Sportski centar navečer odredište brojnih Zadrana: Višnjik pun rekreativaca, igre i pozitivne energije

Foto: MISLAV KLANAC

Športski centar Višnjik odavno je postao odredište mnogih Zadrana. U večernjim satima, kada padne sunce, postaje poput maloga naselja u kojem vlada iznimno pozitivna energija, radost druženja i slavlje zdravog načina života.
Napravili smo đir i uživali u dječjem smijehu, zaustavili pokojeg rekreativca i provjerili zašto u svoje slobodno vrijeme biraju baš Višnjik, kao i čime su zadovoljni, a na čemu još valja poraditi.

Neočekivani novinari

Zanimljivo je da je na klupicama bilo i turista, pa je prvi pokušaj razgovora završio vrlo brzo, s »non capisco«. Vidjeli smo čak i parove, no naravno da nismo ometali ljubavnu idilu. Ipak, onima koji trče ili pak brzo hodaju uvijek dobro dođe pauzica, pa smo na stazi zaustavili Ernesta Fredotovića.

– Ovdje provodim vrijeme, u mirovini sam, uživam u rekreaciji, hodam, u mladosti sam se bavio sportom, sad hodam zbog zdravstvenih problema. Dolazim svaki dan, jako je lijepo, ništa mi ne nedostaje, sviđa mi se npr. Padel centar. Uživam i gledajući djecu, ja sam djed, imam petero unučadi, to je najveće zadovoljstvo i daj Bože da ih bude što više, priča Ernest koji bira Višnjik, a ne centar grada jer je, kako kaže, stereotipan.

– Skučeno je tamo, vruće… Rođen sam u Zadru, umrijet ću u Zadru, ali nije mi od ruke. Više sam nego sretan što postoji Višnjik, mislim da nitko u Hrvatskoj nema ovakvo nešto. I dosta je uredno, sve se održava. Tijekom jutra rade osobe s posebnim potrebama, drago mi je vidjeti kako su uključeni u zajednicu, ističe ovaj aktivni i socijalno osjetljivi građanin.

Nastavili smo dalje, prema dječjem igralištu, zabilježiti i najveću vrijednost i grada i Višnjika – djecu. Zaista, malo je ljepših slika od radosne igre mnogobrojnih klinaca, ali i roditelja koji razgovaraju na okolnim klupama.

Jedna od majki, Barbara, kako kaže, zaista nije očekivala novinare na igralištu, ali je ipak podijelila svoje zadovoljstvo sadržajem.

Ernest Fredotović

Zaljubljenik u košarku

– Sve mi se sviđa, ima jako puno igrala, doduše, baš zato roditelj mora dobro paziti na dijete, no tako je uvijek kad je u pitanju veći prostor. Jako mi je lijepo, i priroda, i klupe za roditelje…, kaže Barbara.

Na jednoj od klupa sjedile su Nika i Lam iz Zagreba, bile su na Viru i u povratku su svratile u Zadar u kojem nikad prije nisu bile. Međutim, prije nego što su otišle u obilazak gradske jezgre, kulturnih i povijesnim znamenitosti, posjetile su – Višnjik.

– Evo, došli smo sjesti i pojesti ovdje, odmoriti se malo. Najiskrenije, na Višnjik nas je doveo pronalazak parkinga, ali baš je slatko, upravo smo komentirale kako je lijepo, govori Nika, a Lam dodaje da je ovaj centar apsolutno na razini zagrebačkih parkova.

Sljedeći naš sugovornik došao je, baš dan prije, iz Prozor-Rame u BiH, doduše na dulje staze, preselio se u Zadar zbog posla, a kako je veliki zaljubljenik u košarku, na Višnjiku je, kako bismo rekli, došao na svoje.

– Košarkom se bavim oduvijek, ne živim od toga, ali je velika ljubav, pa sam imao jaku želju odmah doći ovdje. Kad sam bio manji, dolazili smo ovdje na turnire, znam za Višnjik, kako ne, kao i Krešimira Ćosića. Probat ću naći ovdje ekipu za košarku, javio sam se KK Diadora, zvali su me odmah da dođem, sve se lijepo poklopilo, govori Ivica Tomić i dodaje da je, u odnosu na mjesto iz kojega dolazi, na Višnjiku čak i previše ljudi i sadržaja.

Barbara

Reketni sport

Puna su bila i košarkaška igrališta, ali i ona za padel, sve popularniji reketni sport.

– Padel je zanimljiv za sve dobne skupine, zainteresiranost je sve veća i veća, i u Zadru i u Splitu, zaista je riječ o rastućem trendu u cijeloj Europi. Imamo svoju zadarsku ligu, turnire… Općenito, svaka je fizička aktivnost dobra, a ako je nekome tenis pretežak, padel je jednostavniji, može se nastaviti nakon što loptica prođe pored igrača i obije se o staklo, zanimljivo je i jer se igra najčešće u parovima, objašnjava nam Ante Kutija, voditelj Padel centra.

Ljubitelj fizičke aktivnosti je i Nino Surić koji dolazi na Višnjik dva, tri puta tjedno, odnosno onda kad ne igra mali nogomet.

– Ovdje je baš pozitivna atmosfera, dosta je ljudi i sve to tjera te da daš više od sebe. Izvodim sve vježbe s vlastitom težinom, prilagodim se spravama, ovo mi je sasvim dovoljno, 15-ak vježbi u sat vremena, kazuje Surić i dodaje da je nedostatak to što na prostoru Višnjika ima psića i romobila.

– Ne smetaju mi kada prođu lagano, ali znaju baš juriti. Dakle, ako voze normalno, malo brže od brzine hoda, sve je ok, ali obično to bude znatno brže. A to su sve djeca od 12, 13 godina, bude ih i po dvoje na jednom romobilu, gledaju okolo, strah me da će pasti i ozlijediti se. Volio bih da se malo pripazi na to, upozorava Surić.

Športski centar Višnjik postao je dakle i sportsko središte i mjesto okupljanja svih generacija Zadrana. Pozitivna energija, bogatstvo sadržaja i osjećaj zajedništva koji vladaju na Višnjiku svakodnevno privlače velik broj ljudi, od djece koja uživaju u igri do starijih koji se posvećuju rekreaciji i druženju. Zadovoljstvo posjetitelja svjedoči o kvaliteti i važnosti prostora, iako postoje i izazovi poput prebrze vožnje romobila, premda je na svakom ulazu postavljena tabla koja ukazuje na zabranu i romobila i bicikli.