Nakon mukotrpnih i zamornih borbi, Zadar je bio obranjen i oslobođen!

U nedjelju, 6. listopada obilježava se 33. godišnjica žestokog napada na Zadar. Tenkovi JNA pokušali su iz devet pravaca ući u grad. Tri mjeseca Zadar je bio bez struje i vode. Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske obranili su grad na njegovim prilazima, na mjestima koja su danas sastavni dio grada. U šest nastavaka donosimo 8. poglavlje »Zadar je obranjen« iz monografije »112. brigada HV Zadar – Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske« autora pukovnika Marka Čuline i pukovnika Dušana Nikitovića u kojem se detaljno otkriva tijek akcije.

Dok su četnici i JNA žestoko napadali Murvicu i Briševo, bili smo svjesni njihovog napada na Zadar. U to vrijeme naši inženjerci kontroliraju postavljene zapreke oko vojarne Šepurine, ali nažalost, 29. rujna načelnik inženjerije 112. brigade Lenko Škibola i zapovjednik inženjerijskog voda Romeo Beram »upadaju« u zasjedu koju je pripremila JNA. Nakon kratkog i žestokog okršaja zarobljen je načelnik Škibola, a Beram, iako ranjen, uspio se izvući i pobjeći. Škibola je zadržan u Šepurinama do odlaska JNA iz Šepurina, a potom je deportiran u Knin gdje je u četničkim kazamatima mjesecima bio zvjerski mučen i zlostavljan.

Žestoki okršaji

Višednevne borbe i gubitci koje su branitelji nanijeli neprijatelju od Poličnika, Murvice, Zemunika Donjeg, Škabrnje i Nadina, pa sve do Zadra, slomili su napadnu moć agresorske vojske i ozbiljno ugrozili moral vojnika i »komandi« JNA.

U vremenu od 28. rujna do 4. listopada redaju se intenzivni napadi neprijatelja na položaje 4. bojne 112. brigade u mjestima Suhovare, Rupalj i Poličnik. Te napade branitelji krajnjim naporima uspijevaju odbiti i obraniti spomenuta mjesta. U rajonu 2. bojne 112. brigade od Zemunika Donjeg preko Škabrnje do Nadina protivnik uzastopno nekoliko dana od 20.rujna, izvodi napade u pokušaju zauzimanja tih mjesta.

Posebno žestoke okršaje branitelji vode 1.i 2. listopada 1991. godine kada protivnik koordiniranom akcijom izvodi napade na Zemunik Donji i Nadin. Padaju i žrtve na strani branitelja, ali protivnik je svaki put vraćen na polazni položaj. U Nadinu branitelji 112. brigade i temeljne policije krajnjim naporima odbijaju tenkovsko-pješački napad prilikom čega uništavaju jedan neprijateljski tenk, a jedan onesposobljavaju.

Neprijatelj je bio prisiljen na povlačenje na polazne položaje u Biljanima Donjim. U obrani Nadina, ovom prilikom nažalost, poginuli su Tonći Šembera, pripadnik 112. brigade i Omer Brzoja, pripadnik temeljne policije.

»Što ne beži«

Od 27. rujna počinju borbe za Murvicu koju brane dijelovi 1. i 2. satnije 5. bojne 112. brigade, vod temeljne policije, mještami Murvice i Briševa te Međimursko-dalmatinski vod iz Čakovca koji je prethodno sudjelovao u borbama u zaleđu Šibenika osigurava jući putni pravac Benkovac – Zaton. Ovaj vod sa zadarskim braniteljima, nakon borbi za Murvicu i Briševo, sudjeluje u obrani grada u mjestu Bokanjac.

Naši Međimurci uvelike su se iskazali svojom hrabrošću i odlučnošću, pa je u borbama za obranu Zadra ranjen zapovjednik voda Ivica Kruneš te njegovih 7 suboraca. Borbe se nastavljaju svakodnevno do kasnih večernjih sati sve do 4. listopada 1991.godine. Toga dana do 12 sati traje jak topnički napad sa svih položaja neprijatelja (Debelog Brda, Kule Atlagića, Biljana, Smokovića, Aerobaze Zemunik).

Oko 14 sati iz smjera Smokovića neprijatelj se probija s 5-6 tenkova i pješaštvom koji izlaze na raskrižje Jadranske magistrale u Murvici, zatim se razdvajaju na dvije skupine i opkoljavaju branitelje.

U izvlačenju prema Briševu i Bokanjcu branitelji 1. i 2. satnije 5. bojne 112. brigade uništavaju jedan tenk. Nažalost, u tim borbama ranjeno je desetak hrvatskih branitelja. Tijekom proteklih osam dana uzastopnih i neprestanih borbi, hrabri branitelji na pravcu obrane Murvica – Briševo – Mazije nanijeli su neprijatelju velike gubitke u ljudstvu i tehnici, čime su bitno narušili njegovu napadnu moć pred završnim borbama za grad Zadar.

