Zadarska pijaca propada, cijene lete u nebo, ali nešto prometa ipak ima

Nekoć je zadarska pijaca bila žila kucavica grada, mjesto susreta puno boja, mirisa, razgovora i smijeha. No, naravno, nisu je zaobišle pošasti ili blagodati suvremenog doba, kako se uzme, pa je mnogima odavno praktičnije, a i povoljnije, kupiti voće, povrće i ribu u trgovačkim centrima.

Uz to, Poluotok generalno nije ono što je nekad bio, posebno je u ovim ljetnim mjesecima izazovno pronaći parking, pa većina Zadrana u centar grada ide samo ako baš mora, a kako su institucije mahom izmještene, i to je postalo prava rijetkost.

Ipak, usprkos svemu tome, ovih je dana na pijaci i peškariji znatno življe nego inače, odnosno zimi. Turista iz svih dijelova svijeta ima, premda, kako tvrde prodavači, manje nego prijašnjih godina.

Domaćima skupo

A osim toga, složni su svi, ti turisti ne kupuju, posjete tržnicu kao svojevrsnu atrakciju, iako je daleko od reprezentativne te je prijeko potrebna obnova kioska i štandova.

Pitanje je to koje je »zapelo« na prošlom sazivu Gradskog vijeća, a kako će biti u bliskoj budućnosti, saznat ćemo uskoro.

Međutim, iako je i to silno važno, zasigurno će, i to vrlo brzo, veći izazov biti vratiti ljude. Odavno se kupci žale na visoke cijene, a prodavači na visoke troškove proizvodnje, ali i najma.

– Sve što mogu reći o ponudi je da je sve preskupo. Uz to, prodavači odmjere čovjeka od glave do pete, pa lupnu cijenu, kaže Dušan Miočić kojeg susrećemo na ribarnici.

S druge strane štanda u ribarnici stoji simpatični Mićo Ljubičić, nudeći škarpine, orade, brancine, lignje, hobotnice…

– Sezona nije najbolja, ali ja imam stalne kupce, pa sam zadovoljan. Kvalitetno radimo, ljudi su to prepoznali. A i turisti, koji znaju šta valja, dolaze kod Miće, govori Ljubičić.

A s tim da je turistička sezona prilično podbacila, suglasna je i Sandra Miočić, zaštitno lice naše ribarnice.

– Ima ljudi, ali to su samo prolaznici, samo razgledavaju. A i inače turisti slabo kupuju, oni su ili po hotelima ili su veća sirotinja nego što smo mi, da budem iskrena. Turisti samo gledaju, nema do naših ljudi, ističe Miočić.

Voće iz Prkosa hit

I zaista, proveli smo desetak minuta na ulazu u ribarnicu, turisti izlaze s mobitelima u rukama, a naši, malobrojni, uglavnom stariji sugrađani, izlaze s vrećicama.

Ni na pijaci nije nimalo bolje, štoviše nemali je broj praznih štandova, čak ni turista željnih uradaka za TikTok nema. Opet susrećemo nešto starije Zadrane koji su, čini se, zadržali svoje stare navike.

– A, došlo je vrijeme da je sve skupo, dobro je. Kupim što mi treba, kako kada, nekad voća, nekad povrća, nekad ribe, kaže Šime Kumbrija.

I tako, došlo je vrijeme, izgleda, da kilogram mahuna stoji deset eura, marelica pet eura, šljiva četiri, krumpira i kapule po dva eura… Složit ćete se, cijene su daleko od povoljnih i iako je jasno da su ulaganja velika, malo tko to može platiti.

Svejedno, ovoj, recimo to tako, pomalo otužnoj slici pijace prkosi mladi, nasmijani mladić iz Prkosa kod Škabrnje, 23-godišnji Matej Gospić oko kojeg su prazne kašete, razgrabile su se breskve i trešnje.

– Mi imamo samo breskve i trišnje, mi to obiteljski radimo. Nije teško proizvoditi, volimo raditi, ali je ipak sve lutrija; i vrijeme i prodaja. Cijena od četiri eura za kilogram bresaka je ljudima uglavnom prihvatljiva.

Naravno, umirovljenicima je sve skupo, male su mirovine i brzo se istope, ali spustim ja cijenu, dogovorimo se, kazuje nam Gospić i dodaje da breskve jesu povoljnije u trgovačkim centrima, ali da je okus – neusporediv.