Subota, 15. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

KRŠĆANSKI DANI

Otkrivene tajne relikvija zadarskih zaštitnika

Autor: Marija Paleka

23.11.2022. 15:07
Otkrivene tajne relikvija zadarskih zaštitnika

Foto: Arif Sitnica



Povodom Kršćanskih dana kršćanske kulture u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru predstavljeni su rezultati rekognicije 34 relikvijara zadarskih zaštitnika iz katedrale sv. Stošije na kojem su, pored stručnjaka i gostiju predavača iz područja antropologije i povijesti, prisustvovali pripadnici crkvenih redova. Gosti predavači bili su akademik i antropolog, profesor Mario Šlaus te dr.sc.h.c. Ante Uglešić.


Rekognicija relikvijara izvršena je u razdoblju od 25. do 27. svibnja 2021. godine u prostorijama Stalne izložbe crkvene umjetnosti, a jedan dio rekognicije u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru. Kako doznajemo od kustosice Stalne službe crkvene umjetnosti u Zadru Ane Jordan Knežević, sveukupno je istraženo 34 relikvijara.


– Zapravo se išlo u otkrivanje samih relikvijara, odnosno u njihovu dotaciju obzirom da to zaista dugo nije učinjeno. Ovo je bila jako dobra odluka zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je odobrio rekogniciju, pogotovo iz razloga što Zadrani jako malo znaju o relikvijarima koji su trajno izloženi na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti, kazala je Jordan Knežević.


Velik izazov




Zanimljivo predavanje o istraživanju posmrtnih ostataka i samim relikvijarima iz svog antropološkog iskustva iznio je profesor Mario Šlaus te govorio o rezultatima istraživanja proizašlih na temelju analiziranja kostiju.


– Svetačke relikvije su čak i unutar arheoloških napredaka zaista veliki izazov. Anatomija sama po sebi nije lagana ni jednostavna, a još je teža kada nemate na čemu učiti, istaknuo je Šlaus dodajući lako se kroz svoj rad nikada nije suočio s cijelim kosturom već se uglavnom s dvije ili tri kosti.


– Najljepši relikvijar koji Zadar ima jest bista sv. Stošije. U njenom relikvijaru, nakon otvaranja, pronašli smo donju čeljust. Misleći kako smo otkrili donju čeljust svetice, istraživanjem smo ustanovili kako se radi o donjoj čeljusti ovce ili koze. Zašto je netko podmetnuo životinjsku kost i sakrio ljudsku, možemo samo pretpostaviti, pojasnio je.


U škrinji svetog Zoila pronašli su kostur muškarca koji je doživio između 70 i 80 godina, što je bila ekstremna starost u vrijeme kada je prosječna dob bila četrdesetak godina, i to nakon što bi samo jedno ili dvoje djece preživjelo najraniju dob.


– Ljudi koji su živjeli iznad sedamdeset mjere se u promilima, a za Zoila se navodi da je umro staračkom smrću. Uzeli smo mali fragment rebra na 14C analizu te je nalaz na Max Planck institutu pokazao da je riječ o muškarcu iz drugog ili trećeg stoljeća, koji je pripadao nekome rođenom na području današnje Sirije ili Libanona. Većina današnjih mučenika rođena je upravo na tom području, logično je i da je Zoilo tamo rođen te kasnije preselio u Akvileju.


Najveći misterij i otkriće


Treći veliki misterij odnosio se na odnos relikvija sv. Krševana i sv. Donata. Analizom i spajanjem kostiju utvrđeno je da se i u relikvijaru sv. Donata i sv. Krševana nalazi ovaj drugi.


– Kada smo otvorili škrinju, naišli smo na dobro očuvani kostur. Evidentno, radilo se o muškarcu. No, kad sam malo bolje pogledao kosti, primijetio sam da se na njima vidi dosta tragova trenja što često vezujemo s posljedicama fizičke aktivnosti. Budući da se vodimo saznanjima da je sv. Donat bio vrhunski diplomat i pregovarač koji je poticao iz ugledne i bogate obitelji, podrijetlo kostiju bilo nam je sumnjivo, govori Šlaus.


Komparativnom analizom kostiju te pomnim istraživačkim radom zaista se utvrdilo kako posmrtni ostaci pričaju priču o čovjeku snažne i jake fizionomije toga doba, a usporedbom Donata i Krševana koji je bio rimski vojnik, dobiveni su vjerodostojni dokazi.


– Rimski legionari mnogo su vježbali. Iz povijesti nam je poznato kako su vojnici u pješadiji hodali mnogo noseći na sebi opremu i osobno naoružanje za vrijeme marširanja, upravo zbog čega su morali biti u punoj fizičkoj spremi. Teret koji su prenosili na svojim leđima težio je i do 50 kila. Iz ovog proizlazi da su kosti, indikatori fizičke aktivnosti u škrinji sv. Donata, mogle odgovarati jedino sv. Krševanu, legionaru iz Resnika, objasnio je Šlaus ističući da navedeno potvrđuje i ključni element kostura – stopalo sv. Krševana.


Dr. Uglešić istaknuo je kako u odnosu na najstariji inventar iz 15. stoljeća danas u Zadru nema najvrjednijih relikvija, glave sv. Krševana, koja je odnesena u katedralu sv. Tripuna u Kotoru, gdje je i danas izložena, te relikvijara ruku sv. Krševana kojega je dao izraditi kralj Koloman početkom 12. stoljeća.


– Relikvije koje su dugo čuvane kroz povijest i pronose nam tajne iz tog doba iz kojeg potječu, a vrlo su važne jer nam danas otkrivaju detalje prošlosti. Koliko god da je znanost napredovala, još uvijek otkrivamo metode kojima bismo što bolje utvrdili njihovu istinitost, dodao je akademik Mario Šlaus.