Tanja Ličina održala prvu samostalnu izložbu u Zadru: 'Sam prostor ima težinu i prelijep je...'

Samostalna umjetnica Tanja Ličina, diplomirana arhitektica i bivša košarkašica, nedavno je u Galeriji Kapetanova kula predstavila svoju prvu izložbu u Zadru pod nazivom »Biseri«. Posjetitelji su imali priliku vidjeti deset ulja na platnu i desetak crteža tušem na papiru, a riječ je, kako kaže autorica, o asocijativnoj apstrakciji, dok su tema biseri koji nose simbolično značenje, a u prvom redu refleksiju o vlastitim vrijednostima.

Jedno vrijeme nakon fakulteta, Ličina se imala priliku baviti profesionalnom košarkom sve do 2017. godine, što joj je omogućilo putovanja po različitim državama i život u različitim kulturama. To iskustvo uvelike je utjecalo na njezinu odluku da se nakon završetka sportske karijere posveti umjetnosti. U svom likovnom procesu i dalje koristi rapidograf, precizne olovke te i dandanas pravi crteže. Što se tiče izražavanja kroz slikarsko platno, prešla je fazu usklađivanja linija i arhitektonskog usavršavanja, pa sada posjeduje slobodnije forme.

Od malih nogu

Profesionalno se počela baviti umjetnošću prije nekoliko godina, iako je od malih nogu voljela slikati i crtati, zbog čega je i upisala arhitekturu. Do sada je imala preko četrdeset skupnih izložbi te deset samostalnih izložbi diljem svijeta. Prve izložbe imala je u Beogradu, gdje živi i radi, a imala je sreću izlagati i u Miamiju, Parizu, pa sada i u Zadru.

– Arhitektura i košarka svakako su dosta utjecale na moj likovni pristup. Arhitektura je možda očiglednija, primjećuje se u jasnim geometrijskim figurama i linijama te u preciznom završavanju trodimenzionalnih oblika. S druge strane, košarka se na moj rad odrazila indirektno jer mi je otvorila prilike da živim u različitim kulturama i zemljama, gdje sam bila okružena mnoštvom različitih primjera života. To mi je proširilo spoznaje i dalo veću slobodu izražavanja na meni svojstven način, ispričala je Ličina te nam otkrila i inspiraciju koja stoji iza ciklusa »Biseri«.

– Zapravo ne znam ni sama zašto, ali u svojim radovima općenito imam puno loptica, odnosno krugova. Često se pojavljuju biseri. Budući da je Zadar pored mora, interpretirala sam to na svoj način. Odabrala sam skice koje su me najviše podsjećale na bisere i na njihovo simbolično značenje ljepote i vrijednosti, a opet i na pronalaženje bisera u dubini, u školjki. Svaki biser ima različite vrijednosti i sjaj, pa se sve to nekako povezalo. Kroz ovaj ciklus donosim skupinu slika, među kojima su crteži nastali nedavno, četiri nova ulja te slike koje sam stvarala u posljednja dva mjeseca. Izložila sam i šest ulja koja su nastajala tijekom prethodnih godina, a koja su se uklapala u koncept izložbe, podijelila je ova umjetnica te dodala da je do suradnje s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika – Zadar došlo nakon što je ove zime upoznala kolege iz Zadra na tradicionalnoj Zimskoj likovnoj koloniji »ZILIK« u Karlovcu.

Umjetnica Ličina prilikom svog kreativnog procesa vješto balansira između geometrijskih formi i slobodnijih stilova.

– Kod mojih starijih i novijih radova može se pratiti moj razvojni proces. Primjerice, kod starijih radova u izložbi »Biseri« prisutan je veći utjecaj arhitekture, dok si kod onih koje sam stvarala tijekom posljednje dvije godine sve više dozvoljavam da ostavim potpis četkice vidljivim, dok je donedavno sve bilo digitalno precizno. Mislim da sam trenutno u procesu interpretiranja arhitekture kroz moj likovni rad, ispričala nam je.

S obzirom na to da je imala priliku izlagati u različitim gradovima, pitali smo je da nam podijeli svoja iskustva i koja joj je izložba ostavila poseban dojam.

