Ratna generacija MIOC-a proslavila 30 godina mature

Generacija Gimnazije Franje Petrića (MIOC), koja je maturirala 1995. godine, nije imala tipične srednjoškolske dane. Obilježeni kao ratna generacija, prve dvije godine imali su skraćene sate, a često nastave uopće nije ni bilo. Tijekom trećeg i četvrtog razreda situacija se postupno stabilizirala. No, usprkos svemu, pokazali su veliku disciplinu i upornost, nisu ostali uskraćeni za znanje, a većina njih završila je visoko obrazovanje.

Povodom jubilarne 30. obljetnice mature ponovno su se okupili ispred škole, na inicijativu Anite Štulić Ivanov, koja nije sklona kamerama, pa nam je više o njihovoj generaciji ispričala njezina kolegica Jelena Zubčić Gašpar. Kako nam priča, u generaciji ih je bilo svega šezdesetak, a razredi su bili mali, što je dodatno pridonijelo bliskosti.

– Obilježili su nas dolasci u školu pod uzbunama i skraćeni satovi, posebno tijekom prvog i drugog razreda, dok se situacija već smirila tijekom trećeg i četvrtog razreda. No, usprkos tome, nismo ostali zakinuti za znanje, većina nas je završila fakultete, istaknula je Zubčić Gašpar.

U to vrijeme nisu postojali klubovi u koje su mogli izlaziti, osim Saturnusa, koji je kasnije počeo s radom. Zato su izlazili u kafiće ili sami organizirali tulume i na razne se načine snalazili kako bi se družili.

– Uglavnom smo slušali rock. MIOC je oduvijek bio alternativnija škola u odnosu na ostale u gradu, istaknula je ponosno diplomirana ekonomistica.

Budući da su među rijetkima tada imali pristup računalima, u školi su znali provoditi vrijeme i uz igru. Jedina videoigra koju su na računalima mogli igrati bio je Tetris.

– Uvijek smo se natjecali tko će imati najbolji rezultat i upisivali se na prvo mjesto. No, već idući sat profesor bi nas prestigao – čim bi vidio novi rekord, odigrao bi Tetris, nadmašio nas i opet bio prvi, prisjetila Zubčić Gašpar.

Zanimljivo je da taj isti profesor, Gojko Bukvić, tadašnji Tetris šampion, i danas predaje informatiku u MIOC-u, a počastio ih je i svojim dolaskom.

Također, na obilježavanju jubileja pridružila im se i jedna od razrednica, Lidija Budak, koja je prije 18 godina otišla u mirovinu, a u MIOC-u je bila od samih njegovih početaka. I danas njeguje bliske odnose sa svojim bivšim učenicima, s kojima redovito sudjeluje na ovakvim okupljanjima.

– Odlični su, svi su završili fakultete, neki imaju vlastite tvrtke, obitelji, čak i po troje djece. Jako sam ponosna na njih. Uvijek im govorim da ostanu takvi – pošteni, vrijedni i da se bore za sebe i svoju obitelj, kazala je ponosna razrednica, koja im je predavala čak tri predmeta – hrvatski jezik i književnost, likovnu umjetnost i glazbeni.

Hrvoje Baranović iz nekadašnjeg 4. B razreda podijelio je jednu zanimljivu anegdotu, koju posebno pamte iz srednjoškolskih dana.

– Kako smo bili ratna generacija i nismo imali redovitu nastavu – bili smo kreativni, pa smo u jednom trenutku u dnevnik izmislili jednog učenika. Napisali smo Đuro Pilić – imao je ocjene, imao je sve.

Profesori su ga cijelo polugodište prozivali, dok nisu shvatili, ispričao je Baranović kroz smijeh, dodajući kako se ne sjeća posljedica, ali kako kaže, nije bilo strašno.

Trebalo je uvijek malo napraviti dišpeta da bude zanimljivo, istaknuo je.