Nema veće božje djece od dobrovoljnih darivatelja krvi!

Udruga dobrovoljnih darivatelja krvi Kalelarga – Zadar, uz financijsku potporu Grada i Županije, jučer je u Gradskoj loži održala izložbu povodom 30 godina svojeg postojanja. Tim povodom razgovarali smo s najpoznatijim zadarskim darivateljem krvi, Vencijem Jurinom koji je rođen 1944. godine u Kalima na otoku Ugljanu, dok je osnovnu školu i Školu za brodomehaničara završio u Zadru.

Jedan je od osnivača Matice Zadrana i Udruge dobrovoljnih darivatelja krvi Kalelarga, a svojim humanitarnim radom dao je veliki doprinos društvu te je na humanitarno djelovanje potaknuo brojne ljude.

– Prvi put sam darovao krv 1964. godine i od toga dana je sve krenulo, započeo je Jurin i pokazao na fotografiju iz 1954. godine te objasnio kako se na njoj nalazi njegov pokojni otac, uz tadašnje liječnike i medicinsko osoblje, koji je i sam bio darivatelj. Potom je nastavio kako u okviru vojske redovito darivao krv i kako mu je najveća čast bila pratiti Tita na čak četiri putovanja.

– Prateći Tita na putovanjima bio sam u Alžiru gdje smo posjetili Ahmed Ben Bella, u Egiptu kod Gamal Abdel Nasera, ali smo posjetili i Sevastopolj na Krimu te Odesu u Ukrajini koja je po meni jedan od najljepših gradova, prisjetio se Jurin i nastavio kako je nakon vojske prešao u Tankersku plovidbu.

Pomorska obitelj Jurin

– S obzirom na to da je moj pokojni otac jedan od osnivača Tankerske plovidbe, odlučio sam nakon vojske otići na tanker. Inače moja obitelj je bila jedina u svijetu koja je mogla voziti prekooceanski brod. Naime, jedan brat mi je bio kapetan, drugi upravitelj, treći telegrafist i ja na koncu brodomehaničar.

U to vrijeme je Tankerska je imala svoj aktiv za darivanje krvi, pa sam tako jednom prilikom darovao krv bolnici u Houstonu, a u kojoj je djelovao čuveni kardiolog Back, objasnio je Jurin.

– Nakon prestanka plovidbe zaposlio sam se u Adriji, koja je također imala svoj aktiv. Znate, tada je 99 posto darivatelja krvi bilo zaposlenici u firmama. Uvijek su govorili za otočane kako su škrti ljudi, no nisu bili škrti već racionalni. Naime, ljudi iz zaleđa nisu imali doticaja sa svijetom, dok su otočani uglavnom bili pomorci i imali su priliku vidjeti svijet.

Tako sam ja pokrenuo radnice iz zaleđa da počnu darivati krv, kazao je Jurin i dodao kako je cijelu priču pokrenuo uz pomoć Viktora Burčula koji je stvorio zadarski Crveni križ i pronašao prostor.

– Iz Adrije sam se 1977. prebacio u Sojaru, a tamo je bilo samo 11 darivatelja krvi od 108 radnika. Vodio ih je pokojni tehnički direktor Duško Juričević, a nakon što sam ja prihvatio taj aktiv iste godine smo osvojili nagradu Grada Zadra.

Dakle, u to vrijeme se to stvarno cijenilo kad uzmemo u obzir činjenicu kako je tada jedan Bagat imao preko 6000 radnika i od toga oko 800 darivatelja, prisjetio se Jurin te nastavio kako je početkom 1990-ih ukazao pedijatru Slavku Peroviću na potrebu za pokretanjem aktiva s obzirom na ratno stanje i tako je 1993. osnovana današnja Udruga dobrovoljnih darivatelja krvi Kalelarga.

– U međuvremenu je počeo Domovinski rat, a mi smo 1993. osnovali Maticu Zadrana, odnosno Kalelargu. Morali smo promijeniti ime aktiva jer nisu mogle ostati dvije udruge koje nose isto ime. Naš aktiv je ime uzeo po himni Matice Zadrana, pjesmi Kalelarga Tomislava Ivčića, objašnjava Jurin te ističe kako tih dana firme nisu radile, a grad je bio konstantno bombardiran i pod opsadom.

Darovali krv prije gašenja Kidriča

– Posljednji dan prije gašenja tvornice Boris Kidrič radnice su iz noćne smjene išle darivati krv. Od 1993. godine pa do sada darovali smo oko 7.800 litara krvi! Toliko maslinovog ulja nije dao čitav Dugi otok, našalio se kroz smijeh Jurin dodajući kako je u darivanju krvi spojio kulturu i humanost.