Utjecaj Pariza

– Velike su razlike između prostora za izlaganje i umjetničke scene općenito, primjerice između Srbije, SAD-a i Francuske. Mogla bih izdvojiti Pariz, jer je ostavio velik dojam na mene i vjerojatno utjecao na moj rad. Boravak tamo dodatno je osnažio moju odluku o većoj slobodi u slikanju. U Parizu sam boravila i radila dva mjeseca u rezidenciji »Cité internationale des arts«. Na kraju sam imala samostalnu izložbu, i to je bilo zaista nevjerojatno. Pariz diše umjetnost, možda čak i posebno likovnu umjetnost. Ta snaga je za umjetnika inspiracija u stvaralačkom smislu, makar je tako bilo za mene. Bila sam okružena mnogim kolegama umjetnicima iz različitih disciplina, što je omogućilo puno suradnje i razmjene misli ili energije. To je bilo posebno iskustvo, dva mjeseca intenzivnog stvaranja do konačne izložbe na kraju, govori nam Ličina ponovno se osvrćući na svoju prvu samostalnu izložbu u Zadru.

– Izložba u Zadru bila mi je jako draga, a bilo mi je i posebno izlagati u galeriji od povijesnog značaja. Sam prostor ima težinu i prelijep je, a ista takva je bila i suradnja s članovima HDLU-a Zadar i kolegama s kojima dijelim slične misli. Tako bih svakako izdvojila i tu izložbu, kao i onu u svibnju u Beogradu u organizaciji Društva likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Srbije, kazala je.

Na pitanje kakva je beogradska umjetnička scena, opisala je kako se, prema njezinom osobnom dojmu, nalazi u nekoj vrsti tranzicije, gdje ima svega pomalo, ali ničeg konkretno, no svakako je – dinamična.

– Beogradska alternativna i underground umjetnička scena vrlo je prisutna i izražena, što je zanimljivo i meni osobno vrlo drago, imajući na umu da se sam grad razvija u dosta komercijalnom smjeru. Pojavljuju se velike komercijalne izložbe, ali duh stvaranja i srž umjetničkog izraza i dalje se održavaju. Drago mi je vidjeti sve češće retrospektivne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti Beograd, što predstavlja podršku nama umjetnicima u usponu, kaže autorica Ličina.

Govoreći o svom likovnom stilu, naglašava kako sve što stavlja na slikarsko platno ili papir izlazi posve spontano iz nje.

Prepuštanje mašti

– Nikada ne sjednem i kažem da ću sada nacrtati ili naslikati nešto određeno. Te figure se uvijek nekako spontano uklope u neki oblik koji ne izgleda namjerno takav. Vjerujem da je u tom procesu važno pustiti mašti da sama sagleda stvari. Moj stil ima različite interpretacije, ovisno o tome gdje se nalazim i u kojoj kulturi. Primjerice, u Parizu su dosta primjećivali nadrealizam, što me nije iznenadilo jer volim taj pravac, ali češće je prisutna interpretacija kroz asocijativnu apstrakciju i figuraliku, jer se ipak primjećuju neke figure, objašnjava nam Ličina.

Otkrila nam je i što je željela poručiti zadarskoj publici i ostalim posjetiteljima kroz izložbu »Biseri«.

– Kroz izložbu »Biseri« željela sam potaknuti ljude na razmišljanje. Što se tiče mog stvaralačkog procesa, često znam reći da stvaram za sebe, zbog sebe, a onda to izložim pa se promatrač u tome pronađe – ili ne. To su ideje i poveznice koje jednostavno izađu iz mene. Nemam pri tom procesu posebnu namjeru. Sve se to poveže u neki koncept, a moj rad je suštinski apstraktan, ali sadrži i asocijacije. Otvorena sam prema promatraču i volim čuti kako ljudi doživljavaju ili interpretiraju ono što sam napravila. Nerijetko se dogodi da imaju bolje interpretacije nego što sam ih ja zamislila. Primjerice, kod ove izložbe mi se dopala poveznica između balansiranosti bisera. No, ne bih dijelila više od toga. To je nešto što bih ostavila svakome da doživi na svoj način, poručuje samostalna umjetnica Ličina, koja nam je za kraj podijelila svoje buduće planove i misao vodilju kojom se vodi kroz život.

– Trenutno, nekako uvijek radim s platnom u svom ateljeu, istražujem. Sve drugo dolazi samo od sebe. Nemam ništa konkretno što bih mogla najaviti i podijeliti s vama, ali svakako ću vam javiti kada budem znala. No ono što mogu reći jest da je moja misao vodilja i ono čega se držim ta povezanost s unutarnjom energijom i potrebom za stvaranjem. Na to se reflektira i sportska disciplina koju sam stekla tijekom profesionalnog bavljenja košarkom. Ta disciplina se možda prenosi, ali važno mi je ono što sam već rekla. Isto kao i u košarci, bez obzira na pohvale ili kritike, uvijek mi je bilo bitno što to znači za mene osobno. Preneseno i na umjetnost, to je moja osobna veza, ono što dijelim sa svijetom, ali što i dalje ostaje – moje osobno, iz mene, zaključuje ova osebujna umjetnica u usponu.