Pepertonov vodič za rađanje nove scene otkrio što nedostaje zadarskim bendovima: 'Scena nikada nije bila življa, ali nema dovoljno prostora za nastupe'

U vremenu kada je glazbu moguće snimiti u vlastitoj sobi i jednim klikom objaviti na svim digitalnim platformama, put do publike i dalje nije nimalo jednostavan. Upravo je o tome bilo riječi na tribini “Peperton: Vodič kroz rađanje nove scene”, održanoj u sklopu KvartArta, gdje su svoja iskustva podijelili predstavnici nezavisne diskografske kuće Peperton Hrvoje Medanić i Saša Dumić, producent Jere Šešelja te zadarske glazbenice Lucija Grabovac i Renata Železnjak iz benda Rich Man, dok je program moderirala radijska urednica Maja Milin.

Iako se tehnologija posljednjih desetljeća dramatično promijenila, mnogi problemi mladih bendova ostali su isti.

– Zanimljivo je koliko se stvari promijenilo, a koliko je ostalo isto. Prije 30 godina bendovi su imali iste probleme koje imaju i danas – kako se probiti kroz nepoznato i doći do publike, kazao je Dumić.

Peperton, dodao je, nije nastao kao klasična diskografska kuća, nego kao pokušaj povezivanja glazbenika i stvaranja zajednice koja će međusobno dijeliti informacije, iskustva i podršku.

– Nismo ga planirali na ovaj način, ali s vremenom se razvila jedna lijepa priča. Danas je kroz Peperton prošlo oko 200 bendova i više od tisuću pjesama. Najvažnije je što su se bendovi počeli međusobno podržavati, rekao je.

Sličnu je ideju naglasio i Medanić, poznat i kao gitarist benda Gretta.

– Prije su si bendovi puno više pomagali. Posuđivali su opremu, dogovarali koncerte i gradili zajednicu. To smo pokušali vratiti kroz platformu koja će glazbenicima pokazati što se događa na sceni i povezati ih međusobno, istaknuo je.

Revolucija kućnih studija

Velika tema tribine bila je i dostupnost opreme za snimanje, koja je mladim glazbenicima danas otvorila mogućnosti kakve su nekada bile nezamislive.

– Revolucija kućnih studija potpuno je promijenila glazbenu industriju. Danas početnik za relativno malo novca može kupiti opremu s kojom će napraviti vrlo kvalitetnu demo snimku. To je ogromna prednost za učenje i razvoj, rekao je producent Jere Šešelja.

Priznao je kako je i sam upravo na taj način napravio prve korake.

– Da sam odmah pokucao na vrata nekog velikog studija, možda bih bio odbijen kao početnik i odustao od svega. Ovako sam se mogao razvijati vlastitim tempom, učiti i brusiti svoj rad, kazao je.

Šešelja smatra da za prvi dolazak u studio nije potrebno nikakvo profesionalno iskustvo.

– Dovoljna je jedna pjesma, akustična gitara, klavir ili tekst. Profesionalnost dolazi kasnije. Najvažnije je imati ideju i želju za stvaranjem, poručio je.

Bendova ima, pozornica nema

Sudionici tribine složili su se da zadarska scena danas pokazuje znakove života, no da i dalje postoji ozbiljan problem nedostatka prostora za nastupe.

Lucija Grabovac, koja se glazbom aktivno bavi od svoje šesnaeste godine, istaknula je da je upravo pronalazak prostora za probe jedan od najvećih izazova.

– Uvijek gravitiram izvan Zadra jer sam kroz godine prošla nekoliko različitih prostora u okolici grada. Što se nastupa tiče, zahvalna sam na pozivu na KvartArt jer su ovakve prilike važne. Inače više sviramo izvan Zadra nego u njemu, rekla je.

Sličnog je mišljenja i Renata Železnjak.

– Mi smo i dalje u garaži. U našoj garaži trenutačno aktivno svira 13 bendova i mislim da je to svojevrstan rekord. Scena nikada nije bila življa kada su u pitanju probe, ali svi znamo da nedostaje koncerata i prostora za nastupe, kazala je.

Dodala je kako se bendovi danas više aktiviraju i pokazuju inicijativu, ali da im treba više prilika za javne nastupe.

– Nešto se događa, samo nam nedostaje događaja, sažela je.

Ipak, sudionici su istaknuli kako posljednjih godina postoje i pozitivni pomaci. Kao važni nositelji kontinuiteta izdvojeni su KvartArt, Urbofon Live te Nigdjezemska, koja već više od desetljeća kontinuirano organizira koncerte i kulturne programe, stvarajući prostor za okupljanje glazbenika i publike.

– Čini mi se da stvari idu nabolje. Scena je narasla, pojavili su se ozbiljni bendovi, a programi poput KvartArta i Urbofon Livea pokazali su koliko je važno imati mjesta na kojima se ljudi mogu susretati i predstavljati svoj rad, rekao je Medanić.

Publika se ne stvara preko noći

Poseban dio razgovora bio je posvećen promociji i vidljivosti bendova u digitalnom dobu. Iako društvene mreže omogućuju jednostavniji pristup publici nego ikad prije, sudionici su upozorili da uspjeh ne dolazi sam od sebe.

– Ljudi vide YouTube, TikTok i društvene mreže pa misle da se preko noći može doći do velikog broja ljudi. Nema šanse. Mora se poklopiti tisuću zvijezda, a iza svega stoje vrijeme, trud i konstantan rad, rekao je Dumić.

Lucija Grabovac ispričala je kako joj u promociji pomažu brojna poznanstva i upornost.

– Treba stalno slati glazbu na sve strane. Radijima, portalima, platformama, preporukama. Meni dosta stranih radijskih postaja pušta pjesme. Francuzi su me emitirali više od dvadeset puta, a Zadar manje od toga. To mi je uvijek pomalo smiješno, rekla je.

Medanić smatra da najveći dio posla ipak mora odraditi sam bend.

– Osamdeset posto je na bendu. Ako je bend dobar, izdavačka kuća može pomoći oko promocije, ali publiku na kraju moraš izgraditi sam. Mediji mogu nestati, algoritmi se mogu promijeniti, ali ako imaš svoju publiku, nitko ti to ne može oduzeti, poručio je.

Album kao cilj

Za kraj tribine Šešelja je mladim glazbenicima dao i savjet koji se možda protivi današnjim trendovima objavljivanja pojedinačnih singlova.

– Ako imaš jednu pjesmu, snimi jednu pjesmu. Ali ako želiš dugoročno graditi karijeru, treba težiti albumu. Koliko god se pričalo da je vrijeme albuma prošlo, oni se i dalje vrednuju. Album je glazbena i životna cjelina koja povezuje određeno razdoblje karijere i zato mislim da bi svaki bend trebao stremiti tome, zaključio je.

Iako se tijekom večeri razgovaralo o studijima, društvenim mrežama, izdavaštvu i koncertima, sudionici su se na kraju složili oko jedne stvari – nijedna scena ne nastaje sama od sebe. Kako je više puta naglašeno tijekom tribine, ključ svega nisu ni platforme ni tehnologija, nego ljudi koji su spremni surađivati, dijeliti iskustva i međusobno se podržavati.

Stvaranje scene znači okupljanje zajednice, a bez kontinuiteta događanja i mjesta na kojima se glazbenici mogu susretati, razmjenjivati ideje i zajedno nastupati, teško je očekivati dugoročan razvoj. Upravo zato sudionici smatraju da su umrežavanje, solidarnost među bendovima i stvaranje prostora za zajedničko djelovanje danas važniji nego ikad prije.