POVRATNIČKI POTENCIJALI Zadar je čest odabir povratnika! 'Znak je to da se grad razvija'

Okrugli stol “Povratnički potencijali”, posvećen raspravi o mogućnostima poticanja povratka hrvatskih iseljenika te društvenim, gospodarskim i razvojnim potencijalima povratnika i dijaspore okupio je u Zadru predstavnike Grada sa stručnjacima i znanstvenicima koji proučavaju fenomen migracija.

Grad koji slovi kao jedna od najpoželjnijih sredina za život sve je češći odabir povratnika, koji se nakon života u inozemstvu žele vratiti u Hrvatsku, te članova hrvatske zajednice koji generacijama žive izvan domovine. No, poželjna je sredina i kao mjesto zaposlenja i života i za sve veći broj državljana trećih zemalja, koji polako unose svoje potencijale i kulturne osobitosti u zadarsku svakodnevicu.

Pozitivan saldo

Šime Erlić, gradonačelnik Zadra, osvrnuo se na zadarske brojke, naglasivši kako Zadar kotira iznimno visoko na listi gradova poželjnih za život.

– U zadnjem desetljeću imamo najveći rast broja stanovnika. Pozitivan saldo kombinacija je useljavanja povratnika, unutarnje migracije s nacionalne razine, preseljenja unutar regije te dolazaka državljana trećih zemalja. Sigurnost, kvaliteta života, te odgoj obitelji među najvažnijim su motivima za doseljavanje u Zadar. Oko stotinjak povratnika dođe nam u grad godišnje. Znak je to da se grad razvija i raste. Ono što posebno valja istaknuti su motivi sigurnosti i kvalitete života, uz želju za odgoj obitelji u takvoj atmosferi. Prosperitetan smo grad s rekordnim ulaganjima u odgoj i školstvo. Opća gospodarska i društvena slika je pozitivna. Zato ekonomski aspekt ne treba zanemariti, pogotovo kad pojedinci svoj novčani i intelektualni kapacitet žele uložiti u ovaj grad, smatra Erlić.

Dugoročna integracija svih pridošlica u strateško tkivo grada započinje najčešće učenjem hrvatskog jezika na Sveučilištu o čemu je govorila Ivana Lončar, prorektorica za kvalitetu i cjeloživotno obrazovanje pri Sveučilištu u Zadru.

Vanda Babić Galić, posebna savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova istaknula je, pak, kako Ministarstvo vanjskih i europskih poslova također sudjeluje u naporima privlačenja povratnika, a povratničke intencije imaju i visokoškolske ustanove.

– Na novom zakonu još se radi, a ovo je prvi početni panel koji još uvijek nije uključio dionike drugih resora koji su uključeni u plan i program povratništva, naglasila je.

Motiv sigurnosti

Osim Hrvata iz Južne Amerike, koji imaju dokument koji ih prepoznaje kao posebnu kategoriju u sustavu, pozitivan pomak, istaknula je, vidi se i u povratku iz europskih država.

– Iz Münchena se tako bilježi veći pomak u povratku Hrvata iz Njemačke. Zbog više razloga. Sigurnost je standard na prvom mjestu, a visoko kotira i odluka o povratku zbog temeljnih vrijednosti društva, jer mi smo stabilna i sigurna zemlja. Ministarstvo ima krucijalnu ulogu u održavanju veza s iseljeništvom kroz diplomatsko-konzularnu mrežu, naglasila je Babić Galić.

Da se u razgovorima o povratku iseljenika te pripadnika hrvatske zajednice u dijaspori ne smije govoriti kao isključivim naporima koji se podupiru na političkoj i gospodarskoj razini podsjetila je ravnateljica Instituta za istraživanje migracija Marina Perić Kaselj, jer taj je institut jedini javni znanstveni institut koji se bavi svim vrstama migracija.

– U dogovoru s lokalnim zajednicama radimo na svim aktualnim temama. Iako je iseljavanje bitan društveno-politički proces, polako postajemo useljenička zemlja, kako iz trećih zemalja, tako i osoba hrvatskih korijena. O potencijalu povratka ne govorimo zato samo kao demografskim fenomenu, već i fenomenu znanja i kompetencija, međunarodnih kontakata i kulturnih pogleda, naglasila je Perić Kaselj dodavši kako je Hrvatska poželjno odredište za život prvenstveno zbog svoje sigurnosti.

– U zadnje vrijeme Hrvatsku biraju najčešće zbog kvalitete života. No, i dalje ostaju najčešće u međunarodnom profesionalnom iskustvu. To znači da rade često na daljinu za poslodavce u zemljama iz kojih su se iselili ili za međunarodne korporacije. Prethodnih desetljeća najčešće su se vraćali umirovljenici, a danas su to visokoobrazovani mladi ljudi, te druga, treća ili šesta generacija iz Australije ili Južne Amerike koja je u sredini radnih kontingenata, navela je Perić Kaselj.

Maria Florencia Luchetti

Argentinka u Hrvatskoj

Koliki su točno useljeničko – iseljenički troškovi, u Institutu, nažalost, sa sigurnošću ne znaju, jer u pomnjivim evidencijama još uvijek ne postoji mogućnost bilježenja doseljavanja potomaka hrvatskih iseljenika, već samo onih pojedinaca koji su živjeli u Hrvatskoj, odselili se, te potom vratili u Hrvatsku.

Jedna od potomaka Hrvata iz Južne Amerike je i Argentinka Maria Florencia Luchetti, koja danas radi u Institutu društvenih migracija, a doselila se u Hrvatsku prije 12 godina.

– Doći u Hrvatsku je kao raj, ali pronaći posao i srediti život u novoj sredini surova je stvarnost. Moja je baka bila Hrvatica iz Župe Dubrovačke, a ja sam rođena u Argentini. Ako usporedimo život u ove dvije zemlje, jako smo sličnih kultura i mentaliteta. No, kultura rada je različita. U Argentini se puno više radi, zaključila je.