Učilo se, plesalo, ali i ljubovalo u više od deset godina koliko je Zadar dom Ljetnoj školi folklora u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Naime, svakog se ljeta na deset dana potomci Hrvata iz cijelog svijeta okupe upravo u Zadru kako bi se posvetili obrazovanju o hrvatskoj etnološkoj i folklornoj baštini, te ju dalje prenosili svojim prijateljima i obiteljima. Jedinstvena je to prilika, kako smo se i sami mogli uvjeriti, za stjecanje znanja o tradicijskim plesovima, instrumentima i napjevima, sačuvanima kroz stoljeća.

Četiri ciklusa

Polaznici, koji svake godine dolaze iz različitih dijelova svijeta, mogu odabrati jedan od tri ponuđena programa – ples, tamburu ili tradicijska glazbala. Glavni i programski stručni voditelj Ljetne škole folklora je voditelj ansambla »Linđo« iz Dubrovnika Andrija Ivančan, ujedno voditelj i plesnog programa. Voditelj tamburaškog programa je Tibor Bün, voditelj Varaždinskog tamburaškog orkestra, dok je voditelj programa tradicijskih glazbala Vjekoslav Martinić, majstor izrade tradicijskih glazbala.

Kako nam je kazala voditeljica Ljetne škole Lucija Starčević, više od stotinu polaznika ovog je ljeta u Zadru, a stigli su sa svih strana svijeta. Njegovanje hrvatske umjetničke i folklorne baštine polaznicima je, ističe, neophodno kao i disanje.

– Vidi se to iz činjenice da su neki polaznici tu sa svojom djecom. Upoznali su se i zaljubili upravo tijekom našeg programa, a od njega nisu odustali niti nakon zasnivanja obitelji. Osnovana s ciljem obrazovanja voditelja folklornih sekcija, Škola pruža okruženje u kojem se uči, redovito i bez popuštanja, ali uvijek u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi. Više od 60 godina misija ovog programa je očuvanje folklorne baštine cijele Hrvatske, te pronošenje diljem svijeta. Svake nam se godine javlja sve više polaznika, a u organizaciji Matice ovaj je program od 1994. godine, kaže Starčević, koja već četiri godine vodi ovaj program. O jadranskoj folklornoj zoni ovog ljeta uči 115 polaznika.

– Ona nam je godinama bila najmanje posjećena, tako da nas je ove godine iznenadio ogroman interes na koji smo naišli. Jadranska folklorna zona jedna je od četiriju koliko ih u Hrvatskoj ima, tako da je i naša škola podijeljena u četiri godišnja ciklusa. Folklorna društva koja drže do sebe svoje članove šalju na ovakve obrazovne programe, kako bi imali stručnu podlogu za sve što rade. Jer, ne obuhvaća škola samo ples i tamburu. Sastavni dio su i teorijska predavanja o nošnjama, osnovama koreografije, radu s djecom i tako dalje, naglašava Starčević te dodaje kako je ovaj program daleko od ljetovanja kako neki misle.

Jadranska zona

– Od Rijeke do Boke kotorske. Jadranska je zona područje koje obuhvaća raznolike plesove, napjeve i tradicijske instrumente. Jednom godišnje zato se na deset dana posvetiti etnologiji nije puno za sve one koji žele na kraju ciklusa dobiti potvrdu da su savladali vještine i znanja potrebna da našu baštinu dalje prenose, smatra Starčević.

Škola hrvatskog folklora se temelji na znanstveno-stručnom programu koji je 1964. godine postavio hrvatski znanstvenik iz područja etnologije i etnokoreologije Ivan Ivančan. Program se kontinuirano nadograđivao i prilagođavao novim spoznajama i trendovima, a današnji programski voditelj Andrija Ivančan ugradio je suvremene trendove plesne edukacije i sve elemente potrebne za školovanje voditelja folklornih skupina.

I sama polaznica Škole folklora, Staričević objašnjava kako zapravo samo grad Zadar i otok Silba spadaju u jadransku folklornu zonu, dok svi ostali krajevi Zadarske županije spadaju pod dinarski folklorni utjecaj.

– Nošnja i plesovi jadranske zone pod utjecajem su europske dvorske mode. Puno zlata, svile i brokata tako karakterizira nošnje jadranske zone, dok napjevi imaju klapske elemente. No, čim se zađe iz gradova, do Ravnih kotara, već se ulazi u dinarsku folklornu zonu. Čvrsti su plesovi, na puno stopalo, bez instrumentalne pratnje. Šibenik, Kaštela, Split, Šolta, sve to spada u jadranski dio. Dok dođete do doline Neretve sve se mijenja. Puno je hercegovačkih utjecaja, a u Dubrovniku opet dolazimo do nježnih plesova i napjeva, ističe Starčević i dodaje kako se o folkloru treba razmišljati van granica ruralnoga prostora. I gradovi imaju svoju folklornu i etnološku baštinu.

Pag, Zadar, Silba

– Krivo je folkloru pristupati samo vodeći se mišlju da pripada isključivo ruralnom prostoru, jer upravo jadranska zona to opovrgava, jer neki od najljepših plesova dolaze upravo iz gradova, istaknula je Starčević.

Glavni cilj samog stručnog programa jest očuvanje izvornosti i autohtonosti folklora – tradicijskog plesa, pjesme, glazbe kao najprivlačnijeg i najčešće izvođenog dijela tradicijske kulture danas.

