GENERACIJA EKONOMISTA Proslavili 60. obljetnicu mature uz sjećanja iz školskih klupa

Vesela skupina od dvadesetak nekadašnjih kolega okupila se ispred zgrade u kojoj su proveli srednjoškolske dane, današnje zgrade Gimnazije Jurja Barakovića, Gimnazije Vladimira Nazora i Prirodoslovno – grafičke škole. Generacija ekonomista koja je školu završila davne ‘64. jasno se sjeća maturiranja prije šezdeset godina. Onda je maturiralo, kažu, njih čak devedeset.

Svake pete godine

– Ovdje smo maturirali u ovoj zgradi i obično smo se svake pete godine tu sastajali. Sada nas je dvadesetak, a ranijih godina bilo nas je više. Prirodno je da se pomalo razrjeđujemo. Nakon ovoga idemo na ručak u restoran. Prošlih godina smo upriličili i jednu misu za pokojne kolege, kolegice i profesore. Svake pete godine smo se uspjeli nalaziti. Uvijek smo to organizirali od Petrčana do Vodica, u hotelima i restoranima. Bio nas je uvijek pun autobus. Mi smo u kontaktu, susrećemo se po gradu. Neki su bili čak s našim profesorima u radnom odnosu kao kolege, rekao je Ivan Radulić, organizator obljetnice koji je, osim svojih školskih kolega, doveo i voljenog profesora Romana Segarića.

Za profesora Segarića svi bivši učenici imaju samo riječi hvale, dok njega, pak, za ovu generaciju vežu i posebne uspomene iz privatnog života.

– Predavao sam grupu ekonomskih predmeta. Moji učenici su bili svi solidni. Šteta što jednog dijela njih više nema. Meni su ostali u sjećanju jer kad su oni završili prvi razred, ja sam tada upoznao svoju suprugu i oženio se, a kad su maturirali, dobio sam sina. Oni su četvrta generacija kojoj sam predavao kao mladi profesor. U školi sam radio od ‘57. do ‘65. godine, kazao je Segarić kojemu su godine provedene u učionici ostale u naročito lijepom sjećanju.

Nije bilo izobilja

– U ono vrijeme više smo se družili, igrali, međusobno komunicirali. Danas hodaju skupa, ali jedan i drugi gledaju u mobitel. U ono vrijeme nije bilo toliko obilja kao danas. Mi smo svi bili ujednačeni, a danas imamo velike razlike u pogledu imovine i položaja. Iako je bio taj socijalizam gdje nije bilo demokracije, bilo je više komunikacije među ljudima. Manje je druženja danas. Prije se išlo na kavu u kući, a danas su pune naše ulice kafića. Danas ima valjda više sjedalica nego ljudi u gradu. Onda smo se više posjećivali, a danas više nema tog običaja da ljudi idu jedni drugima u kuće, kazao je profesor Segarić.

Po druženju školske dane pamte i njegovi učenici koji otkrivaju da su kao adolescentni živjeli bezbrižnije.

– Sjećam se lijepog prijateljstva, druženja. Bilo je bezbrižno. Bilo je i učenja, ali uglavnom kampanjski. Dobro mi je išlo. Na našoj proslavi mature prije šezdeset godina je bilo veselo, opustili smo se, stvarno je bilo krasno. Puno nas je bilo, a vidi kako nas je sad malo. Tužno je što nas je malo, ali je lijepo što se družimo, kazao je Zdravko Sutlović, a njegova kolegica Vjera Dukić (onda Dukić) dodala je kako su joj najdraža bila školska putovanja.