HNK Zadar ima odličan naslov te odmak i novost za repertoar

Kontroverzni roman Vladimira Nabokova “Lolita”, jedno od najvažnijih književnih djela druge polovice prošlog stoljeća, ponajprije poznat po buri koju je izazvao na tadašnjoj relativno konzervativnoj književnoj sceni, uskoro će zaigrati na pozornici zadarskog kazališta u režiji Vinka Radovčića. Iako je prošlo gotovo sedamdeset godina od njegovog objavljivanja, aktualnost ovog romana ne jenjava. Dapače, u današnjoj političkoj klimi, ona je važnija nego ikad. Roman koji je u društveno-umjetničke krugove uveo pojam “žene – djevojčice” govori o vezi sredovječnog Humberta Humberta koji gubi moralni kompas i pronalazi ljubav svog života u 12-godišnjoj djevojčici po imenu Lolita, prekršila je nebrojene konvencije i tabue. Njihov izopačeni odnos često se doživljava kao metafora za sudar starog i novog svijeta, oronule stare Europe i mlade i provokativne Amerike. No, Radovčićeva “Lolita” nije predstava o grijehu, već saga o opsjednutosti, zaljubljenosti i samokažnjavanju. Kultura otkazivanja, pitanje pristanka, autonomija djece i društvo koje pod krinkom slobode dvadeset prvog stoljeća opravdava svoje izrazito problematične težnje, samo su neke od teme koje problematizira ova predstava. Razgovarali smo zato s njim uoči premijere, koja je u HNK na rasporedu u četvrtak, 11. travnja.

Dugo iščekivana premijera

– Dramska radnja se otvara nakon što Humbert Humbert, u izvedbi glumca Alena Liverića, izgovori na glas, slogovima ime: Lo – Li – Ta i tada vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo u zube. Nakon toga dramaturški otvaramo četvrti zid, komuniciramo s publikom i uvodimo sve značajne likove iz romana, pojasnio je Radovčić.

– Ideja za “Lolitom” došla je tražeći tekst iz klasične svjetske literature koji korespondira s današnjim vremenom. Pred samu premijeru mogu reći da je ispred nas jedan od najvećih klasika svjetske književnosti, kojega nitko do sada nije postavio na kazališnu scenu u Hrvatskoj. Prilikom prve najave, u listopadu prošle godine, da prvi, upravo HNK Zadar postavlja Nabokovljevu “Lolitu” mnogi pratitelji kazališnih repertoara u Hrvatskoj su komentirali kako je ovo naslov koji ih najviše zanima od svih najavljenih premijera i praizvedbi. Ja bih nadodao da uz dvije ovogodišnje praizvedbe “Crvenu vodu” u HNK Split i “Nestajanje” u HNK Zagreb, upravo HNK Zadar ima odličan naslov te je odmak i novost za repertoar zadarskog HNK, kazao je na početku Radovčić, istaknuvši kako publika voli klasični komad u novom dramaturškom čitanju pogotovo ako se iz njega izvuče i ono satirično a u ovoj dramatizaciji upravo satira nadilazi tragediju.

– Ponavljam, roman “Lolita” remek-djelo svjetske književnosti, bogat poetskom prozom, skrivenim temama, suptilnim aluzijama, brojni su tu zapleti i slojevi koji nadilaze središnju priču koju uglavnom svi znamo. Na dramskom tekstu “Lolita” radim s glumcima već dva mjeseca dok je rad s dramaturgom Patrikom Gregurcem na dramatizaciji započeo puno ranije, dodao je Radovčić, rekavši kako upravo Gregurec svojim kreativnim razmišljanjem savršeno nadopunjava njegovu režijsku ideju.

– S Patrikom sam se odmah na prvom sastanku složio oko dramatizacije i vrlo brzo smo ušli u proces koji se odvijao u Zadru i Zagrebu. Ispred nas je bio težak zadatak, veliki roman koji ćemo slijediti, teret koji nosi to opće poznato djelo, dvije svima poznate filmske adaptacije; onu američkog filmskog redatelja i scenarista Stanleya Kubricka iz 1962. godine, zatim filmsku dramu iz 1997. godine koju je režirao Adrian Lyne te nekoliko poznatih dramatizacija i libreta za operu. Sve smo to morali ostaviti sa strane i krenuti putem svojih ideja da bismo dobili našu dramatizaciju, pojasnio nam je Radovčić.

