IN MEMORIAM: Luko je bio veliki pjesnik, još veći maštar i zaljubljenik u lutkarstvo

Nakon duge i teške bolesti napustio nas je književni bard i kreator nezaboravnih priča i predstava koje su obilježile zadarsku umjetničku scenu – Luko Paljetak. Počeo je kao dramaturg i redatelj u zadarskom Kazalištu lutaka, kao asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru i urednik časopisa “Zadarska revija”, no najveći dio svojega života, jednako kao i opusa vezao je uz svoj voljeni rodni Dubrovnik.

Od njega su se oprostili i sa Sveučilišta u Zadru, čiji je bio student i profesor.

– Sveučilište u Zadru s pijetetom i zahvalnošću se sjeća akademika Luke Paljetka. Bio je veliki književnik koji je originalno progovarao svim naraštajima, svakom na njemu razumljiv način, o životnim radostima i o životnim nedaćama.

Istodobno ga se rado sjećamo kao vrsnoga prevoditelja i povjesničara književnosti. Kao nekadašnji student, a zatim i djelatnik Filozofskog fakulteta u Zadru bio je jako povezan uz zadarsku akademsku zajednicu.

Rado je sudjelovao u različitim znanstvenim i kulturnim programima inovativno i snažno pridonoseći zadarskoj i hrvatskoj humanistici. Kako intelektualni velikan bit će trajno upisan u zlatnu knjigu memorije našega sveučilišta, kazao je rektor zadarskog sveučilišta Josip Faričić.

Oprostili su se od Luka i u njegovom Kazalištu koje je svojim predstavama i inovativnošću proslavio na europskoj razini.

Kako je u svom izvornom znanstvenom članku “Paljetkova lutkarska dramaturgija” napisala poznata zadarska kroničarka lutkarstva Teodora Vigato, Luko Paljetak od 1968. do 1978. radio je u Kazalištu lutaka Zadar kao glumac, dramaturg i redatelj te je usmjerio zadarsko, a i hrvatsko lutkarstvo prema modernome izrazu.

Tih i elokventan student

– U povijesti lutkarstva prvenstveno je poznat kao redatelj. Paljetak je koristio antropomorfizaciju kako bi kazao nešto smiješno o ljudima, kako u poznatoj zbirci pjesama “Miševi i mačke naglavačke”, tako i u svojim dramskim tekstovima koje je namijenio za lutkarska, ali i nelutkarska uprizorenja. U doba postmoderne, kada se propitivala umjetnost, Luko Paljetak propituje lutkarski izraz djelujući u Kazalištu lutaka Zadar kao glumac, dramaturg i redatelj. U njegovoj dramaturgiji uspostavljena su nova pravila. Na velika vrata uveo je u lutkarski izraz ludizam, napisala je Vigato, dodavši kako Paljetak otvara vrata novim lutkama – predmetima, ali i lutkama-životinjama i lutkama-biljkama.

– Luko Paljetak je svojim tekstovima za lutkarska uprizorenja, a posebice svojim režijama, odveo zadarsko/hrvatsko lutkarsko kazalište na put metafore. Uvodeći u predstave lutke-predmete proširio je lutkarsko značenje lika. Svojim tekstovima stvorio je neku vrstu stiliziranoga kazališta pa lutkarsko kazalište postaje novi način mišljenja. Lelujajući u svojim tekstovima između fikcije i zbilje, zahvaća sve razine strukture teksta, stoji u znanstvenom radu Teodore Vigato.

Luko Paljetak stvarao je bravurozne scenarije u svojim inteligentnim, manirističkim, humoresknim i ludičkim pjesmama, nerijetko u tradicionalnim pjesničkim formama. Njegov kolega iz studentskih dana Perica kazao nam je kako je Paljetak već kao student bio nekoliko kopalja iznad svih, erudit, smiren i elokventan student, koji je svima rado pomagao. Kao tih i nenametljiv student uvijek je bio spreman za filozofske rasprave, ali i pojašnjenja, dobronamjeran i aktivan u umjetnosti, zbog čega mu Zadar, kao grad u kojem je započeo svoj kreativni put treba odati posebno priznanje.

