HEROJI IZ SJENE Rade i praznikom da bi drugi uživali uz kavu, u čistom gradu, bez straha

Dok je većina Praznik rada provela roštiljajući s obitelji i prijateljima, ili negdje u prirodi pod zubatim suncem, dio sugrađana proveo je ovaj praznik radeći, za njih je to bio još jedan, potpuno običan dan. Zadar je blistao od ranog jutra zahvaljujući vrijednim djelatnicima Čistoće, turistički vodiči su s grupama obilazili znamenitosti, oko Branimira su se prodavali izleti, radile su trafike i pekare, a ni posla u kafićima i restoranima nije nedostajalo.

Njima to, kažu, nije ništa posebno – smjene su iste kao i bilo koji drugi dan, a posla uglavnom ima čak i više.

Naučeni raditi

Djelatnici Čistoće pravi su primjer posla koji se radi, što bismo rekli, i petkom i svetkom, a i po buri, i po kiši, i po žegi. I ništa im nije teško, ističu kako vole ovaj grad i područje koje pokrivaju gledaju kao svoju kuću.

Zdenko Bubnjar ispričao nam je kako izgleda njegov radni dan, a praznik nije ni po čemu drugačiji.

– Sada počinjemo prije šest sati i radimo do jedan, liti počinjemo u pet ujutro i do podne radimo. Ja radim na usisavaču, prolazim ove ulice oko trga, pijacu, po Poluotoku… Minjam kese na kantama. Na kavu ne idem prije nego sve završim, govori kroz smijeh Bubnjar koji u Čistoći radi skoro 20 godina i koji je 2010. godine itekako zasluženo proglašen najboljim čistačem u akciji “Nasmiješeno sunce” za doprinos turističkoj sezoni.

Jednako dug staž ima i njegov kolega Momir Čačić koji mete i koji je također 2011. dobio nagradu “Nasmiješeno sunce” za najboljeg čistača. Čačiću ovaj praznik i ne znači puno, naučili su, kaže, raditi bez obzira na kalendar i sat.

– A nekad je lakše, nekad je teže, ali sve u svemu – dobro je. Volim svoj posao! Uđe to u krv, pogotovo nakon toliko godina, nekad i kad ne radim, krenem da ću skupit’ čim vidim papirić na podu, govori Čačić.

Čačić je iz Bruške, Bubnjar iz Prkosa, obojica već dugo žive u Zadru, ali kroz šalu kažu kako su ljudi sa sela naučeni raditi, odgovorno i predano.

Zdenko Bubnjar

Za sve ima vremena

A da je točna izreka “izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jedan dan u svome životu”, potvrđuje i poznati zadarski ugostitelj Neven Kožul. U kafiću Doma uvijek je veselo, pa i na praznik, a gosti odgovaraju uglas da ne bi znali kamo bi da Neven ne radi.

– Uvik je lipo radit! Ima gostiju, to su moji stalni koji su navikli popit kavu, njima je svejedno koji je datum. Ma, mi slavimo svaki dan, tko je naučija i slavit i radit, njemu je to istoznačnica! A uvijek ima vremena i za prirodu, dug je dan, imam cijelo popodne, kaže Kožul.

Kale su već krcate gostiju, turistički djelatnici odavno imaju pune ruke posla, predaha nema. Studentica Petra Digula koja radi na recepciji, uz smijeh, ističe kako joj možda rad na ovaj praznik emocionalno teško pada, ali s financijske strane, to je već druga priča.

– Praznik rada podsjeća me na vrijeme provedeno s obitelji, to sam najviše voljela prije, u Slavoniji. Zapravo, nisam sigurna kako se ovdje slavi, ali kod nas je uvijek bilo grilla, čobanca, stara jela i dobro društvo. Sad kad živim u Zadru, više nisam toliko s obitelji i to mi nedostaje, da, ali praznik kao praznik, pa imam slobodno popodne, sve se stigne, ističe Digula.

Patrolirajući Poluotokom, susreli smo poznato i drago lice, iza fotoobjektiva, našeg Zvonka Kucelina koji ne miruje ni u mirovini, koji ne miruje ni za praznik.

Zvonko Kucelin

Pa nek’ živi, živi rad

– Sjajno je raditi! Drugi ljudi spavaju, piju kavicu, a mi moramo raditi. Ja sam naučio tako, naš je posao takav, neki ne izdrže u ovome, meni to nikad nije bio problem, mogu raditi cijeli dan. Supruga mora imati razumijevanja, simpatično će Kucelin čija je umjetnost i predanost 2024. nagrađena Nagradom Grada Zadra za životno djelo.

A cijeli dan i cijelu noć za sigurnost svih građana brinu marljivi policajci. Leon Vujević, 24-godišnji policijski službenik PU zadarske s ispostavom Nin, priča nam kako se za ovaj poziv, a ne posao, odlučio vrlo rano, još kao tinejdžer.

– Sve kasnije se posložilo. Jako sam zadovoljan! Sve ovo jest izazovno i zahtjevno, ali uz dobar tim i dobre ljude kojima sam okružen, definitivno se sve lako “ishendla”. Mi smo poput obitelji. Čast je služiti građanima, svaki dan, to je nešto što se treba zaslužiti. Naravno da nije teško raditi na praznik. Nisam doma s obitelji s kojom sam krvno vezan, ali sam ovdje s ovom obitelji koju sam stekao, govori Vujević kojeg smo kratko “uhvatili” između osiguravanja dvaju javnih okupljanja.

Svi naši sugovornici s istim žarom obavljaju svoj posao, kojeg silno vole, omogućujući drugima bezbrižnost, urednost ili pak male gušte. Uz osmijeh, šalu i puno dobre volje, doprinose zajednici, čineći svakodnevicu čak i veselijom. Pa nek’ živi, živi rad.

Policijski službenik Leon Vujević