Marcelić: Opreka u opcijama između gradonačelnika i Gradskog vijeća sjajna je stvar

Sa zadarskim sociologom, izv. prof. dr. sc. Svenom Marcelićem, razgovarali smo o složenoj političkoj dinamici u Gradskom vijeću Zadra te o izazovima s kojima se Zadar suočava u pogledu političke stabilnosti, urbanističkog razvoja te djelovanja lokalne oporbe. Marcelić je komentirao i prekrajanje izbornih jedinica te uvođenje građanskog odgoja, koji bi se u zadarske škole mogao uvesti već od sljedeće godine.

Socijalna infrastruktura

Je li nepostojanje stabilne većine u zadarskom Gradskom vijeću generator nestabilnosti i nesigurnosti, ili je to, pak, kako oporba tvrdi, preduvjet evolucije demokracije? Naime, od 27 gradskih vijećnika, u ovom sazivu Gradskog vijeća osam vijećnika ima HDZ, sedam NL Enija Meštrovića, četiri SDP, tri Akcija mladih, po jednog imaju HSP, SU i DP, a dva su vijećnika nezavisna.

Činjenica da prvi put imamo situaciju da postoji opreka u opcijama između gradonačelnika i Vijeća sjajna je stvar. Prije svega, na elementarnom nivou demokracije dobro je da jedan realno zarobljeni sustav, kakav je zadarski javno-politički sektor, dobije dimenziju onoga što se u anglosaskoj političkoj terminologiji naziva checks and balances.

Kako na lokalnoj razini trodiobe vlasti u suštinskom smislu nema, onda je to najbliže čemu možemo biti. Ovako se ipak može dovesti u pitanje različite tendencije HDZ-a, koji je realno navikao vladati samostalno i imenovati kojekakve stranačke Teletubbiese na odgovorne dužnosti, usvajati urbanističke planove koji ireverzibilno grad pretvaraju u Makarsku, uvjeravati nas da su projekti tipa legendarni Zadar Urban Mobility sa svim svojim gumenim poluloptama i prometnim gužvama, koje se nisu smanjile ni za milimetar, sjajni. Dovoljno se sjetiti izbora 2013. kad je Kalmeta proglasio pobjedu u prvom krugu jer nije bilo nikog oko njega tko bi znao elementarnu matematiku, kao ni to da su nevažeći listići dio mase glasova.

Nažalost, tri desetljeća ugrađene i poticane potkapacitiranosti dovele su nas do toga da Zadar ima ozbiljnih problema s osnovnom socijalnom infrastrukturom kao što su vrtići i osnovne škole, pedijatri i ginekolozi. Kultura se bazira na »ziđanju« bez brige za sadržaj pa onda svakog ljeta gledamo treš varijante Banksyja u skupo plaćenom prostoru Dvije palače, a Centar za mlade, nezavisnu kulturu, istraživanje ruda i gubljenje vremena, ili kako već glasi zadnje ime objekta, nema ni model upravljanja ni osobu koja je vodi jer je model upravljanja HDZ-a jasan – mi ćemo naziđati pa uvaliti nekog našeg (ali sad je nekog našeg teže uvaliti zbog Gradskog vijeća).

Kvadrati i oporba

Hoće li predložene izmjene Prostornog plana zaustaviti ili potaknuti daljnju betonizaciju?

Ono što me zapravo pitate je može li lokalna politika stati na kraj građevinskom lobiju koji Zadar kontinuirano i intenzivno pretvara u mješavinu socijalističke estetike iz rane masovne faze, kapitalističke verzije kokošarstva i urbanizma u tipu Sinjoretova. A odgovor je – ne može, jer je ionako dio tog sklopa ili ga eventualno može malo usporiti i nastojati prisiliti one koji »ziđaju« da posade koje drvo. Nažalost, točkasti pristup u kojem je vlastita parcela početak i kraj, a urbano planiranje smetnja, donio nam je rezultate koji se vide u subkonfekcijskoj arhitekturi nasađenoj u prostor lišen ikakve funkcionalnosti i brige za potrebe građana. Dovoljno je prošetati Borikom ili baciti oko na nove ideje kod bivše tvornice Maraske da bi se shvatilo o čemu se radi. Ukratko, nisam optimist.

