Obišli smo zadarsku studentsku menzu. Evo koliko košta obrok

Objedovati s kolegama nakon jutarnjeg turnusa predavanja i pritom se okrijepiti obrokom koji se plaća u kovanicama nezaobilazan je dio studentskog iskustva. Studentski restorani, odnosno menze, mladim umovima osiguravaju nutrijente već generacijama, tako da mogu nesmetano razmišljati o seminara i kolokvijima, dok netko drugi preuzima brigu za njihovu prehranu.

Potpora države

Brigu o prehrani studenata (barem onih redovitih) dobrim dijelom vodi država koja predviđa tri razine prava na subvencioniranu prehranu.

Korisnici državne potpore tako imaju pravo na podmirivanje dijela troškova jednog, dva ili dva i pol obroka, ovisno o tome jesu li, primjerice, smješteni u studentskom domu, borave li u mjestu studiranja, gdje se nalazi njihovo prebivalište te kakvo im je imovinsko stanje.

Potporom se podmiruje 71,24 posto obračunske cijene meni obroka i njegovih sastavnica te 50 posto obračunske cijene pojedinačnih jela i drugih prehrambenih proizvoda koji nisu sastavnice meni obroka.

Korisnici potpore svoje pravo ostvaruju putem studentske iskaznice, popularno znane kao X-ica.

U Zadru su trenutno tri restorana koji pružaju uslugu prehrane studenata. Onima koji predavanja slušaju u prepoznatljivoj zgradi Starog kampusa na rivi, dobro je poznat restoran Barbakan (odnedavno znan i kao »stara menza«), skriven među zidinama od pogleda znatiželjnih turista.

Za ljetnih dana studenti u Barbakanu imaju mogućnost blagovati na otvorenom, na terasi restorana, premda im glavobolju znaju zadavati gramzivi galebovi, uvijek spremni omastiti kljun ručkom nekog neopreznog studenta.

U blizini se nalazi i Fast food Citadela (»mala menza«) – idealna opcija za doručak prije predavanja ili brzi međuobrok.

Prije nešto više od dvije godine, u sklopu novog studentskog doma, na Novom je kampusu otvorena moderna studentska menza, restoran Diadora, koja je uvelike rasteretila Barbakan čiji kapaciteti nisu zadovoljavali potrebe zadarske studentske populacije.

Pored Diadore smjestio se i studentski caffe bar, takozvana Slasta, u kojoj, kako joj ime kaže, studenti se mogu osladiti kolačima, ali i okrijepiti sendvičima te podignuti energiju kofeinskim napitcima.

Izdvojena jela skuplja

Da pregled zadarskih studentskih restorana ne bi završio samo kao mrtvo slovo na papiru, valjalo je provesti i gustativno »istraživanje« te iz prve ruke provjeriti financijski aspekt studentske prehrane. Dakle, pravac menza.

Odabrala sam Diadoru, novu menzu, koja, budući da jedina studentima nudi čak tri obroka – doručak, ručak i večeru, na neki način preuzima status primarne menze. Kišni je dan, ljetni semestar tek otpočeo, stoga značajnije gužve nema.

Do linije čekam tek nešto više od pet minuta, a pritom proučavam izvješene menije i njihove cijene. Dnevni jelovnik nudi različite opcije ručka, a svaka započinje juhom od brokule te sadrži neku mesnu varijantu i priloge u vidu krumpira, mlinaca ili riže.

U sklopu obroka previđena je i salata – zelena ili svježi kupus te voćka.

Za one kojima ne odgovaraju mesni obroci, sastavljen je i veganski ručak koji uključuje pohane šampinjone te grašak u umaku. Pored toga, ponuđena su jela na izbor, poput svinjskog odreska u umaku, tartar umaka te tjestenine s piletinom.

Originalna cijena svakog ručka je 3 eura, dok će studenti uz X-icu takav ručak platiti tek 86 centi. Izdvojena jela na izbor nešto su skuplja pa tako spomenuti svinjski odrezak košta gotovo kao čitav ručak (2,45 eura ili 1,23 eura uz X-icu).

Studenti se uglavnom ne drže strogo predloženog menija, već sastavljaju svoje kombinacije pa je i cijena u konačnici drugačija u odnosu na onu početnu.

Cijene zadarske menze uglavnom se ne razlikuju značajno od cijena na ostalim sveučilištima. Primjerice, meni obrok u splitskim studentskim restoranima uz iskaznicu košta identičnih 86 centi.

Jelo se za 10 kuna

Na liniji studente dočekuju nasmijane zaposlenice, »tete iz menze«, uvijek spremne na šalu i majčinski komentar. Moj današnji ručak sastoji se od više – manje ujednačene studentske prehrane. Kao izvor proteina izabrala sam pileći file, a za priloge grašak, pohane šampinjone i tartar umak.

Tu je i kupus salata te desert. Ovaj prosječni studentski obrok platila sam, uz studentsku iskaznicu, 2,31 eura. Doduše, još se sjećam dobrih starih vremena prije pandemije kada se u menzi dalo pojesti pošten obrok za manje od deset kuna.

Ipak, ako uzmemo u obzir zamah koji je uzela inflacija posljednjih godina, cijena ručka u menzi itekako je prihvatljiva, pogotovo u odnosu na cijenu jela u nesubvencioniranim restoranima. Uz to, studenti su pošteđeni procesa kuhanja i pranja suđa, a imaju mogućnost izabrati jela koja im najviše odgovaraju.

Što se tiče ocjene kvalitete i ukusa same hrane, piletina je mogla biti sočnija, a prilozi začinjeniji, ali sve u svemu, obrok je bio solidan. Daleko je to od materine spize, ali i dalje zdravija opcija od pekara, fast foodova i nudli iz vrećice za kojima studenti nerijetko posežu.

Može biti, ruku na srce, i da su se moji okusni pupoljci nakon godina studiranja prilagodili okusima menze koji će i mene i dobar dio drugih zadarskih studenata uvijek podsjećati na mladenačke dane kada je, barem što se planiranja prehrane tiče, briga bilo manje.