ĐIR PO KVARTU (11) Na Novom Bokanjcu imaju kanalizaciju, školu, crkvu: 'Prije je sve bilo zapušteno...'

»Bogomdano je ovo naše naselje, naselje za poželjeti i od kojeg bi trebalo učiti kako napraviti dobar kvart«. Tako nam je kazala jedna mještanka Novog Bokanjca kojeg smo posjetili u našem »Điru po kvartu«.

Novi Bokanjac, bio je poznat kao neuređen kvart u kojem su prometnice pune rupa i ulegnuća, kvart kojim ne želite prolaziti ako je pala malo veća kiša. Međutim, nakon što je kvart konačno dobio sustav oborinskih voda i kanalizacije, a neke se lokacije uredile, sve se promijenilo. U naselju imaju novu školu, crkvu, vrtić i dječja igrališta koja u popodnevnim satima odzvanjaju zvukovima dječje igre.

Granica između dva Bokanjca

Sve navedeno, kako su nam rekli, recept je za ugodan život. Upravo o tome smo razgovarali s Velimirom koji nam je ovom prilikom pojasnio kako je većina stanovništva doselila još unazad dvadesetak godina, nakon što su se krajem osamdesetih preko stambenih zadruga dobivali tereni. Usput, objasnio nam je i granice kvarta. Dakle, Novim Bokanjcem smatra se dio od glavne ceste prema sjeverozapadu. Glavna cesta, na neki način je granica između Bokanjca i Novog Bokanjca.

– Iznad i iza škole, to je stari dio Bokanjca, a sve ovo od glavne ceste prema zapadu je Novi Bokanjac. Ljudima u starom dijelu Bokanjca, nije drago da se mi zovemo Bokanjac. Oni bi da se zovemo Novo naselje, tako nam i piše na ulazu u naselje, ali mi se zovemo Novi Bokanjac jer nam je to neka navika. Svakako, ovdje živim cijeli život. Ovo novo naselje, Novi Bokanjac nastaje još od 1986. godine kad su ljudi preko stambenih zadruga od firmi koje su bile u Zadru poput »Kidriča« ili »Bagata« došli do krova nad glavom. Ljudi su kupovali zemljište jeftinije, kako je tko mogao, ali su se pomučili da bi sebi stvorili ugodan život ovdje. Što se tiče života ovdje, nema buke, mirno je i ptičice pjevaju – za poželjeti. