Od planinarskih vještina do skautskih metoda, Udruga Zarus pomaže djeci

Zadarska Udruga izviđača »Zarus« osnovana je 2020. godine na inicijativu Ane Majice, planinarske vodičice koja je ranije vodila male planinarske škole i upoznala se s radom s djecom u prirodi. Iz te aktivnosti rodila se ideja da nastavi raditi s djecom jer, kako ističe, u Hrvatskom planinarskom savezu ne postoji sustav koji bi podržavao takav daljnji rad. Smatrala je da Zadar treba takvu udrugu, budući da u tom trenutku nije postojala ni jedna aktivna udruga po tom pitanju.

U cijelu priču ušla je s podrškom nekolicine bliskih prijatelja i brata, koji su bili dio osnivačke skupštine i pružili joj velik vjetar u leđa. Međutim, većinu poslova, od pisanja Statuta do umrežavanja sa Savezom izviđača Hrvatske, odradila je sama. Naknadno su joj se pridružili ostali odrasli voditelji – Ivana Kragić, Irina Kozličić Juraga i Sanja Smodlaka Vitas, koje su preuzele velik dio poslova jer su i same bile izviđačice.

Čvorologija, ekologija…

– Nakon njihovog dolaska aktivnosti Udruge su procvjetale, ističe predsjednica Majica, na što je izuzetno ponosna. Govoreći o programu Udruge, podijelila je kako na samim počecima nisu bili potpuno upućeni u to kako točno izviđači funkcioniraju, ali su znali da žele provoditi kvalitetno vrijeme s djecom u prirodi.

– U početku smo djecu učili planinarskim vještinama. To je bila naša osnova. Nismo mogli ponuditi djeci nešto što ne znamo. Tako smo organizirali boravak u prirodi, učili ih čvorologiju, planinarenje, prvu pomoć, ekologiju i sve ostalo što treba znati kada se zatekneš u prirodi, priča nam Majica, koja je velika ljubiteljica prirode, a inače i članica Planinarskog društva Paklenica Zadar, Stanice planinarskih vodiča Zadar, ali i zadarskog mješovitog etno zbora Fige.

Nakon nekog vremena, kako nam priča, uključili su se u sustav obrazovanja Savez izviđača Hrvatske, gdje su se odrasli članovi obrazovali za voditelje odreda, voditelje višednevnih aktivnosti, načelnike odreda i slične funkcije. Također, u posljednje dvije godine obrazuju i mlade koji su s njima rasli, pa tako trenutno imaju četvero mladih obrazovanih članova.

– Krenuli smo s djecom iz petog i šestog razreda, a oni su sada već srednjoškolci. Trenutno brojimo sedamdesetak djece, od moje najmlađe predškolke do osamnaestogodišnjaka. Pokrivamo više-manje sve dobne skupine. Za svaku dobnu skupinu imamo različit program rada koji je propisan. Imamo male vučiće i poletarce od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, mlađe izviđače u petom i šestom razredu, starije izviđače u sedmom i osmom razredu te istraživače koji su srednjoškolci. Trudimo se održavati kontinuitet aktivnosti na mjesečnoj bazi, prvenstveno s mališanima, poletarcima i vučićima koje smo upisali ove godine. S njima se nalazimo jednom tjedno, uglavnom preko vikenda. S ostalima isto tako jedan do dva puta tjedno, ovisno o aktivnostima. S druge strane, starije skupine zahtijevaju jači angažman budući da njima više nije dovoljno da se nađemo na Musapstanu i igramo igre. Njima trebaju nova iskustva, poput planinarenja, izleta, ronjenja, jahanja i sličnih aktivnosti koje će ih zadržati. Mališanima je dovoljna igra, priča nam predsjednica Majica.

Sve aktivnosti u okviru udruge koncipirane su prema »skautskoj metodi« koja uključuje više međusobno povezanih elemenata vezanih uz izviđačke zavjete i zakone koji čine fokalnu točku. Ti elementi odnose se na prirodu, uključenost u zajednicu, iskustveno učenje, osobni razvoj, timski sustav, podršku odraslih i simbolički okvir.

Ana Majica, Foto: MISLAV KLANAC

Deset zakona

– Najmlađi članovi ispunjavaju obećanja, dok stariji polažu tzv. zavjet. Postoji deset zakona koji su vrlo dobri i zapravo sveobuhvatni. Oni imaju značajnu funkciju jer kroz njih djeca usvajaju vrijednosti. To je prije svega deset ključnih vrijednosti, a ne samo zakoni. Kada kažeš zakoni, to zvuči nametljivo, ali ovo je nešto što djeca sama spoznaju kroz aktivnosti, kaže Majica osvrnuvši se i na međusobne odnose unutar različitih dobnih skupina izviđača te kako se njihovo ponašanje razlikuje ovisno o fazi razvoja u kojoj se nalaze.

