Projektom dali smjernice za uzgoj i preradu triju glavnih žitarica u Hrvatskoj

Projekt “Proizvodnja hrane, biokompozita i biogoriva iz žitarica u kružnom biogospodarstvu” završnom je konferencijom održanom u zgradi zadarskog DHM – a došao svom kraju. Projekt koji je spojio agronome i pedagoge, kroz razna je istraživanja i edukativna predavanja široj javnosti približio učinke klimatskih promjena na domaću ratarsku industriju, kao i mjere, ideje i ciljeve kojima se mogu smanjiti troškovi u ratarstvu kroz korištenje inovativnih tehnologija i daljnju preradu i korištenje biljnih ostataka poljoprivrednoj industriji.

Nova znanja će se transferirati dionicima ranjivih sektora i podići svijest šire javnosti o mogućnostima ublažavanja negativnih utjecaja klimatskih promjena. Organizirala su se predavanja, radionice i pripremiti informativne brošure namijenjene dionicima i široj javnosti koje je bilo potrebno osvijestiti o važnosti poljoprivredne proizvodnje, o klimatskim promjenama i održivom razvoju.

Osim znanstvenika i suradnika na projektu, svojim su ga viđenjem i rezimeom zatvorile i voditeljica projekta profesorica Tajana Krčika s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te zadarska rektorica Dijana Vican.

Nova funkcija biokompozita i biomase

Glavni očekivani utjecaji koji uzrokuju visoku ranjivost u poljoprivredi prije svega su promjena vegetacijskog razdoblja ratarskih kultura s posebnim naglaskom na kukuruz kao jednu od najvažnijih žitarica u Hrvatskoj, a zatim i na pšenicu i ječam.

Jednako tako smanjenje proizvodnih kapaciteta u hidro – i termoelektranama uz istovremeno povećanje potrošnje električne energije naglasit će potrebu za korištenjem obnovljivih izvora energije, koji mogu ugroziti ritam proizvodnje hrane.

– Zahvaljujući sinergiji znanstvenika različitih struka ovaj je projekt to što jest – prilika da široj javnosti približimo važnost cjelovitog korištena ratarskih kultura, ne samo kao izvora hrane, već i energije i komposta. Klimatske promjene utječu na cijeli svijet, ali što se tiče naše mikro lokacije, još i više.

Najveća je temperatura u razdoblju razvitka kukuruz, koji je postao klimatski najosjetljivijoj kulturi, pojasnila je Krčika, naglasivši kako je naša proizvodnja kukuruza još uvijek samodostatna.

– 95 posto naše ratarske proizvodnje otpada na samo tri kulture – kukuruz, pšenicu i ječam. Ako mi te kulture zanemarimo i ne poboljšamo, naše će ratarstvo propasti. Između proizvodnje zrna i biomase je 1:1, a samo se ostatci u proizvodnje pšenice u nas koriste u daljnjoj preradi, a ratari po hektaru gube i do 900 eura, koje mogu zaraditi boljim korištenjem biljke osim samog zrna, rekla je Krčika.

Posebno je važno stoga da se u preradi kukuruza, ječma i pšenice iskoriste svi dijelovi biljke, kao ljudska ili pak stočna hrana, u industrijskoj preradi ili proizvodnji zelene energije, čime se zatvara krug gospodarenja u kojem otpad postaje sirovinom.

Edukacija o održivom ponašanju

Profesorica Vican je kazala kako je edukacija o obnovljivim izvorima energije i njihovoj važnosti u održavanju bioravnoteže ocijenjena kao jedan od najvažnijih segmenata ovog projekta.

– Uključivanjem pedagoga u ovaj projekt pokazali smo smislenost interdisciplinarnosti, napose kako bi još jednom naglasili kako su odnosi “čovjek – priroda” i “čovjek – okoliš” poprilično poremećeni. Spojilo nas je uvjerenje kako se klimatske promjene ne odnose samo na visoke svjetske politike i globalna tržišta, već i na vrijednosne sustave svih društva, jer svi smo mi dijelom ekološkog sustava čija je ravnoteža poljuljana, kazala je Vican, podsjetivši kako napretka nema bez ravnoteže.

– Rezultati ovog projekta moraju se i hoće disperzirati na različite društvene grupe, od najmlađih do najstarijih. Promjena u ponašanju neće se donijeti konstatacijama, strategijama i konvencijama, već komunikacijom – jasnom, razumljivom i primjerenom svim kontingentima stanovništva.

Koncept obrazovanja za održivi razvoj, u kojem se često spominje antropocen, tj. doba ljudi na vrhu hranidbene piramide, postaje novo multidisciplinarno područje, kojemu je cilj motivirati nas na promjenu ponašanja prema prirodi uz inovativne tehnologije u radu i industriji, zaključila je rektorica Vican, kazavši kako se ekološki prihvatljivo ponašanje očekuje od svih ljudi.