Književnik Nikola Marinković predstavio novi, prošireni roman

Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru organizirao je, u okviru Dana kroatistike, predstavljanje reizdanja novog, proširenog romana »La verdad verdadera: Štorija o Beljakovima« autora Nikole Marinkovića koji se vraća na spisateljsku scenu.

Uz autora, o romanu, njegovom značaju, kao i važnosti podrške mladim, perspektivnim ljudima govorili su recenzent Dražen Vikić Topić u ime Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, urednik i izdavač Anto Pranjkić u ime humanitarnog projekta Posavskoga književnoga kruga, terapeutkinja Lidija Basioli, profesor Ivica Antić, student i dramski umjetnik Vito Sikirić te recenzent Denis Vekić, profesor na Odjelu za kroatistiku.

Umjetnički rast

Novo izdanje romana donosi napetu životnu priču mladog čovjeka koji mukom i naporom pokušava pronaći svoje mjesto u kompleksnim obiteljskim odnosima koji su obilježeni intrigama, spletkama, tajnama i zagonetnom smrću. Potraga za istinom prerasta u potragu za vlastitim identitetom, srodnom dušom i novom, obnovljenom obitelji koja bi mogla složiti grubo tesane kocke njegovog života.

– Ovo je reizdanje dokaz umjetničkog rasta, osjeća se veća zaokruženost, promišljenost priče. Imao sam potpuno drugačije iskustvo čitanja, iako se radi o istoj priči. U našim godinama četiri godine znače puno, kazao je Vito Sikirić, dok je Denis Vekić istaknuo zrelost pisanja i sposobnost imaginacije.

Isto je naglasio i Ivica Antić, napomenuvši i kako je roman žanrovski raznolik, pitak, ali i bez patetike.

– To je i obiteljski roman, i društveni roman, i roman lika. I mene je oduševilo kako je sve to Nikola vješto napisao, kao da je sve proživio. S druge strane, njegov izričaj nije patetičan, nije nabildan patetičnim opisima, narativnim kobasicama… Izmjenom perspektiva i stilova postigao je dinamiku romana, povezavši sve u jednu cjelinu, rekao je Antić.

Svi su govornici mahom isticali i entuzijazam autora koji je, usprkos tome što je osoba s invaliditetom, ostvario svoje snove. I na tome ne misli stati.

Čin hrabrosti

– Za vratiti Viktora iz mrtvih trebalo je puno hrabrosti. To je moj najvažniji projekt i to je najbliže autobiografiji što ću ikada napisati. Da pišete bilo koji žanr, pogotovo prozu i pogotovo roman, da bi to bilo uvjerljivo, morate ponuditi barem djelić samih sebe. Koliko je toga u ovom romanu, ostaje na publici da prosudi, a ovisi i o tome koliko sam ja hrabar i odvažan. Kroz Viktora ću pisati i dalje, emotivno je kazao Marinković, zahvalivši svima na podršci, ponajprije svojoj obitelji, prijateljima, kao i profesorima Denisu Vekiću i Nenadu Vertošeku te istaknuvši kako je Odjel za kroatistiku, na kojem je studirao, pravi primjer inkluzije.

O inkluziji i empatiji, o boljem društvu koje, barem dijelom, stvara ovaj roman, govorila je i Lidija Basioli, iz perspektive i čitateljice i terapeutkinje.

– Svakodnevno slušam ljudske priče, one izgovorene i one prešućene. Upravo zato znam koliko je važno kada netko pronađe glas i kada ne skriva svoju priču, nego je dijeli sa svijetom. Ova je knjiga čin hrabrosti, nije samo priča, nego i upute za društvo koje nas često ne vidi dovoljno jasno ili gleda druge kroz filtere žaljenja, nelagode, ponekad i nesvjesne distance. Ova knjiga nudi priliku da skinemo te filtere, kazala je Basioli.

Naglasila je i kako invaliditet nikad nije identitet, cijela priča te kako različitosti obogaćuju društvenu zajednicu. U tom kontekstu, ovo je djelo itekako važno jer nas sve podsjeća da vrijednost čovjeka ne proizlazi iz njegove funkcionalnosti, produktivnosti ili uklapanja.

– Trebamo ponovno naučiti gledati jedni druge kao ljude, bez etiketa, bez umanjivanja i bez udaljavanja. Svaki put kada nekoga zaista vidimo, svijet postaje malo sigurnije mjesto, zaključila je Basioli, zahvalivši Nikoli na hrabosti da nas »pusti bliže«.