SLUŠAONICA Karakter pjesme ključan je u moru od 160 tisuća novih pjesama dnevno

U okviru Urbofon Live programa ZAMP je održao radionicu pod nazivom »Slušaonica«, koju je vodio jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenih producenata, Denis Mujadžić, poznatiji kao Denyken, koji se može pohvaliti 35-godišnjom karijerom. Na radionici su se okupili zadarski bendovi i kantautori, koji su imali priliku iz prve ruke dobiti komentare na svoje pjesme od čovjeka koji je utabao put mnogim glazbenim velikanima poput Majki, Pipsa, Jinxa….

Borba za vidljivost

Denyken je istaknuo da je tu kako bi im pružio savjete, ali je također oprezno naglasio da ni on nije nepogrešiv. Rekao je da trebaju sve njegove sugestije provući kroz svoj osobni filter i razmisliti o tome hoće li im prijedlozi koristiti u razvoju njihovih pjesama.

Zatim se prisjetio svojih glazbenih početaka, istaknuvši kako je brzo uvidio da ne može biti »leader« neke grupe, niti imati hrpu »belivera« oko sebe. No, želja da ostane u glazbi dovela ga je do glazbene produkcije, pa im je tako iz svog profesionalnog iskustva istaknuo što je najvažnije u cijeloj toj priči.

– Imao sam sistem snimanja poznat kao »bouncing«. Radi se o tome da snimite tri kanala, a zatim ih spojite na jedan, čime se stvara prostor za nove snimke. Orson Welles je jednom rekao da je najveći neprijatelj umjetnosti nedostatak ograničenja, s čim se u potpunosti slažem. Danas se često susrećemo s prokrastinacijom, posebno u kontekstu marketinga i produkcije. Mnogi misle da mogu poboljšati nešto kasnije, ali produkcija zapravo zahtijeva donošenje pravih odluka u pravo vrijeme. Na primjer, ako primijetite da je delay na gitari savršen, snimite ga odmah jer taj zvuk predstavlja karakter vaše pjesme. Zašto je karakter važan? U današnjem moru glazbe, gdje se svakodnevno učita 160 tisuća novih pjesama na streaming servise, svi se borimo se za vidljivost. Karakter je ono što vas može istaknuti u toj masi, poručio im je Denyken.

Denis Mujadžić – Denyken

Prepoznao trud

Na Slušaonici su tako sudjelovali Seven and Counting, Ambroz Brzić, Stipe Bujas, Elkan Petrov, Belleti Bend, Jeremiah’s, The Billy, Surova, Dead Within, Lovre Ćustić, dok se Lovre Profaca predstavio kao mladi producent. Denyken je rekao kako je oduševljen materijalima koje su mu poslali, podijelivši pritom kako je na putu do Zadra komentirao pred kolegama iz ZAMP-a da bi mu život bio ljepši kada bi njihova glazba bila mainstream i prisutna na radiju. Prisjetio se kako je još kao dijete ‘80-ih godina slušao na radiju bendove poput The Curea, Simple Minds ili Nick Cave, što je, kako priča, bila posve normalna stvar, dok se danas mora rudariti da se dođe do takve glazbe jer, iako dostupna, nije uvijek prisutna u našem okruženju kao nekoć.

– Oduševljen sam onim što ste poslali i pomalo ljubomoran, jer prepoznajem trud mnogih od vas koji rade sami. Naime, postoji jasna razlika između kućnih snimaka i profesionalnih studijskih snimaka. I sreća je da je tako, jer ako sve preuzme umjetna inteligencija, mnogi od nas će ostati bez posla. Kada sam započeo svoju karijeru kao glazbeni producent odmah se čulo kada je nešto snimljeno na četiri kanala i demo snimka. Danas je teško razlikovati je li nešto snimljeno u kućnoj produkciji ili u studiju, kazao je Denyken.

Nakon uvodnih riječi uslijedilo je slušanje pjesama, a ovaj istaknuti glazbeni producent je nakon svake odslušane pjesme podijelio svoje stručno mišljenje. Uz pohvale, moglo bi se reći kako se njegova najistaknutija konstruktivna kritika kod većine, između ostalog, odnosila se na predug intro, »prazni hod« i samu dinamiku pjesama.