Nogometaši Zadra odali počast Hrvoju Ćustiću, Domagoj Muić podsjetio da su slične tragedije moguće i danas

Na 17. obljetnicu smrti Hrvoja Ćustića, nogometaši Zadra s trenerima Markom Pinčićem i Alanom Sinovčićem, potom klupskim operativcima Juricom Buljatom i Josipom Bilaverom te Josipom Bepom Bajlo, okupili su se danas na travnjaku igrališta na Stanovima te su uz zid istočne tribine položili cvijeće i zapalili lampione u sjećanje na zadarskog Dvanaestog anđela, koji je preminuo 3. travnja 2008. od posljedica teških ozljeda zadobivenih na utakmici Prve HNL između Zadra i Cibalije odigrane 29. ožujka.

Ćustić je u četvrtoj minuti dvoboja udario glavom uz zid pored linije igrališta.

Sigurnosni uvjeti

– Kada se to dogodilo imao sam 14 godina i bio sam redovan skupljač lopti na utakmicama Zadra, najprije u Drugoj, a kasnije i u Prvoj HNL. Baš mi je bio gušt dolaziti ovdje, pogotovo dok je bila zapadna tribina.

Volio sam biti u početku pokraj klupe, a onda bliže tribini da čujem što ljudi govore i komentiraju – kaže Domagoj Muić, današnji kapetan Zadra, koji nije bio na utakmici na kojoj je Hrvoje stradao.

– Valjda je to bila jedina utakmica te sezone koju sam propustio, tog 29. ožujka mi je majci rođendan što je vjerojatno razlog zašto nisam bio, Kad sam čuo što se dogodilo, nisam mogao vjerovati.

Znam da sam pitao roditelje kako je to uopće moguće, nisam bio svjestan baš svega kao dijete. Nažalost, na ružan način sam se morao upoznati s tim nekim stvarima. To je tragedija koja se ne smije nikad više dogoditi.

Nakon Ćustićevog stradavanja puno se govorilo o poboljšanju sigurnosnih uvjeta na nogometnim terenima. U stvarnosti malo je toga realizirano.

– Nevjerojatno je da smo u 21. stoljeću i još uvijek imamo takvih problema. Nedavno je bila jedna situacija u Posedarju, gdje je zid blizu ruba terena. Bio je jedan duel i moglo je biti strašno za našeg igrača.

Mislim da i danas, 17 godina od Hrvojeve tragedije, još uvijek se mogu dogoditi takve stvari, pogotovo na niželigaškim terenima. Treba imati više obzira i prelako se zaboravlja na takve stvari.

Teška stvarnost

Zadarski nogomet danas je daleko od razine na kojoj je bio prije 17 godina, bez jasne naznake ozbiljnijeg pomaka naprijed.

– Tu smo gdje jesmo, previše smo razjedinjeni. Kao da su privatni interesi bitniji od sve ove talentirane djece koju imamo. Ona prvom prilikom odlaze jer ne vide perspektivu ovdje.

Uključen sam u rad Škole tako da razumijem djecu koja žele nešto bolje, ali ne razumijem ljude općenito u Zadarskoj županiji koja ima veliki fond mladih igrača, da ne možemo pronaći zajednički jezik i zajednički priču. Da svi možemo napredovati.

Druge sredine se razvijaju, svi rade puno više, a mi tapkamo na mjestu. Do kada? To nije samo pitanje kluba, nego svih. Nažalost, ne gledamo naprijed, nego stalno prema natrag – zaključio je Muić.

Hrvoja se prisjetio i trener Marko Pinčić.

– Tužan dan, vrijeme prolazi, ali sjećanje na Hrvoja će uvijek ostati. Mi koji smo bili njegovi suvremenici uvijek ćemo s posebnom pažnjom obilježavati ovaj dan.

Nije to stvar samo dužnosti ili obveze već pijeteta i ljubavi prema prema prijatelju i sjajnom sportašu – rekao je Pinčić.

Obilježavanje tužne obljetnice nastavit će se sutra, u 17:15 sati je okupljanje na Mjesnom groblju u Murvici gdje je Hrvoje pokopan, a u murvičkoj župnoj crkvi u 18:00 sati služit će se sveta misa zadušnica.

Dolazak u Murvicu najavila je i delegacija HNS-a.