O kakvim borbama se radilo govori i razgovor neprijateljskih oficira uhvaćen na radio uređaju RUP-12. Poručnik Petković pita kapetana »Što ne beži, te on traži odobrenje da beži« jer se ispred njega nalazi 2.000 ustaša. U stvarnosti radilo se tek o nekoliko desetaka branitelja Murvice. Neprijatelj je ipak potisnuvši naše snage na Murvici 4. listopada izbio na raskrižje putova Zadar – Ninski Stanovi u predjelu Mazije. Time je grad Zadar došao u potpuno okruženje jer je uplovljavanjem brodova JRM u Zadarski kanal uspostavio cjelokupnu kopneno-pomorsku blokadu grada.

Zabranjene bombe

Istog dana, neprijatelj je dijelom snaga jačine jedne pješačke satnije ojačanih vodom tenkova u svom nastupu uspio izbiti u zaselak Pucari u Crnome. Daljnje nastupanje neprijatelja branitelji Crnog zaustavljaju na postavljenim barikadama na izlasku iz zaseoka Pucari. Ove su barikade branitelji ojačali PP minama i plinskim bocama, pa su za taj dan zaustavili daljnji prodor neprijateljskih tenkova.

Dana 05. 10. 1991. neprijatelj započinje opći neposredni napad na branitelje grada Zadra sapolazne osnovice Babindub – Smoković – Murvica – Briševo. Glavnim snagama nadire na pravcu Babindub – Dračevac – Ploče i to jednom pješačkom bojnom ojačanom niškim specijalcima uz potporu tenkova i oklopnih transportera te potporu topništva s Debelog Brda, Biljana i Zemunika Gornjeg.

Početak napada sinkroniziran je s naletom zrakoplova MIG-21 koji na položaje branitelja baca zapaljive napalm-bombe, inače zabranjene po međunarodnom ratnom pravu. Napad predvode tenkovi koji u svom nastupanju ruše kuću po kuću na svim pravcima napada. Topničku vatru i djelovanje tenkova koordinira neprijateljski oficir kodnog imena »Mesing«.

Pod žestinom neprijateljskog napada, sredinom dana, izvlači se satnija branitelja Crnoga na položaje na Bilom Brigu. Ovo izvlačenje snaga iz Crnoga bitno remeti dotadašnji sustav obrane branitelja.

Treća bojna 4. gardijske brigade s mladim zapovjednikom Slavenom Zdilarom, koja je do tog trenutka trpila nesmiljenu tenkovsku i topničku vatru, ali bez pomaka na crti obrane, premjestila se na pričuvni položaj na liniji Bili Brig – Bokanjac. Ovo je učinjeno nakon potiskivanja naših snaga iz Crnoga čime je desni bok ove bojne ostao otkriven i bio izložen napadu neprijateljske oklopne grupacije s mogućnošću direktnog prodora iz Crnog na Bili Brig i dalje prema centru grada.

Raketiranje

Gotovo istovremeno, najvjerojatnije zbog lažne glasine, položaj na Dračevcu napustila je 2. satnija 1. bojne 4. grb i izvukla se prema Ploči. Nakon toga protivnik je ušao do Kule Dračevac te se s 3 tenka probio nadomak crkve i 3 tenka do groblja. Prvi se pokušao probiti prema igralištu u neposrednoj blizini crkve odakle puca pogled na Zadar. Tom prilikom je pripadnik 4. gbr. Željko Vujić s 3 preostala projektila iz RRB-a »Osa« uništio jedan tenk, a jedan oštetio. To je bilo dovoljno da kod neprijatelja nastane panika, a kod branitelja erupcija oduševljenja i samopouzdanja.

Nakon toga, odlučnom akcijom zapovjednika 1. bojne 4. gbr. Milana Perkovića, koji je pregrupiravši snage preostalih branitelja Dračevca i Ploče, te dijela boraca 2. satnije 1. bojne 4. gardijske brigade, pokrenuo protunapad kojim su vraćeni početni položaji i ponovno uspostavljena obrana na ranije utvrđenoj crti. Dračevac je bio obranjen, a neprijatelj je bio primoran povući se na polazne položaje, na Križ i Babindub. Slušajući neprijateljske veze krajem dana moglo se čuti kako se zbog velikih gubitaka odustaje od daljnjeg napada na ovom pravcu, jer da »Ploče i Dračevac brane tisuće fanatičnih ustaša«

Odlučujućeg dana za obranu Zadra, 6. listopada 1991. godine, neprijatelj je od ranih jutarnjih sati počeo klasičan napad. Najprije je otpočeo žestoku topničku pripremu uz potporu zrakoplovstva i vatrenih udara raketnih topovnjača s mora. Kad nisu uspjeli proboj preko Dračevca i Ploče naprijatelj glavninu snaga usmjerava prema Bokanjcu.

