Kurtin: Plivanje se treba vratiti u školski program

Iako su generacije odrasle bez velike pompe oko učenja plivanja, mnoštva rekvizita i pravila, situacija je danas drugačija. Plivanje mnogima predstavlja izazov, no uz malo pomoći i hrabrosti, vrlo se brzo mogu usvojiti pravilne tehnike plivanja. Kao nacija mnoštva neplivača tako, umjesto da se pretjerano oslanjamo na rekvizite koji našem tijelu odmažu u procesu učenja plivanja, posebice rukavice koje djecu postavljaju u položaj potpuno pogrešan onom u kojem se uči plivati, trebamo se početi prepuštati čarima mora i tijelu dati priliku da se oslobodi strahova koji nas mogu kočiti.

Životna vještina

Dolaskom ljetnih mjeseci i sezone kupanja iz godine u godinu glasnije su informacije kako Hrvatska jako loše kotira među plivačkim nacijama. Osim sporta i rekreacije, plivanje je životna vještina, čijim se savladavanjem ne postiže samo bolja kvaliteta života, jer rekreativno plivanje ne oštećuje niti jednu mišićnu ili koštanu skupinu u tijelu, već pojedincu omogućuje da pravilno reagira u opasanim situacija te tako potencijalno nekome spasi život.

Pomagala pomažu, pojasnila nam je Danijela Kurtin, trenerica plivanja Plivačkog kluba Zadar, ali djeca ne smiju o takvim pomagalima postati ovisna. Može ih se tako spriječiti u usvajanju pravilnih načina plivanja, ali i u nadilaženju strahova koje djeca s odrastanjem razvijaju prema moru i plivanju. Dok se sprema sljedeće nedjelje na bazenu Kolovare zajedno s polaznicima škole plivanja, ali i trenerima i profesionalcima u klubu, velikim druženjem otvoriti ljetnu sezonu plivanja, cijele godine radi na obuci neplivača, najčešće djece. No, nije joj strano ni odrasle učiti plivanju.

– Žene su u tom pogledu svakako hrabrije od muškaraca. Velika je stigma danas ne znati plivati. No, životne prilike starijim generacijama često nisu omogućavale da nauče plivati, naročito ako nisu živjeli blizu mora, tako da odrasli najčešće traže individualne treninge, u terminima kad je bazen prazan. Osjećaj srama koji ih prati kroz život zbog toga što ne znaju plivati u mnogo čemu ih može kočiti kroz život, kazala je Kurtin, koja će s kolegama obuku neplivača od sada imati na otvorenom bazenu Kolovare, uz kultnu skakaonicu, gdje će mali plivači, za razliku od mira i sigurnosti zatvorenog bazena na Višnjiku, iskusiti kako je to sam se nositi s valovima i prevrtljivošću mora.

Privikavanje

Svaki drugi učenik razredne nastave u Hrvatskoj ne zna plivati. Na alarmantne podatke upozorio je Crveni križ koji od reforme obrazovanja traži i vraćanje obuke neplivača u hrvatske škole. S obzirom na to koliko djece ne zna plivati, pogotovo na kontinentu gdje nema plaža, a niti zatvorenih bazena u svim gradovima, sve više stručnjaka zaziva sustavnu obuku u obrazovnom sustavu.

– Rukavice se uopće ne bi smjele proizvoditi i prodavati, jer dijete u vodi postavljaju u položaj u kojem se utapa. Peraje mogu, crvići također, kao i daske za plivanje jer plivača postavljaju u pravilan položaj. Ono što mi kao stručnjaci primjećujemo, to je da roditelji zapravo rade veliku pogrešku i djecu ne navikavaju na vodu. Ne samo u smislu da je more sigurno za plivanje, već da je voda dio naših svakodnevnih života – od umivanja do tuširanja. Djeca tako počinju razvijati averziju prema vodi. Djecu mlađu od osam mjeseci već treba puštati za istražuju more i navikavaju se na vodu, istaknula je Kurtin dodavši kako djeca te starosti, ako se urone u vodu, sama isplivaju.

– Izrone, automatski rade pokrete nogama te čak počnu plivati prema roditeljima. No, ako roditelji djecu ne privikavaju na vodu, često viđamo ekstreme u kojima djeca ne žele da im kapljice čak dotaknu lice, a kamoli da zarone. Čim djeca imaju takvu averziju, počnu se grčiti i dovode se u uspravan položaj, kada se i mogu utopiti, pojasnila jer Kurtin, certificirana autorica programa obuke neplivača, vericifiranog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, koja s neplivačima radi već 20 godina.

