Susret bivših gimnazijalaca probudio emocije i uspomene: 'Pamtimo po lijepim stvarima...'

Bivši učenici Gimnazije Vladimira Nazora Zadar nisu dopustili da ih godine potpuno razdvoje. Trideset godina nakon mature ponovno su se okupili kako bi se prisjetili školskih dana, ali i mladosti koju su proveli u specifičnim okolnostima, kao ratna generacija koja je srednjoškolske klupe dijelila od 1992. do 1996. godine. Naime, iako su prve gimnazijske dane započeli u ratnom Zadru, danas ih uspomene na školovanje ne vraćaju prvenstveno na teške okolnosti, nego na prijateljstva, izlaske i općenito zajedništvo koje ih je obilježilo.

– Kao da nije prošlo trideset godina. Neke ljude nisam vidjela još od srednje škole, ali nastavili smo razgovarati kao da smo se jučer rastali, kaže Željka Pelaić Profaca.

Generaciju je činilo šest razreda s tridesetak učenika u svakome. Nakon mature mnogi su otišli na studij u Zagreb, Rijeku i Split, dok su drugi ostali u Zadru. Danas među njima ima profesora, odvjetnika, inženjera i stručnjaka iz brojnih područja, no ono što ih i dalje povezuje upravo su uspomene iz školskih dana.

– U biti se svi poznajemo i dalje. Dio ekipe ostao je u kontaktu, a ovakva okupljanja uvijek nas vrate u neka bezbrižnija vremena, kaže Josip Kolić, inicijator ovog velikog okupljanja na razini razreda, dok je svaki od razreda ima svog predstavnika.

Dobra stara vremena

Prisjećajući se srednjoškolskih dana, bivši gimnazijalci ne govore samo o nastavi. Sjećaju se i mjesta na kojima su provodili slobodno vrijeme od Arkade i Foruma do odlazaka u noćni klub Saturnus pa sve do ljetnih kupanja i fešti po otocima.

– Kad danas pričamo o tome, shvatimo da smo se tada možda čak i više družili nego danas. Bilo je to neko drugačije vrijeme, kaže Pelaić Profaca.

Razne okolnosti ipak su ponekad ulazile i u školsku svakodnevicu. Nastava je, kako pričaju, bila prilagođena situaciji, a zračne uzbune znale su prekidati školski ritam. Međutim, upravo iz tog vremena ostale su i brojne anegdote koje danas rado prepričavaju. Jedna od njih vezana je uz školsko grijanje na kaljeve peći. Kako su često koristili nošenje drva kao izgovor za izostanak s nastave, grupa domišljatih maturanata predložila je ravnatelju da oni preuzmu taj posao.

– Dogovorili smo da ćemo mi nositi drva tijekom cijele sezone grijanja, a zauzvrat dobiti simboličnu naknadu. Međutim, i dalje smo ostalim učenicima govorili da slobodno nose drva ako žele izbjeći koji sat. Na kraju su oni radili dio posla, a mi bismo ponekad završili na kavi, kroz smijeh priča jedan od njih, koji je želio ostati anoniman.

Iako ih često nazivaju ratnom generacijom, sami sebe radije pamte po zajedništvu nego po okolnostima u kojima su odrastali.

– Bilo je teško vrijeme, ali nama to tada nije izgledalo tako. Bili smo mladi, družili se, izlazili i živjeli normalno koliko se moglo. Zato danas srednju školu pamtimo po lijepim stvarima, složni su nekadašnji gimnazijalci. A nakon tri desetljeća, zaključuju, kako je naljepši osjećaj vidjeti da se, unatoč svim životnim putevima kojima su krenuli, u društvu nekadašnjih školskih kolega i dalje osjećaju mladi.