Nekadašnji učenici Pomorske škole Zadar proslavili 30. godišnjicu mature

Trideset godina nakon mature, generacija Pomorske škole Zadar iz 1995. godine ponovno se okupila u školskom dvorištu. Vrijeme ih je raspršilo, neki su i dalje na moru, u inozemstvu. Ipak, među onima koji su trenutačno u Zadru, rodila se inicijativa da se ovo jubilarno okupljanje ne preskoči. Organizirao ga je Jurica Ruić.

Generacija kojoj pripada on i njegove školske kolege često se u razgovoru naziva »ratna«. Njihovo srednjoškolsko obrazovanje odvijalo se u teškim okolnostima – između granata, uzbuna i skloništa, dok je škola više bila kao zaklon nego učionica.

– Od četiri godine školovanja, realno smo možda godinu i pol dana stvarno proveli u školi. Sve ostalo su bile uzbune, sirene, podrumi, prisjeća se Ruić.

Od početnih tridesetak učenika u razredu, do mature ih je stiglo tek dvadesetak.

– Nismo bili uzori učenici. A kasnije, kada sam i sam predavao u istoj školi, vidio sam istu stvar – od dvadeset učenika, deset ne zna zašto su došli, pet ode na neki drugi smjer, a pet stvarno krene navigavati, govori Ruić koji se nakon školovanja, poput većine kolega, otisnuo na pučinu. No nakon godina navigavanja, nakratko se vratio u Pomorsku kao nastavnik, pa se ponovno vratio moru.

Iako nisu imali najbolje uvjete, ono što su imali, ističe, bilo je – snalaženje.

– Mi smo generacija X. Možda nismo sve naučili u učionici, ali znamo se snaći. Većina nas je završila fakultete, mnogi su danas kapetani ili upravitelji. Nismo se izgubili, naglasio je nekadašnji učenik ove škole.

Danas, tri desetljeća nakon, sve to je iza njih. Okupljaju se, ne kako bi samo slavili prošlost, nego i činjenicu da su, unatoč svemu, ostali povezani. Škola ih možda nije naučila sve, ali ih je naučila kako preživjeti.

Bivše maturante dočekao je ravnatelj Marin Perinić.

– Uvijek težimo tome da od učenika stvorimo kvalitetne ljude i vrhunske stručnjake. I gledajući ovu generaciju koja se okupila, vidimo da je naša škola uspjela u tome, zaključio je Perinić.