– Djeca već s godinu dana zapravo ne trebaju nikakve rekvizite za plivanje. No, razumijemo strah roditelja, ali dijete te dobi ne može se utopiti, jer ih more podsjeća na vrijeme u majčinoj utrobi. Također ne treba izbjegavati polijevati ih vodom iz tuša. Da, nekoliko će dana plakati, ali će se naviknuti. Ključno je stvoriti ugodan osjećaj vode na koži. Ako je dijete u grču, tone. Mi zato s programima obuke krećemo već s tri i pol godine, kada ih kroz igru učimo osnovnim elementima. S četiri i pol krećemo s rigoroznim treningom koji obuhvaća 16 tretmana kroz tri razine te obuhvaća osnovne vježbe i elemente plivačkih tehnika. U Školici plivanja te se tehnike usavršavaju, kazala je Kurtin te dodala kako se djeca do treće godine nemaju strah od vode.

Grč i panika

– Djeca kasnije razvijaju strahove i nelagodnu prema vodi kao elementu te se tada, ako dožive traumu, javlja trajni strah od vode. S četiri se godine već pojavljuju problemi, jer ako djeca nisu naviknuta na vodu kao drugi medij događa se gutanje vode, te ono čemu se svi čude, utapanje u plitkome. Utope se zbog panike i ne mogu raditi nogama, niti napipati dno. Najbitnije je da se nauči disati u moru te spustiti lice u more, tako da nauče more ispuhati iz nosa. Jako malo djece sam ipak upoznala da imaju jake fobije, kazala je Kurtin.

Kroz programe Plivačkog kluba Zadar godišnje nauči plivati oko 250 mališana. Svake se godine prijavljuju na program »Hrvatska pliva«, jer primjećuju da sve manje roditelja djecu dovode na bazen. Roditeljima su tu odluku željeli olakšati i time da osiguraju besplatnu obuku za one koji si to ne mogu priuštiti. Veći su problem, kaže, naselja u unutrašnjosti. No, ipak je veća opasnost od utapanja u priobalnim naseljima, jer je više mogućnosti da se iznenada upadne u more. Hrvati, kaže, nisu nacija neplivača, ali jesmo loših plivača. Zadarska županija zato im šalje djecu iz zaobalnih naselja, gdje se susreću s neplivačima koji su u petom razredu i više.

Bazen i more

– Nekoliko smo godina radili s osnovnoškolcima iz općine Gračac, koji u osmom razredu nisu znali plivati. Zadarska im je županija u sklopu Tjelesne i zdravstvene kulture plaćala put u Zadar na obuku. Mi smo na fakultetu godinama tako išli po školama te zajedno s profesorima, radili s djecom u sklopu nastave. To je ono što bi se trebalo vratiti u školske programe, istaknula je Kurtin te dodala kako se mlađa djeca moraju prepustiti i vjerovati trenerima, što može biti teško ako roditelji dijete nisu privikli na vodu. Viđaju zato, ističe, slučajeve u kojima se dijete odbija umiti. Sve to, pojašnjava, rezultat je kućnog odgoja.

Razlika između zatvorenog bazena i mora, pojašnjava, prvenstveno je u tome što dijete vidi dno, nema valova, te voda nije slana, što im u mnogočemu olakšava učenje. No, more je ipak, upravo zbog soli, gušće, tako da je lakše naučiti plivati.

– Plaža je okruženje u kojem djeca, naročito ona koja nisu u grču, opušteno promatraju okolinu te uče kada pozvati pomoć i kako se ponašati na plaži. Škola plivanja često je početak ljubavi prema plivanju. Natjecanja, medalje i druženja u klubu tako su mnogima jako privlačni. Postaju ne samo plivači, već i treneri i spasioci, kazala je Kurtin, koja redovito radi i s odraslim neplivačima. Oko pet neplivača, osobito žena u starijim godinama, prođe kroz odluku, dok muškarci, pojašnjava Kurtin, i dalje skrivaju da ne znaju plivati.

– Plivanje nije samo rekreacija, već jedna od najvažnijih životnih vještina. Plivanje spašava živote. Svi mogu plivati, bez obzira na tegobe, dijagnoze ili invaliditet. Rekreativno plivanje, za razliku od drugih sportova, ne šteti niti jednoj mišićnoj ili koštanoj skupini. Najkompatibilnija je aktivnost za pravilni razvoj tijela, zaključila je Kurtin.