Kroz dramatizaciju velikog romana odlučili su se, dodaje, da ih vodi uloga Izvjesnog gospodina. Upravo će on pomoći da se kaže sve ono neizgovoreno. Izvjesnog gospodina igra riječki glumac, dramski prvak Damir Orlić koji je prvi put angažiran u zadarskom HNK. Lik Izvjesnog gospodina, baš kao i publika, na sve moguće načine pokušava doznati istinu i otkriti veliki “slučaj” pod nazivom Lolita, koju igra mlada i nadasve talentirana glumica Ivana Gulin.

Psihologija bolesnog uma

Pitali smo ga i koliko se u procesu stvaranja same predstave vodio mišlju i niti samog romana, a gdje se odmaknuo od Nabokovljeve vizije i stila pisanja.

– Bilo bi zaista nezahvalno da ne pratimo tako vještog pisca kao što je Vladimir Nabokov. Uvijek kada radim velike autore izrazito se trudim slijediti njihove ideje. Nabokov je “Lolitu” pisao čak osam godina i ostavio nam je zbilja jedan fantastičan predložak pogodan za maštovitu kazališnu adaptaciju. Nabokova jedino ne pratimo u rečeničnom arhaizmu onog vremena jer smo dijaloge prilagodili glumcima i izbacili smo neke općenite detalje koji su dramatizacijom, zbog ritma predstave, morali drugačije biti prikazani. Na primjer, traženje Lolite od tri godine u našoj predstavi traje tri minute jer vrijeme čitajući roman i gledajući predstavu teče potpuno drugačije. Ono što smo slijedili kroz dramatizaciju je da publika osjeti nepristranu sudbinu i ljudsku kontrolu nad svojim životima. Kroz većinu scena slijedimo temu zabranjene ljubavi, tabua, sebičnosti konzumerizma u suvremenom društvu i otuđenja, rezimirao je Radovčić, koji nam je u razgovoru o samoj delikatnoj temi ovog komada naglasio kako je kazalište tu da nam otvori sve teme, pogotovo one o kojima se ne priča.

– U kazalištu trebamo čuti sve ono što je oko nas, a nije izgovoreno. Ja bih rekao da je naša “Lolita” klasično djelo na području psihijatrije, danas sigurno. Ne znam koje nam djelo tako eksplicitno daje priliku da vidimo na sceni čovjeka koji nam se u potpunosti povjerava i otvara svoj bolesni um i na taj način nas sve upozorava i govori u kakvom svijetu zapravo živimo. Tu ne govorim samo o Humbertu nego i o Quiltyju kojeg u predstavi igra Dominik Karakašić. Bilo bi divno kad bi roditelji nakon pogledane predstave odlučili više vremena posvetiti svojoj djeci, razgovarati s njima o svim temama. U predstavi ćemo vidjeti zanemarenu djevojčicu, samoživu majku i slobodne duševne bolesnike; sve je to nažalost danas među nama puno više nego kada je Nabokov napisao “Lolitu” jer tada nije postojao ovaj opasni virtualni svijet, svijet u kojem su djeca bez nadzora izložena mnogim anomalijama, jer kako je kazao John Ray “Lolita bi nas sve – roditelje, socijalne radnike, pedagoge – morala potaknuti da budemo još budniji i pronicljiviji u odgajanju zdravijeg naraštaja u jednom pouzdanijem svijetu”, misli Radovčić.

Trauma i seksualnost

Odnos Humberta i Lolite metafora je za brojne društvene odnose. Humbert je čovjek koji je zastao u vremenu, njemu je trinaest godina. On nas i moli kroz predstavu da zaustavimo vrijeme. Trauma koju vuče od iskustva prve ljubavi, njegove Annabel koju mu odvode u Italiju, a ona nakon toga umire od tifusa, zaustavila je vrijeme u njegovoj glavi i mi na sceni pratimo visoko obrazovanog, uglađenog gospodina finih manira koji ima četrdeset i sedam godina, a u svojoj glavi ima trinaest godina.