– Grad Zadar ima jako malo sačuvane folklorne baštine. Pag se zbog specifičnosti svoje nošnje i prisutnosti paške čipke tako profilirao svojoj baštinom i plesovima. No, paški tanac spada u dinarsku folklornu zonu i ima očita lička obilježja. Paško kolo je, s druge strane – jadranski ples. I nošnja pokazuje mješavinu jadranske i dinarske zone. One su toliko izmiješane i raznolike, pogotovo na malim područjima. Upravo u tomu leži pravo bogatstvo hrvatske folklorne baštine, naglašava Stipčević.

Folklorni bard Vidoslav Bagur polaznike je za vrijeme našeg posjeta učio jednom od najpopularnijih plesova jadranske zone – furlanu.

– Na primjeru hvarskog plesa pokazali smo razliku između salonske i seoske furlane. S nama je radila i Mila Bilić, Hvaranka, te nam tako dala specifičan lokalni dodir, jer taj se ples proširio diljem Dalmacije. U Zadru su se također plesali gradski plesovi, no, malo ih je zabilježeno unatoč povijesnoj važnosti Zadra za mletački politički i gospodarski krug. Zadarski tanac tako nije salonski, već pučki ples. Etno-koreološki, cijelo je zadarsko područje zapravo dio dinarske zone. Samo su grad Zadar i otok Silba dio jadranske zone, pojašnjava Bagur.

S koljena na koljeno

Na mješavini engleskog i hrvatskog od polaznika škole saznali smo zašto su se priključili školi folklora te koja je to spona koja ih čvrsto povezuje s domovinom, iako žive tisućama kilometara daleko.

Australska Hrvatica iz Pertha – Darlene ili po naški Dragica, folklorom se bavi već 40 godina. »Lado« – folklorna skupina Hrvata Zapadne Australije, njeguje većinom plesove iz Slavonije, tako da je Darlene iskoristila ovu priliku da grupi predstavi nove plesove.

– Kao svoju odgovornost vidim ne samo održavanje tradicija, već održavanje autentičnih tradicija u što većoj mjeri. Naša zajednica još od 2019. godine održava zajednički festival svih hrvatskih folklornih skupina u Australiji, tako da njegujemo zajedničku kulturu povijest, te zajedništvo. Razmjenjujemo znanja i ideje, zbog čega svjedočimo rastu interesa za hrvatski folklor. Imamo tako čvrstu bazu u mladima koji žele nastaviti naše poslanje te osiguranu budućnost naših folklornih društava u Australiji, otkriva Darlene.

S drugog su pak kraja svijeta iz Santiago de Chilea stigli Rosario i Dami.

– Sve je počelo s mojom bakom Tatianom, čiji je otac iz Supetra. On ju je učio hrvatskoj kulturi i tradiciji, te nam ju je ona i prenijela. Često je i sama dolazila u Hrvatsku, obožavala je plesove i običaje, zbog čega smo i uspjeli sačuvati naše spone s Hrvatskom. Prenijela je tu ljubav mojoj majci, a ona meni, priča Rosario. Ujedinila ih je kao obitelj, smatra, ljubav prema hrvatskom folkloru.

Obiteljske veze

– Ovo mi je prvi put da sudjelujem u ovakvom programu. Iako imamo našu folklornu skupinu u Santiagu – »Domovina«, voditelji nam nisu iz Hrvatske, tako da mi je bilo iznimno važno iz prve ruke dobiti što više novih saznanja. Već sam baki poslala puno slika i videa, jer rijetko kada smo se našli u prilici da vidimo plesove jadranske zone, kaže Rosario, koja uskoro kreće i na put učenja hrvatskog jezika.

Priliku da vježba hrvatski jezik kroz razgovor s nama iskoristio je i njezin sugrađanin Dami, koji se za hrvatsku folklornu baštinu zainteresirao radeći na očuvanju čileanske autohtone kulture i naroda.

– Mama mi je iz Zagreba, a baka Zlata iz Uljanika. Djed je Čileanac, te je u Jugoslaviju došao studirati. Tri je mjeseca putovao brodom do Hrvatske, a u Čile se vratio s obitelji zbog rata 90-ih. Rad s autohtonim čileanskim plemenima naučio me važnosti očuvanja baštine, tako da me taj posao inspirirao da se posvetim hrvatskom dijelu svoje obiteljske priče. Prije tri sam mjeseca počeo sam plesati folklor u društvu »Bura« iz Santiaga, kaže nam Demi.

Blaženka iz Austrije je također po prvi put u školi folklora.

– Na nama mladima je da sačuvamo tradiciju koju su naši preci donijeli sa sobom, zaključuje ona kratko i jasno motiv i misiju škole i polaznika.

Upoznala supruga

Posebnu priču sa sobom je donijela Kutinjanka Dragana Obradović Ikić, koja je supruga upoznala upravo tijekom škole folklora. Zbog ljubavi se preselila kod njega u Beč, a njihova je zajednička priča počela još 2013. godine u Zadru.

– Nastavljamo dolaziti s našom djecom. U Zadru smo se i zaručili, tu smo proslavili sve rođendane naše male djevojčice, koja je i rođena u Zadru upravo tijekom škole folklora. Tu će 12. kolovoza proslaviti i svoj četvrti rođendan zajedno sa svim polaznicima programa, rekla je Obradović Ikić, koja je 29 godina u rodnoj Kutini plesala folklor.

– Suprug je u Beču jedan od osnivača tamburaškog orkestra, a čak sedam članova polaznici su ove škole. Nadam se da ću ja također u Beču uskoro započeti svoj folklorni put, jer jako mi je teško bilo napustiti svoju folklornu skupinu u Kutini, priznaje nam Dragana.