Neprijateljski zrakoplovi neprekidno raketiraju položaje branitelja, ali i sve prilaze gradu, kako bi spriječili eventualno pristizanje pomoći braniteljima Zadra. Toga dana neprijateljsko zrakoplovstvo raketira i Virski most i luku Žigljen na otoku Pagu, pokušavajući uništiti naše tenkove na putu iz Paga u Ražanac.

Veliki broj mrtvih

Napadi protivničkog oklopništva i pješaštva odvijaju se u valovima tijekom cijelog dana. Usprkos brojnim poginulima i ranjenima, branitelji odolijevaju. U poslijepodnevnim satima snage neprijatelja iz vojarne Šepurine probile su postavljene barikade i počele se izvlačiti prema Kožinu i Blatskom Gaju. U izvlačenju neprijateljska izvidnica u oklopnom transporteru naišla je na minu pri čemu je poginuo zapovjednik izvidnice. Ipak, cijela kolona s lansirnim sistemima PZO probila se preko Blatskog Gaja i Milića stana prema Aerobazi Zemunik.

Naizmjeničnim napadom neprijatelj se sa svojim tenkovima i oklopnim transporterima sasvim približio braniteljima, te se počeo utvrđivati na Mrkića stanu, Čubrijanu i Musapstanu. Ponegdje, kao na Bilom Brigu, položaji su bili međusobno udaljeni tek 100-tinjak metara. Ipak, višednevne borbe i gubitci koje su branitelji nanijeli neprijatelju od Poličnika, Murvice, Zemunika Donjeg, Škabrnje i Nadina, pa sve do Zadra, slomili su napadnu moć agresorske vojske i ozbiljno ugrozili moral vojnika i »komandi« JNA.

U kasno poslijepodne, zapovjedništvo 4. i 112. brigade počelo je zaprimati podatke od svoje prislušne službe. Isti su govorili o velikom broju mrtvih i ranjenih u neprijateljskim redovima, o velikom broju uništene ili oštećene borbene tehnike, te o njihovu narušenu sustavu zapovijedanja.

Slomljena napadna moć

Konačno se čula i zapovijed o povlačenju neprijatelja i obustavi napada. To je ujedno u postrojbama i zapovjedništvima naših brigada dočekano s ogromnim oduševljenjem. To je značilo kako je Zadar obranjen i da su branitelji ostvarili veliku pobjedu zajedno s građanima Zadra. Neprijatelj nije uspio ostvariti svoj cilj, zauzeti Zadar, i nije se spojio sa svojim snagama u vojarnama po gradu. Na prilazima Zadru, oko Zadra i u Zadru u borbama sa hrvatskim braniteljima, slomljena mu je napadna moć i jednostavno nije više imao snage za ostvarenje svojih ciljeva.

Nakon višednevnih, iscrpljujućih borbi i potpune opsade Zadra kod branitelja su zalihe streljiva svedene na minimum. Bili smo svjesni činjenice da je i neprijatelj iscrpljen i da su objavili prekid daljnjeg napada na Zadar. Zato zapovjednici 112. i 4. brigade Marko Čulina i Ivo Jelić odlaze kod predsjednika Skupštine općine Zadar Ive Livljanića i predsjednika Izvršnog vijeća Šime Prtenjače i predlažu im da je sada pravi trenutak da pristanemo na primirje i početak pregovora s komandom JNA, što je ona do tada u više navrata tražila jer je trpila velike gubitke u pokušaju slamanja obrane hrvatskih branitelja na prilazima gradu Zadru.

Slijedećeg dana, 07. 10. 1991. godine, otpočeli su pregovori predstavnika civilne vlasti i naših oružanih snaga sa predstavnicima zadarskog garnizona i 9. kninskog korpusa na Aerobazi u Zemuniku. Pregovori su rezultirali potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre, razmjeni zarobljenih i poginulih na obje strane i definitivnom odlasku JNA iz Zadra. Zadar je dakle obranjen i oslobođen 6. listopada 1991. godine što se danas i službeno obilježava kao Dan obrane grada Zadra.

NAPADI NA ZEMUNIK DONJI I NADIN

Posebno žestoke okršaje branitelji vode 1.i 2. listopada 1991. godine kada protivnik koordiniranom akcijom izvodi napade na Zemunik Donji i Nadin. Padaju i žrtve na strani branitelja, ali protivnik je svaki put vraćen na polazni položaj

VATRENI UDARI S MORA

Odlučujućeg dana za obranu Zadra, 6. listopada 1991. godine, neprijatelj je od ranih jutarnjih sati počeo klasičan napad. Najprije je otpočeo žestoku topničku pripremu uz potporu zrakoplovstva i vatrenih udara raketnih topovnjača s mora