– U jedno jutro smo 1994. dali 399 doza krvi! Zadar je bio pod uzbunom, a s tadašnjeg Filozofskog fakulteta u Zadru je došlo preko 100 studenata darovati krv. Svima koji su tad ušli u zgradu kazališta, gdje se darivala krv, rekao sam da zaborave jesu li lijevi, desni ili pak u centru.

Nažalost, danas se politika uvukla u sve to i nema više firmi koje imaju aktive. Pritom ne mislim na zadarski Crveni križ jer u njemu rade krasni ljudi, primjerice glavni tajnik Šime Lisica i Filip Nekić. Međutim, Crveni križ u Zagrebu laže hrvatski narod. Tvrde kako ima dovoljno krvi, a nema! S

plit je nekoć imao oko 2500 darivatelja, što danas nema Zadarska županija koja broji oko 1500 redovitih darivatelja. Problem je što mediji nedovoljno pišu o darivateljima! S druge strane, za vrijeme bivše države Crveni križ je stvoren na darivanju. Ako se vratimo u povijest njegovog nastanka, osnovan je upravo kako bi se moglo spašavati ranjenike tijekom Prvog svjetskog rata.

Dakle, stvoren je kao spona između darivatelja i transfuzije. Međutim, danas su nekako darivatelji postali zadnja rupa na sviralu, kazao je Jurin koji je zbog svoga doprinosa osvojio mnogobrojna priznanja.

Volontirao 60 godina

– Volontirao sam gotovo 60 godina, a jesu li kad to spomenuli kad sam bio voditelj? Trebao sam odavno biti pozvan u Zagreb! Međutim, zahvaljujući našem darivatelju Danijelu Kotlaru, zapovjedniku 7. domobranske pukovnije, bio sam u Kneževoj palači kad je bio predsjednik Milanović, kaže Jurin i nastavlja kako je dobio mnogobrojna priznanja od kojih ističe zlatni križ u kojem se nalazi slika u 22 karatnom zlatu, srebrni križ, zlatni dukat od Češke, srebrni dukat od Slovačke i mnoge druge.

Dodao je kako je dobio sve moguće nagrade i još mu ostaje samo primiti nagradu za životno djelo, a koju drži da treba dati čovjeku dok je živ, a ne kad umre.

– Naše davalaštvo najviše počiva na Sveučilištu u Zadru jer u Aktivu imamo dosta studenata. Pored toga, tu su i kvartovi, ali i manja naselja poput Privlake, Briševa, a pogotovo Ljubač s obzirom na mali broj stanovništva., govori predsjednik ovog aktiva.

Na postavljenoj izložbi mogu se razgledati mnogobrojne fotografije darivatelja krvi kroz povijest Udruge, a Jurin posebice ističe fotografiju pokojnog profesora Kurtina.

– Najhumanije mjesto u Zadarskoj županiji je moje mjesto Kali na Ugljanu! Otud je bio i pokojni profesor Kurtin, a koji je u Pomorskoj školi Zadar pokrenuo darivanje krvi. Pored stotine fotografija darivatelja i medalja na izložbi se mogu pogledati čak i dvije knjige, a o njima Jurin otkriva sljedeće.

– Roman Segarić je napisao Leksikon zadarskih laureata (Prošlost dodjeljivanja javnih priznanja Općine Zadar, grada Zadra i Zadarske županije), a o meni se piše čak na četiri stranice. Dakle, nalazim se među svim zadarskim velikanima, poput Krešimira Ćosića, Giuseppea »Pina« Giergie ili pak doktora Perovića, kaže Jurin i dodaje kako je drugu knjigu pod naslovom Vukovarska bolnica 1991. dobio od doktorice Bosanac prilikom posjeta Vukovaru 2008. kada su darivali krv.

– U duši sam franjevac! Godinama sam išao u Nadbiskupiju i molio ih da blagoslove memorandum. Jer nema veće božje djece od darivatelja krvi! Bez svega se može, ali bez krvi u bolnici se ne može, zaključuje Jurin.

Svojim desetljetnim humanitarnim doprinosom Venci Jurin je svakako zaslužio stajati između ostalih velikana grada, a tome u prilog svakako ide ova izložba povodom 30. obljetnice Udruge dobrovoljnih darivatelja krvi Kalelarga.