– Trauma je bila okidač za njegovu bolest koja će se razviti u odnosu s Lolitom, dvanaestogodišnjom djevojčicom koju će Humbert optužiti da ga je zavela te će razviti teoriju o pojmu “Nimfice”. Ja kao redatelj nenametljivo stavljam fokus na Lolitu, žrtvu, zanemarenu djevojčicu s kojom se ne priča o seksualnosti, koja je prepuštena sama sebi. Upravo je to središnji problem ove predstave; roditelji koji zanemaruju svoju djecu, pa predstavu radim zbog brojnih Lolita koje danas hodaju pored nas. Ovaj komad, njen glas, vrisak je moga mišljenja, pojasnio nam je redatelj, koji će kroz ovu predstavu progovoriti i o brojnim drugim društvenim boljeticama, kao što su kultura otkazivanja, pitanje pristanka, autonomije djece i društva koje pod krinkom slobode dvadeset prvog stoljeća opravdava svoje izrazito problematične težnje.

– Živimo u društvu gdje svatko ima pravo reći što misli, ali za to mora biti spreman preuzeti odgovornost upravo kao i naš glavni junak Humbert. Autor nas kroz lik Humberta navodi i pokazuje moć jezika i retoričkog uvjeravanja kroz koje postiže da glavni lik brani svoju pedofilsku sklonost. A kroz lik vrlo zabavnog, vještog Quiltyja, obiteljskog prijatelja Lolitine mame Charlotte Haze, koju igra Žana Bumber, pokazat ću što se sve radi pod krinkom slobode. Siguran sam da ćemo nažalost takve likove prepoznati među svojim prijateljima, susjedima, političarima, a onda, nadam se, i kazniti njihove izrazito problematične težnje. Brojna problematika je prikazana kroz uloge psihologinje i doktora u predstavi koje kroz obilje satire igra Dominik Karakašić, dok pozitivan primjer ljudske topline u cijeloj priči donosi lik Dicka kojeg igra Rade Radolović, rezimirao je Radovčić.

Glumački ansambl

Sam dramski tekst slijedi roman “Lolitu”, gdje svi znamo što je u romanu prikazao kao grijeh, dok je Humbert u izvedbi Alena Liverića opsjednut i zaljubljen. Sam plakat predstave tako daje naslutiti o kakvom je odnosu riječ.

– Plakat je nastao na osnovi jednog od citata iz romana koji kaže: “Ujutro je bila Lo, jednostavno Lo, sto četrdeset i osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U dokumentima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.” Upravo ta zadnja rečenica iz citata nam je poslužila kao ideja za plakat. Balon koji napuhuje Lolita sigurno će negdje puknuti usred predstave. U kazalištu smo tako radili brojne osjetljive teme tako da nitko nije iznenađen, svi su već ranije bili upoznati s tematikom. Probe teku i više nego dobro, a sve zahvaljujući izvrsnom glumačkom ansamblu, naglasio je Radovčić.

Tu su Alen Liverić u ulozi Humberta Humberta, Ivana Gulin u ulozi Lolite, Damir Orlić u ulozi Izvjesnog gospodina, Žana Bumber u ulozi Charlotte, Dominik Karakašić u ulogama Quiltyja, Psihologinje i Doktora te Rade Radolović u ulozi Dicka. Uz Radovčića kao redatelja predstave, autorski tim čine autor adaptacije i dramaturg Patrik Gregurec, scenograf Darko Petković, kostimografkinja Anita Goreta, autor glazbe Ivan Ivić, oblikovatelj svjetla Galen Matulina, oblikovatelj tona Renato Zafranović, šminkerica Petrunjela BodyPaint Art, asistent redatelja Domagoj Lindinger, fotografi predstave Željko Karavida i Saša Čuka te inspicijent Mimi Zadarski.

– Scenografija koju potpisuje Darko Petković, zadarski scenograf, zamišljena je kao jedan klasični veliki američki stan, veliki prozor tog stana dijeli scenu, a iza zavjesa započinje inscenacijski prostor gdje se izmjenjuju brojna mjesta iz romana: interijeri i eksterijeri poput bolnice, motela, vrta… Taj prostor se izmjenjuje po potrebi a veliki zid iza kojeg se krije jedno tajno mjesto dijeli veliko platno slikara Tiziana Vecellia “The Worship of Venus” (“Štovanje Venere”). Zašto to djelo, to ćete moći odgonetnuti nakon što pogledate predstavu. Što se tiče kostimografije, nju i ovaj put potpisuje Anita Goreta a ideja je da kostimi prate vrijeme kada je “Lolita” napisana, zaključio je Radovčić, pozvavši zadarsku publiku da “Lolitu” pogleda 11. i 12. travnja u HNK Zadar.