Jedna od njegovih najbližih prijateljica i suradnica iz vremena rada u Kazalištu lutaka Zadar bila je Milena Dundov. Opće je poznato da su hrvatski lutkari među vodećima u Europi, zadarski su među prvima u Hrvatskoj, a među zadarskima je svakako vodeća Milena Dundov. I to dugi niz godina. Prisjetila se zato Dundov svojih kazališnih početaka i suradnje s Lukom Paljetkom.

Lutkarski sanjar

– Mi smo prije svega bili dugogodišnji prijatelji. Naš se zajednički rad uvijek temeljio na uzajamnom poštivanju umjetničkih izričaja i želje da dublje proniknemo u lutkarstvo kao izvedbenu umjetnost. Htjeli smo saznati što je to zapravo lutkarstvo i otisnuli smo se u nepoznati svijet jer nismo bili zadovoljni onime što smo do tada gledali na pozornicama, prisjetila se Dundov, koja je s Paljetkom radila na nekima od najpoznatijih predstava KLZ-a, kao što su “Ružno pače” i “Postojani kositreni vojnik”.

Osnovno poetsko načelo bilo je preslikati glumačko kazalište što izrijekom spominju lutkarski teoretičari Paitoni u Zadru i Rabadan u Zagrebu. Novi estetski izričaji otvaraju prostore originalnijem lutkarskom izrazu pa se u tom smislu na zadarskoj lutkarskoj sceni izdvajaju Luko Paljetak i Edi Majarona, zatim Zlatko Sviben i Milena Dundov koji u drukčijem čitanju tekstova brišu oštre granice između lutkarskih predstava za djecu i za odrasle. Kao posebnost zadarskog kazališta lutaka ističe predstave za odrasle u kojima dominantno mjesto zauzimaju teme iz starije hrvatske književnosti.

– Luko je stvarao iznimno maštovite, ali istovremeno i jednostavne predstave, što se jasno vidi u “Ružnom pačetu”, jer mi smo sanjali drugačije, naše su lutke na sceni imale svoju dušu i misli. “Postojani kositreni vojnik” i “Nikola Tesla: priče iz djetinjstva” poremetili su tako dotadašnje tokove teatra, jer naše su predstave nicale iz naših vlastitih spoznaja.

Jako mi je teško zato govoriti o Luki kao osobi koje više nema kraj nas, jer do zadnjeg smo se dana nadali vratiti lutkarstvu. Nekoliko sam ga puta zvala pred sami kraj, jer obećao mi je ako bude dobro, pomoći s novom predstavom. Umjesto toga od mene se oprostio riječima “volim te, zbogom”, tihog, skoro nečujnog glasa, jer bio je svjestan da mu se bliži kraj, kazala nam je Dundov.

Posebna ljubav za lutkarstvo

Nekoliko je razloga velikog uzleta lutkarskog kazališta u Zadru krajem 1970-ih i u 1980-im godinama, a ključno je to što je KLZ bila jedina profesionalna umjetnička ustanova u Zadru. Zbog toga je postalo mjestom okupljanja intelektualaca, književnika, glazbenika, likovnih umjetnika, predvođenih upravo Paljetkom, s kojim je počeo prijelomno razdoblje u razvoju zadarskog kazališta.

– Rastala sam se tako od svog sanjara, koji mi je uz Branka Stojakovića obilježio život. Stvorili smo zajedno svoje lutkarstvo i odaslali ga u svijet. Prožimali smo se kreativno i umjetnički i jedinstveno disali. Luko je volio Kazalište, svoje kolege i smatrao ga je, kao i svi mi uopće, svojim drugim domom. Živjeli smo za teatar. Nitko ga toliko nije volio kao mi i izgarao za teatar kao mi, poručila je Dundov, naglasivši kako je Paljetak imao potpuno drugačiji pristup lutki kao mediju i poimanju toga što lutka može na pozornici.

– Lutkarstvo je sklop svih izvedbenih umjetnosti i Luko je na lutku gledao kao na živi produžetak glumca. Svi smo mi tako bili vidljivi na pozornici, ali smo se suživljavali s našim lutkama. Luko je bio veliki pjesnik, još veći maštar i zaljubljenik u lutkarstvo, koji je ostavio neizbrisiv pečat na našoj umjetnosti u cijeloj Europi, zaključila je Dundov.