiva i aktualna, te ju pretresaju iz svih kuteva i viđenja. Učenici prvih i trećih razreda raspravljali su tako o kulturi sjećanja i važnosti ovog blagdana u kolektivnoj hrvatskoj kulturi.

– S učenicima, kojima je ovo prva debata, jer smo trenutno u smjeni generacija, važno je razgovarati o svim aspektima našeg društva, pa tako i o Domovinskom ratu i njegovoj ulozi u modernom društvu. Za sljedeći mjesec pripremamo raspravu o komercijalizaciji blagdana, dok smo ovaj put govorili o kulturi sjećanja, te načinima na koje se blagdan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koristi u društvene i političke svrhe, istaknula je Magaš, pozvavši sve učenike da se pridruže debatnom timu i nauče se konstruktivno raspravljati.

Za i protiv blagdana

Nevia Bilan u ime svojeg je tima kazala kako bi ukidanje obilježavanja kao blagdana civilizacijski doseg, te kako bi se njegovim ukidanjem negirala važnost Domovinakog rata

– Na taj bi dan trebale raditi samo žurbe službe, koje bi u svom radu pokazali pijetet prema žrtvama i svima koji su voljene izgubili u ratu. Spoznaja o tome koliko je žrtava ubijeno 18. studenog vrlo je osjetljivo pitanje kojem treba pokazati poštovanje. Nehumano bi bilo očekivati od osoba koje su prošle kroz takvu žrtvu da se saberu i rade, istaknula je Bilan, dok je Đina Medić iz negacijskog tima kazala je kako za svoju raspravu imaju tri argumenta.

– Prvi je argument politička trgovina žrtvama. Tu ističem našeg predsjednika, koji medijsku pozornost koristi za svoje dobro i obezvrijeđivanje tog dana. To postavlja vrlo loš primjer o političkoj kulturi u Hrvatskoj. Druga je tema edukacija i kultura sjećanja. To se ne odnosi samo na učenike, već i odrasle kako bi se naučila prava vrijednost kulture sjećanja, pojasnila je Medić, dok se Lea Štambuk iz afirmacijskog tima zalaže se za suosjećajnost, tj. činjenicu da novac nije važan koliko pijetet prema žrtvama koje su izgubile svoj život u ratu.

– Vrijeme je to za sjećanja u krugu obitelji, te vrijeme za samoosvrt. Suosjećajnost podrazumijeva patnju s ožalošćenom osobom, davanje podrške i ljubavi, kako bi pokazali da smo svi jedinstvena živa bića. Taj je dan dan zajedništva iako poginule ne možemo vratiti. Moramo praštati, ali ne smijemo zaboraviti i taj dan treba iskoristiti za edukaciju u krugu prijatelja i obitelji uz komemoriranje žrtvi Domovinskog rata, kazala je Štambuk.

Pijetet naspram konzumerizma

Iz negacijskog je tima govorila i Lana Šešelja, koja se nadovezala na govor afirmacijske strane, ističući kako mnogi koji istovremeno komemoriraju žrtve rata vikende i slobodno vrijeme provode slušajući narodnjake.

– Oni koji mare za žrtve Vukovara i Škabrnje naći će vrijeme koliko god da su zauzeti i zaposleni. Educirati se može svaki dan. Sjećati se može i mora svaki dan, kako bi se povijest dostojno prenosila na mlađe generacije, rekla je Šešelja, dok je afirmacijski tim na kraju istaknuo kako, iako skupina koja zagovara održavanje ovog blagdana ne predstavlja cijelo društvo, kao što ni oni koji se nazivaju domoljuboma a slušaju narodnjake također ne predstavljaju cijelinu društva, tako ni predsjednik ne zastupa cijeli hrvatski narod, te kako se obiteljima stradalih treba pružiti dužno poštovanje. Edukacija je važna i treba biti kontinuirana, stoga žrtve žive cijele godine, zbog čega se zalažu za blagdan.

Iz negacijakog je tima zadnji govorio Jakov Gospić, te je istaknuo kako je teza o generalizaciji manjine nad većinom netočna.

– Postojanje određenog blagdana je opravdano i mi mu kao pojedinci trebamo pridonositi. Do 2019. godine je taj dan bio kao svaki drugi, nije bio blagdan, a žrtva i pijetet su uvijek postojali. Taj je blagdan, koji ovaj tjedan pada na petak savršena prilika za još jedan produženi vikend, a ne za učenje i odavanje žrtve. Činjenica je da će trgovine i hitne službe raditi, zbog čega je licemjerno zahtjevati da bude blagdan, kada on jednostavno ne može biti neradan za sve ljude u Hrvatskoj, zaključio je Gospić.

Afirmacijski je tim svoju debatu zaključilo istaknuvši kako je svaka poginula osoba bila jedinstvena i nezaborava, te kako treba poštovati njihovu jedinstvenost. Martina Blaslov iz tima negacije je pak istaknula kako je cilj blagdana uživanje, a ne kultura sjećanja i poštovanje žrtava

– Političari taj dan koriste za svoje kampanje i propagiranje vlastitih interesa, a poslovne tvrtke za zgrćanje profita. Žrtve su stvarne osobe, a ne trofeji za slikanje, zaključila je Blaslov.

Žiri presudio za afirmacijski tim

Žiri u sastavu Ante Kolanović, Lorena Peroš i Anamarija Kasumović, presudili su debatu. Lorena Peroš zalaže se za afirmacijski tim.

– Presudila sam bez osobnih stavova, sam o na temelju argumenata. Afirmacijski je tim bio usmjeren na samu važnost dana i kulturu sjećanja. Taj je blagdan naša nematerijalna baština, povijest i identitet. U javnom prostoru treba davati važnost žrtvi Domovinskog rata. O pojedincu ovisi kako će provesti blagdan i ne treba generalizirati. Susret timova o edukaciji, važnosti obitelji i obrazovnog sistema točka je gdje su se našli na istoj strani, poručila je peroš, dok je Kasumović kratko kazala kako se slaže s kolegicom, te kako smatra da je afirmacijski tim bolje obradio svoju temu. Kolanović je pak kazao kako se afirmacijski tim više orijentirao na emotivn u stranu tog blagdana.

– Dok se afirmacijska strana usredotočila se na osjećaje, a druga se na strana fokusirala konkfetna rješenja. Zalažem se za negacijski tim, koji je bio logičan i praktičan, a ne emotivan, zaključio je Kolanović.