Petak, 5. prosinca 2025

Weather icon

Vrijeme danas

8 C°

NIŽE USPJEHE

PONOS GRADA Zadranin Lovre Opačak među najboljima na Pravnom fakultetu u Zagrebu

Autor: Doris Babić

03.09.2025. 07:00
PONOS GRADA Zadranin Lovre Opačak među najboljima na Pravnom fakultetu u Zagrebu

Foto: OSOBNA ARHIVA



Iako većina misli da je studij prava samo beskrajno listanje debelih knjiga i pripremanje ispita do kasno u noć, Lovre Opačak dokazuje suprotno. Ovaj 21-godišnjak rođen u Njemačkoj, a odrastao u Zadru, uspio je spojiti odlične ocjene, stipendije i nagrade s iskustvima koja izlaze izvan učionice – od debata i volontiranja te rada u odvjetničkom društvu, do bogatog društvenog života.


Lovre Opačak rođen je 2004. godine, a iz Njemačke se vratio u Zadar 2014. Iako prilagodba nije bila lagana, danas Hrvatsku, i svoj Zadar, ne bi mijenjao ni za što. Interes za pravo javio se još prilikom debata u Gimnaziji Vladimira Nazora u kojoj je bio maturant generacije.


Od debate u “Nazoru”


Sada je student četvrte godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a tijekom studija bio je demonstrator na Katedri za rimsko pravo i Katedri za kazneno pravo te demonstrator-volonter na Katedri za europsko javno pravo.




Za najbolji uspjeh u akademskoj godini 2022./2023. (prosjek 5.0) nagrađen je Dekanovom nagradom za izvrsnost te je dvostruki dobitnik stipendije “Zaklade Zlatko Crnić”, stipendije Grada Zagreba za izvrsnost i Sveučilišne stipendije. Osim toga, među tri posto je najboljih studenata na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, što je najviši mogući rang. Bio je polufinalist regionalnog debatnog natjecanja “Jugend debattiert in Mittel-, Ost- und Südosteuropa”, radio je u odvjetničkom društvu, bio je član udruge ELSA-e i eSTUDENT-a te je sudjelovao u nekoliko projekata i konferencija iz područja europskog javnog prava u Zagrebu i u Dubrovniku, a akademski interes usmjerava na građansko, trgovačko i europsko pravo. Također, valja istaknuti da priča četiri jezika; hrvatski, njemački, engleski i francuski.


Trenutno piše i rad za Dekanovu/Rektorovu nagradu naziva “Neostvarena korist ili izgubljena pravda – gdje sudska praksa može dati, a gdje oštećenici gube priliku” pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Ivane Kanceljak.


Uhvatili smo ga na pauzi dok je pisao u knjižnici i porazgovarali o motivaciji, izazovima, kao i o daljnjim planovima, ali i širim temama poput hrvatskog pravnog sustava.


Kao 10-godišnjak, dakle, vratio se u Zadar, iz urbanog središta u manji grad. Nije bilo lako, na početku su mu nedostajali razni zabavni sadržaji, no vrlo brzo je našao društvo i shvatio da je sve na njemu, stoga je uvijek nastojao iz svega izvući maksimum.


– U Gimnaziji Vladimira Nazora bilo je odlično, svi su profesori, a posebno moja razrednica, bili velika podrška. Usmjeravali su nas i poticali. U debatama sam razvijao argumentaciju, tako je zapravo sve počelo. U osnovnoj školi razmišljao sam kako se želim vratiti u Njemačku, ali u Gimnaziji sam shvatio da je u Hrvatskoj najljepše. I da je Zadar – top! Ima svega, samo treba znati iskoristiti, ističe Lovre.


Sve se stigne


On je zaista iskoristio brojne mogućnosti koje ova gimnazija kontinuirano pruža, a lijepo životno razdoblje okrunio je titulom “maturanta generacije”. Razmišljao je i o studiju medicine, no ljubav prema pravu ipak je bila jača.


– Uvijek mi je pravo bilo zanimljivo, najviše mi se sviđa taj doticaj sa životnim iskustvima. Upoznao sam par odvjetnika, praksa je jako zanimljiva. Rad u odvjetničkom društvu bio je stvarno odličan, ti odvjetnici su imali baš ljudski pristup. Radna atmosfera je najbitnija, u svakoj struci. Uglavnom, tada sam dobio novu perspektivu, taj posao je moj cilj, naglašava Lovre.


A prema cilju približava se nižući izvanredne uspjehe, skupljajući nagrade i vrijedna priznanja, a dovoljno je reći da je među tri posto najboljih na ovom prilično zahtjevnom studiju. Priznaje, potrebno je puno truda i zalaganja, no naglašava da se sve stigne uz dobru organizaciju.


– Da budem iskren, u knjižnici sam jako puno. No, nije da nemam život, stigne se sve. Mi imamo modularnu nastavu, oko mjesec dana za jedan predmet. Ako se svaki dan uči po šest, sedam sati, bez problema se dobije pet. Kad su ispiti, bude učenja i po deset sati. Možda to izgleda kao puno, ali vrijeme brzo prođe, odem s kolegama na kavu, u menzu, a i motivira me knjižnica, svi su posvećeni, tako je sve lakše, priča nam Lovre i dodaje kako navečer ima vremena i za druženje s prijateljima, i s curom, i za teretanu – sve se stigne.


Ipak, kao najveći izazov ističe – ostati miran i ne stresirati se, čak i kad ne ide sve prema planu. Važno je ostati motiviran i discipliniran. A u svemu ovome posebno mu je bitan kontakt s ljudima, stoga ga vesele i demonstrature i međunarodna iskustva.


Podrška i planovi


– Na taj se način razvija kritičko mišljenje, a osim toga, uz međunarodne prilike upoznao sam mnogo kolega, profesora, odvjetnika… Mislim da je najvažnije naučiti kako se pričom približiti ljudima. To mi je važnije od prosjeka. Treba imati širu perspektivu. Naravno, treba učiti, ali upoznavanje je isto jako bitno. Ravnoteža je jako bitna, govori Lovre.


Na ovom uspješnom putu najveća mu je podrška mama, no ističe i tatu i curu i odvjetnike kod kojih je radio.


Ono što na koncu valja posebno istaknuti je da je Lovrin cilj ostati u Hrvatskoj i doprinijeti širem društvu.


– Svakako, planiram ostati u Hrvatskoj. Sad nakon faksa skupljat ću znanje u Zagrebu, a nakon što položim pravosudni ispit i postanem odvjetnik, rado bih se vratio u Zadar i doprinio nečemu. Čak i ako odem vani na godinu, dvije, radi iskustva, sigurno ću se vratiti, ističe Lovre.


Doprinos mladih snaga zasigurno će biti itekako značajan, s obzirom na to da u pravnom sustavu uvijek ima prostora za napredak.


– Naš sustav nije loš, naš je pravni sustav dobar, ali prema mom mišljenju, najveći je problem dugotrajnost postupaka, ujedno i preopterećenost sudova. To je zapravo nelogično jer imamo najviše sudaca u EU. Isto tako, još jedan problem je što se dio sudaca previše drži svojih stavova, moglo bi se reći i predrasuda, upozorava ovaj mladić za kojega ćemo sigurno još itekako čuti.