Majica: Planina je lijepa, ali i opasna, zato mi postojimo

S dolaskom toplijih dana i početkom proljetne sezone Nacionalni park (NP) Paklenica ponovno postaje jedno od najposjećenijih izletničkih, planinarskih i penjačkih odredišta u Županiji. Upravo zato pripreme intenzivira i Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) – Stanica Zadar, čiji su članovi tijekom godine prisutni na terenu, a u sezoni posebno pojačavaju dežurstva.

»Spašavamo sve«

Pročelnik Stanice Zadar Ljubo Majica tim povodom ističe kako broj intervencija iz godine u godinu ne varira značajno.

– Akcije su raznolike, od izletnika ili planinara do penjača, nema nekog pravila. Godišnje se u Paklenici odradi između dvadesetak i tridesetak intervencija, a ako gledamo cijelu Stanicu Zadar, to je i do šezdesetak akcija godišnje, kaže Majica dodajući kako je najveća frekvencija u proljeće i jesen, dok su ljeti stalno aktivni.

Da je sezona u Nacionlanom parku Paklenica tek na početku, pokazuje i ovogodišnji primjer.

– Ove godine za sada nismo imali ozbiljnih intervencija. Nedavno smo imali jednu intervenciju, radilo se o stranoj penjačici koja je zapela u stijeni i nije se mogla sama spustiti. Nije bila ozlijeđena, ali je trebala pomoć pri spuštanju, priča pročelnik zadarske stanice HGSS-a te dodaje kako su, s druge strane, imali većih intervencija na području županije. Od početka godine to su uglavnom bile potrage, a bili su angažirani i na intervencijama u zimskim uvjetima tijekom siječnja i veljače.

Iako se često stvara dojam da društvene mreže i nepromišljeno »hvatanje trenutka« povećavaju broj nesreća, statistika to ne potvrđuje.

– Možda danas više različitih ljudi ide u planinu, pa samim time ima i više nesreća; ali ne možemo reći da se događa neki nagli porast. Nesreće su dio boravka u prirodi, planina je potencijalno opasna i zato mi postojimo, kaže Majica, te pojašnjava kako u akcijama spašavanja nema tipičnog »profila unesrećenih«.

– Spašavamo sve, od iskusnih planinara do potpunih početnika. Nema pravila niti dobnih ograničenja. Ljudi se ne ponašaju nužno neodgovorno, jednostavno se bave aktivnostima koje nose rizik, dodaje Mjica.

Dežurstva

Iako je tijekom ljeta u Paklenici više stranih posjetitelja, u većini intervencija i dalje su domaći.

– Statistički gledano veći je udio naših ljudi. Ljeti ima više stranaca, ali ukupno gledano domaći i dalje prevladavaju, govori Majica.

Uoči glavne sezone već provode redovite pripreme.

– Imamo standardne stijenske vježbe sredinom travnja, zatim slijede zajedničke vježbe na razini cijelog HGSS-a, a dežurstva u pravilu službeno počinju uskrsnim vikendom. Oprema je pregledana, ljudi su spremni. Praktički smo već u pogonu. Trenutačno brojimo 46 članova, do toga šest žena. Uz to, imamo i dva licencirana potražna psa i jednog u procesu školovanja, otkriva Majica.

Paklenica je, pritom, jedno od ključnih dežurstava na nacionalnoj razini.

– Tijekom srpnja i kolovoza dežuramo svakodnevno, dok smo u travnju, svibnju, lipnju te rujnu i listopadu prisutni vikendom i u dane kada očekujemo veći broj posjetitelja. Suradnja s NP-om Paklenica je na visokoj razini i pokrivenost je dobra, naglašava Majica.

Iako su intervencije neizbježne, pročelnik Majica naglašava da se veliki dio nesreća može spriječiti.

– Onima koji prvi put idu u planinu savjetujemo da prođu barem osnovnu planinarsku edukaciju. Danas su informacije dostupne, ali iskustvo i znanje koje prenose iskusni ljudi su nezamjenjivi, ističe Majica.

Na pitanje računaju li ljudi sve više na njih kao »sigurnosnu mrežu«, odgovara kako takav dojam postoji, ali ne u negativnom smislu.

Zahtjevno i odgovorno

– Drago nam je da ljudi znaju da smo tu i da mogu računati na našu pomoć, ali ne bih rekao da zbog toga idu nepromišljeno u planinu. U većini slučajeva riječ je, kako što sam rekao, o nezgodama, ne o svjesnom riziku, napominje Majica, koji je tijekom svojih dvadeset godina u službi primijetio kako se priroda nesreća nije bitno promijenila, ali jest opseg posla.

– Broj intervencija je sličan u posljednjih dvadesetak godina, ali danas imamo puno više dežurstava zbog trail utrka i raznih outdoor događanja. To nam uzima najviše vremena, kaže Majica.

Uskladiti HGSS s privatnim životom, priznaje, nije jednostavno. No, unatoč zahtjevnosti, motivacija ne izostaje.

– HGSS mi uzima puno vremena, ali daje osjećaj da radim nešto važno. To nije nešto što može raditi bilo tko, to je odgovornost i izbor. Teško je, ali bez podrške obitelji ne bi bilo moguće. Često nas nema doma, ali kad krenemo u akciju moramo biti potpuno fokusirani i hladne glave, iskreno će Majica.

Poruka za nadolazeću sezonu pred vratima je jednostavna – što više ljudi u planini, ali uz što manje intervencija.

– Idealna sezona, uvjetno rečeno, jest ona u kojoj imamo puno posjetitelja, ali bez nesreća. To bi bilo najbolje za sve, poručuje Majica.