– Kod malenih nema razlika i vlada potpuna jednakost. Jako nam je bitno da nauče neke vještine, steknu nova znanja, upoznaju svoju zemlju, sustav i kako društvo funkcionira, kao i poštovanje prema odraslima i, prvenstveno, da nauče komunicirati uz uvažavanje tuđih mišljenja i toleranciju. Na tome intenzivno radimo. No, kada dođemo do petih i šestih razreda, to postaje izazovnije zbog puberteta, kada se počinju stvarati tabori – muški i ženski. Taj »love and hate« odnos zahtijeva poseban pristup jer uglavnom ne funkcioniraju zajedno, pa ih moramo odvajati, nasmijala se Majica, dodajući kako je kod srednjoškolaca opet druga priča, gdje se formiraju ekipe koje zajedno normalno rade.

Dotaknuli smo se i pitanja korištenja mobitela, s obzirom na sve veću upotrebu, kako među mlađima tako i među starijima.

– To je zanimljivo pitanje. Mobiteli i izviđači? Znate i sami, ta ovisnost o mobitelima i tehnologijama je generalno opasna. Ne samo to, nego smanjuje mogućnost koncentracije i sposobnost komunikacije jer djeca ne znaju kako započeti razgovor. Imaju potrebu za tim, ali kada smo tek krenuli, oduzimali smo im mobitele, što je izazivalo frustracije, posebice kad bismo išli na tjedan dana na logorovanje. Tada su smjeli koristiti mobitele sat i pol do dva, tijekom vremena za javljanje roditeljima. Što smo zaključili? Zaključili smo da, koliko god mislili kao društvo da su djeca ovisna, njima zapravo nedostaje drugi sadržaj koji bi im bio dovoljno zanimljiv da im zamijeni mobitel i privuče pažnju. Sada smo došli u situaciju da im mobitel zapravo uopće ne treba na sastancima, a posebno na izletima i putovanjima. I sami znaju da im mobitel ne treba, iako im to kažemo, ali im više ne oduzimamo mobitele jer imaju sadržaje koji su im zanimljiviji. Rekla bih kako su djeca ovisna o mobitelima samo zato što nemaju drugog sadržaja. Na našim aktivnostima djeci mobiteli ne trebaju jer su u društvu gdje komuniciraju međusobno kroz različite aktivnosti, ističe Majica.

S obzirom na to da se bliži ljeto, upitali smo podrazumijeva li to više izviđačkih aktivnosti u okviru njihovog programa rada.

Voditeljice Irina Kozličić Juraga i Sanja Smodlaka Vitas

Ljetni logori

– Zapravo ne, jer nama odraslima treba odmor, a i sezona je. Cijelu godinu pripremamo ljetne logore. Svake godine idemo na različite lokacije. Prošle godine smo bili sedam dana u Fužinama, a godinu prije na smotri u Lovincu sa Savezom. Ove godine maleni idu na tjedan dana u Savudriju, na smotru malih poletaraca, gdje će se okupiti tristotinjak djece iz različitih dijelova Hrvatske. S druge strane, istraživači ili srednjoškolci idu na »​Šumski cvijet« u okviru Šumske škole. Tamo, u sklopu završnog obrazovanja odraslih osoba i mlađih asistenata, naši će članovi sudjelovati kao »​pokusni kunići«, što je »win-win« situacija. Organiziran je logor od strane Saveza, s hranom, smještajem u šatorima i prijevozom, također na sedam dana. Istraživači idu s ostalim istraživačima iz Hrvatske u Lovinac na pet dana, gdje će imati bivakiranje i logorovanje. Cijelu godinu zapravo pripremamo tih sedam dana u prirodi, gdje testiramo sve što smo radili tijekom godine, objasnila je Majica.

Na kraju razgovora, istaknula je kako trenutno ne mogu primiti nove članove jer bi se time smanjila kvaliteta rada. Međutim, podržavaju bilo kakvu novu inicijativu za osnivanje udruge izviđača te su, kako kaže, spremni pomoći koliko god mogu.

– Djeci to treba, a treba i roditeljima, takav način provođenja slobodnog vremena. Zašto? U suradnji s vršnjacima, iskustvenim učenjem u prirodi, djeca se najbolje i najbrže razvijaju. Upoznaju sebe kroz igru, prirodu i kroz kontakt sa svojim vršnjacima. Poruka o izviđaštvu je da zaista stvara bolji svijet, zaključila je predsjednica Majica.