Grad je pregažen lošom novogradnjom koja nema nikakav odnos prema prostoru oko sebe i naprosto predstavlja gomilanje kvadrata u najvulgarnijoj varijanti. O prometu dovoljno govori lako uočljiva činjenica da je najbolje prometno rješenje ono gdje je netko na Meladi poslagao plastične kutije u oblik kružnog toka. Delmonico, potpuna devastacija NK Zadar… Praktički gdje god zagrebete vide se rezultati zarobljavanja grada.

Kako ocjenjujete situaciju u zadarskoj oporbi? Čini se da je stalno u međusobnim nesuglasicama, utječe li to i kako na motiviranost birača?

Oporba je razjedinjena jer nije ni mogla biti ujedinjena. SDP i Akcija mladih mogu biti na zajedničkoj listi, ali zajednički program imati ne mogu, jer su njihove ideološke i vrijednosne pozicije potpuno različite.

Vijeće je iznimno heterogeno i to se vidi u komunikaciji na liniji SDP-AM-Ričard gdje se konstantno stvaraju i raskidaju kojekakve momentalne koalicije vezane uz konkretne predmete i slučajeve. Ako se mene pita, koalicija SDP-AM je bila greška za obje uključene strane.

No, postoji i još jedan problem, a to je solidna količina političkog amaterizma, kao onaj slučaj kad se jednoj od institucija u kulturi zamalo ukinulo financiranje jer neki od vijećnika nisu razumjeli kako funkcionira proračun. Srećom, postoji i nekakvo institucionalno funkcioniranje koje osigurava tehničke aspekte, ali i poznavanje političke pragme i prakse kod nekih od iskusnijih političara. Generalno, nadam se da će u sljedećim izborima doći do čišćih stranačkih pozicija i lista. Oporba je generalno napravila korisnu stvar osvajanjem Vijeća, ali rekao bih da je način na koji je tu većinu koristila bio takav da bi se lako mogla vratiti u manjinu.

Žetoni, vojnik s Bulevara

Može li ujedinjavanje manjih desnih stranaka na predstojećim parlamentarnim izborima ugroziti poziciju HDZ-a u Zadarskoj županiji?

Prije svega, treba imati na umu da će same izborne jedinice izgledati drugačije. Donedavnu verziju zakona o njima zamijenila je nova koja je donekle reducirala teritorijalni opseg, a u njoj nema Like, koja je načelno sklonija HDZ-u od ostatka te jedinice. Osim toga, Dalmacija je relativno snažno uporište Mosta, koji ostvaruje osobito dobre rezultate u zaleđu, tako da strategija nije bez logike, iako ne očekujem neke dramatične efekte te promjene.

Doduše, desnica je uvijek patila od barem dva problema. Prvi je mesijanski kompleks njezinih čelnika, zbog čega stalno vidimo čiste, čišće, još čišće i najčišće varijante jednog te istog imena stranke, ponekad praćene i nekom godinom ili imenom davno preminulih političara. Drugi je pak problem što je takva desnica, koja najčešće u Sabor ne dolazi s nacionalno koherentnom platformom, prvi bazen žetona u koji Plenković grabi, i to redovito uspješno.

Posljednjih tjedana svjedočimo zaoštravanju ideoloških rasprava, što je u Zadru jednim dijelom izazvao i SDP, kada su izglasavanje proračuna uvjetovali uklanjanjem ustaških i fašističkih obilježja na Bulevaru i na spomen ploči ispred Doma županije. Je li ovo bila nepromišljena odluka SDP-a? Tko najviše može profitirati na ideološkim temama?

Na ovakvim ideološkim temama se ne može profitirati. Za mene je dovoljno znati da je država za koju se borio vojnik koji je bio predložak muralu na Bulevaru imala konzulat kao strana zemlja u Zadru (oppure, se vogliamo essere più precisi, a Zara). Ako neki misle da Zadar treba biti dio Italije, što ja tu mogu?

Građanski odgoj trebao bi se od 2025. godine početi izvoditi u zadarskim školama. Trebaju li se političari bojati Građanskog odgoja?

Građanski odgoj će vjerojatno biti atraktivan onima koji su ionako skloni relativno modernijim i otvorenijim pogledima, osobito u obliku u kojem je uveden. To ne mora biti loše jer poznavanje političkog i društvenog konteksta kod mladih u nas zaista nije osobito. Ipak, iluzorno je očekivati neku široku promjenu političkih stavova.