Osobe s invaliditetom osjećaju se izgubljeno u šumi zakona i institucija

Nakon što su na ljeto prošle godine u Hrvatskom saboru izglasane promjene Zakona o osobnoj asistenciji, kojima bi se pravo na osobnu asistenciju tretiralo kao socijalna usluga koju financira država, na terenu se naišao na brojne probleme. Kod udruga koje nude uslugu osobne asistencije stvara veliku nervozu i mnoštvo nepoznanica. Dodatne im probleme, kažu nam, osim neusuglašenosti zakona s potrebama korisnika osobne asistencije, predstavljaju i neučinkovitost sustava Registra osoba s invaliditetom, jer se od mnogih tražilo da ažuriraju svoje podatke.

No, ne bi to bila još jedna tipično hrvatska priča kada bi se taj jednostavan zadatak odvio na vrijeme i bez pogrešaka.

Na području Zadra samo rijetke udruge imaju uslugu osobne asistencije, dok se druge udruge upravo zbog manjkavosti novog zakona i kašnjenja u njegovoj provedbi te izostanka kvalitetne prezentacije i edukacije o njegovim izmjenama, ne žele upuštati u tu bitku, iako potrebe za osobnim asistentima ima.

Novim ispravama koje se izdaju temeljem novog Zakona o povlasticama u prometu, osobama s invaliditetom olakšao bi se pristup brojnim pogodnostima te pravima na povlastice iz domene Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Inkluzivni dodatak

Tema je puno i kompleksne su, a svoje su nam viđenje o trenutnim zakonskim izmjenama i problemima na terenu kazali voditelji više zadarskih udruga koje skrbe o osobama s invaliditetom.

Doris Bailo, potpredsjednica Udruge za autizam kazala nam je kako je HZZO naročito spor u ispunjavanju obveza o izmjeni podataka u Registru osoba s invaliditetom. Krajem prošle godine stigle su i izmjene Zakona o inkluzivnom dodatku, koji sada objedinjuje četiri dosadašnje naknade – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, uvećani doplatak za djecu i naknadu za nezaposlene, a mjesečno će iznositi od 138 do 720 eura, ovisno o kategoriji, odnosno razini potpore.

– Osim što se za Registar traže korekcije i ažuriranje podataka, koje HZZO ne čini na vrijeme i čak ignorira poslane podatke i upite, velikih problema ima i s inkluzivnim dodatkom, jer sada je na socijalne radnike prebačeno njegovo dodjeljivanje, kaže Bailo te dodaje kako izmjene Uredbe o metodologijama vještačenja osoba s invaliditetom, koje su donesene u kolovozu nisu metodološki dobro pojašnjene niti jasno pokazuju kako se koje oštećenje vrednuje i kategorizira.

– Vještačenje starije od 2015. godine trebalo bi se ponovno raditi, no sustav je i tu zakazao, tako da cijela ta procedura također kasni, a i malo znamo o tome kako se sam postupak sada vrši. Što se tiče osoba koje su trajno nesposobne za rad, odlazak na ponovno vještačenje stvara veliku nervozu, prvenstveno je im izmjene Uredbe nisu jasne, pa tako ni ishod vještačenja.

Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Puno je toga izmijenjeno u jako kratkom roku. Osim Uredbe tu su i izmjene Zakona o osobnoj asistenciji, Zakona o inkluzivnom dodatku te Zakona o povlasticama u prometu, nabraja Bailo te napominje kako je velika šteta nastala i u Registru osoba s invaliditetom.

Manjak informacija

– Čak su nam se i iz Saveza udruga za autizam javili s upitom oko osobne asistencije, jer stigao im je upit samo jednog Zavoda za socijalni rad s upitom gdje bi se ta usluga za osobe s autizmom mogla naći. Ovakav apsurdan upit samo nam je dokazao akljavost u implementaciji novih zakonskih odredbi.

Iz Saveza smo također dobili informaciju kako je samo Udruga za autizam Rijeka uspjela nakon pritiska uvrstiti svog člana u povjerenstvo koje će raditi na rješenju o pružanju usluge i njezinu opsegu, navodi Bailo te napominje kako je Zakon o osobnoj asistenciji na snagu stupio još 1. kolovoza.

– No, mi mislimo kako je on nedorečen i držimo se obećanja ministra Piletića kako će čim prije dati objašnjenje kako će se zakon zapravo provoditi. O tome još uvijek nismo obavješteni, a isto je tako važno naglasiti kako je Zavod za socijalni rad dužan oformiti članove povjerenstva koji će odlučivati o pojedinim pitanjima, a ne znamo ima li ga već zadarska podružnica, kaže Bailo.

