ĐIR PO KVARTU (3): 'Na Sinjoretovu nemamo ništa, ni crkve, ni vrtića, ni škole, ali...'

Foto: LUKA JELIČIĆ

U našem điru po kvartovima, odlučili smo posjetiti jedan od većih kvartova na području grada Zadra. Riječ je o gradskoj četvrti smještenoj na sjeveroistočnom dijelu grada, Sinjoretovu. Ovaj kvart većinom nastanjuju obitelji, a kako su nam rekli, rijetko tko se bavi turizmom jer se sve više iznajmljuje smještaj za radnike, domaće i strane.

Zanimljivo, naša prva sugovornica nedavno se zaposlila u Zadru i doselila u ovaj kvart.

»Živi nered«

– Živim tu tek dva mjeseca, zaposlila sam se ovdje i zasad sam zadovoljna s kvartom, ali i gradom. Za moje potrebe ima dovoljno sadržaja, a i lijepo je, kazala nam je Klara koja je podstanarka, a njena šefica joj je pronašla smještaj.

Za razliku od Klare, naš slijedeći sugovornik i nije toliko sretan s time kako se kvart razvija.

– Dugo živim ovdje, već četrdesetak godina i moglo bi se puno toga reći. Prvo, malo se ljudi poštuju, malo cijene jedni druge. Ne poštuju se ni pravila, osobito tu kod ugostiteljskih objekata gdje se parkira bilo kako, praktički na trotoaru. To je živi nered, ulaze, izlaze, jurcaju i to bi se trebalo urediti zbog pješaka, djece koja idu u školu, zbog starijih osoba. Jako rizično! Osim toga, puno je tu nepravilnosti i netrpeljivosti u susjedstvu iz dosta razloga. Nekad su ljudi bili složni i tolerantni, ali danas je to, ajmo reći, možda i pod utjecajem ovih došljaka koji su se naselili, razlog zašto polako gubimo našu kulturu. Prije smo se mogli dogovoriti, napraviti nešto valjano, danas nema ništa od toga. Općenito sam razočaran u stanje u našoj državi. Bio sam i branitelj, a nisu mi priznali ni staž, ni radnu obavezu kroz rat, pa danas imam mirovinu od 213 eura, kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman.

On nam je također objasnio kako u kvartu nedostaje sadržaja za mlade. U kvartu nema škole, djeca idu u školu na Smiljevac, a isto tako nema ni vrtića. U cijelom kvartu, postoji samo jedno maleno igralište pokraj Mjesnog odbora. S njim se slaže i Boja koja je živjela u inozemstvu, pa se opet doselila na Sinjoretovo.

Foto: LUKA JELIČIĆ

Mala Bosna

– Nema toga što ne fali ovdje, ali najprije nam fali kanalizacija. Pola Sinjoretova je ima, pola nema, a to je osnova koju najprije treba urediti. A drugo što imamo, nemamo ništa. Imamo zeru nekog igrališta za dicu i to je to, nema ovdje ništa. Ni crkve, ni vrtića, ni škole. Imamo ambulantu, ali nemamo ljekarnu nego je najbliža u Ričinama. Baš ništa nemamo ovdje, samo kad su izbori dođu svake četiri godine lagati. Treba napraviti nešto za mladež, da se ne skupljaju samo na igralištu ili odlaze u grad, da se mogu sastati kako treba. Kulturnih sadržaja, zbilja ne bi falilo, kazala nam je Boja dodavši kako se kvart ubrzano mijenja.

– Počeli smo praviti kuću još 1972. godine, pa smo živjeli vani, a tek 1997. godine sam se vratila. Promijenilo se to što su ovi prvi otišli, došli ovi drugi i sad su izmiješani svi. Dica govore kako je ovo bosansko naselje, mala Bosna. Prije su tu bili većinom pravoslavci, a sad su većinom Bosanci, doduše, sve se izmješalo već. Još jednu stvar bih napomenula, otkad je napravljen prolaz do aerodroma, promet je toliki da ne možeš proći, a prije ga je bilo manje. Previše je auta sad, pa je i nered s parkiranjem, istaknula je Boja pokazujući na jurnjavu na cesti.

Uputili smo se do zgrade ambulante, gdje smo susreli gospođu koja nam je objasnila kako se tu nalaze i prostori Mjesnog odbora. S jedne strane zgrade je ambulanta koja radi u smjenama, a na katu Mjesni odbor. Ispred zgrade nalazi se malen teren za nogomet, a pored terena još manje igralište za djecu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Malo prostora za igru

– Tu na igralištu okupljaju se mladi po noći i ponekad mi to smeta, ta buka dugo u noć. Često i motorima dolaze, pa se nabija gas. Mladi bi trebali imati svoje mjesto gdje bi se mogli okupiti, ne ovako. Ja ovdje živim dobro, ne mogu se potružiti previše, osim na tu buku, ali negdje se moraju skupiti. Moglo bi biti malo više saržaja, bar za tu djecu s obzirom da je veliko naselje, od potoka pa sve ovamo do Ploče. Mislim, stvarno ima dosta mladih, dosta djece, a nema nego ovo malo prostora za zajedničku igru. Tu dolaze i mame s djecom na dječije igralište, tu se djeca igraju, ali nije im baš najsigurnije. Evo vidite tu je puno grafita, a na ovom terenu mreža je poparana. Kad ovi mali igraju nogomet lopta ispadne kroz mrežu, a odmah ispod je cesta. Dijete ne razmišlja, trči za loptom, napominje zabrinuto Soka dodajući da treba netko to popraviti, Grad ili bilo tko.

U šetnji kroz kvart smo zamijetili dosta trgovina, obrtničkih i uslužnih djelatnosti. Ako vam na Sinjoretovu zatreba vulkanizer, automehaničar, tokar ili metar drva, na pravom ste mjestu. Za sve ostalo kažu mještani, morate u grad ili drugi kvart. Međutim, osim tih nedostataka istaknuli su nam je kako je ovo miran kvart u kojem je lijepo živjeti. Jedna od mlađih osoba koje smo susreli, kazala nam je kako voli ovaj kvart.

– Ovo je moj kvart, tu sam se rodila i meni je iskreno tu najlpiše na svitu. Sad, u svakom kvartu se može puno toga napraviti, ali meni je tu prekrasno, istaknula je Ivana.

»Snimanje« MO-a

Zadnji su izbori za mjesne odbore Grada Zadra održani 2018. godine, a redovni izbori nikako nisu provedeni iako je vijećima mjesnih odbora mandat istekao 2022. godine.

Kako bismo zajedno sa stanovnicima »snimili« područja gradskih MO-a, donosimo serijal tekstova »Đir po kvartu« kojima ćemo javnosti predstaviti probleme s kojima se susreću Zadrani, ali i dobre stvari i projekte koje žele u svojim kvartovima.