A da je na terenu više problema s kojima se teško mogu nositi, potvrdila nam je i Dinka Rubić Dorontić iz Udruge za multiplu sklerozu, koja kroz razne projekte i suradnju s nadležnim ministarstvom već godinama pruža uslugu osobe asistencije svojim članovima.

Doza nemira

– Provedba Zakona o osobnoj asistenciji pod broj jedan još uvijek nije započela, a ne zna se niti kada bi sa sigurnošću mogla početi. I mi smo i naši članovi pod jako velikim stresom. Puno je pogrešaka i nismo sretni donesenim izmjenama.

Zbog svih peripetija usluga asistencije kod nas sada ne djeluje, a ne očekujemo niti da će primjena novih zakonskih odredbi početi u ožujku, kako je iz Ministarstva prvotno najavljeno. Čini mi se kako im se jako žuri zbog izbora, no u svoj su toj žurbi napravili puno više štete nego koristi, smatra Rubić Dorontić te dodaje kako je donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku unijelo još jednu dozu nemira.

– Zavod za socijalni rad ima jako puno upita s više strana, jer se Zakon o inkluzivnom dodatku ne primjenjuje. Komunikacija sa sustavom jako je teška i čini nam se kako skrivaju pravo stanje. Mi imamo puno korisnika i asistenata i plan nam je povećati broj asistenata. Već sada znamo da će nam druge udruge morati uskakati, jer potrebe su prevelike. Financijski za sada još uvijek ne strahujemo za plaće asistenata, no s novom će se financijskom omotnicom pojaviti nova pitanja, ističe Rubić Dorontić.

Što se tiče Zakona o inkluzivnom dodatku, kaže nam, riječ je o velikim iznosima. A dodaje, niti Registar ne funkcionira kako bi trebao. Podaci nisu ažurirani unazad nekoliko godina.

– Pred nama je lavovski posao, čini se kako nitko ne želi preuzeti odgovornost za pogreške. Bojimo se da će nedostaci sustava pasti na naša leđa, pošto mi svakodnevno radimo s korisnicima. Jer, bili smo spremni i ponosili se svojom licencom, koju smo stekli među prvima u županiji. Zato nam i tako teško pada činjenica da smo u novu godinu ušli s tako puno razočaranja.

Udruge su oduvijek bile pioniri u svojim poljima, jer sustav se vrlo teško i nikako može mijenjati na bolje, ističe Rubić Dorontić i zaključuje kako je previše ljudi u Hrvatskoj koji ovise o novim zakonima, a oni su doneseni naprečac, u šest mjeseci, bez dovoljno rasprava, savjetovanja i edukacija prema udrugama i korisnicima.

Zajamčeno pravo

Da će izmjene Zakona o osobnoj asistenciji korisnicima donijeti mnogo toga dobroga misli predsjednik Udruge slijepih Zadarske županije Ivica Božić Petričević, koji napominje kako je usluga osobnoh asistenta, tj. videćeg pratitelja za slijepe osobe, spektar psiho – socijalne podrške koji obuhvaća svaki dio života.

– Moje je mišljenje da izmjene Zakona o osoboj asistenciji osobama s invaliditetom jamče pravo na osobnu asistenciju. Videći pratitelj za slijepe osobe je zakonsko pravo, a ne luksuz koji si tek određene udruge mogu osigurati.

Napredak je to u ostvarivanju naših prava, jer videći pratitelj nije smao prijatelj, već i pomagač u svakodnevnih obvezama i zadacima, koji nenametljivo, ali sigurno slijepoj osobi pomaže u ispunjavanju svakodnevnih obveza bez da ih ograničava u njihovoj samostalnosti, naglašava Božić Petričević, zaključivši kako uslugu videćeg pratitelja u njihovoj udruzi u prosjerku koristi 35 do 40 osoba, ovisno o njihovim potrebama.

– Nakon što slijepa osoba prođe zakonsko vještačenje i dobije rješenje o pravu na osobnu asistenciju, otvaraju joj se mnoga vrata. Naša je udruga do sada takvu uslugu redovito financirala kroz razne projekte, no prelaskom pod državnu skrb plaća pratitelja postaje obveza za nadležno Ministarstvo i tako stječemo sigurnost u ostvarivanju naših prava, zaključuje Božić Petričević.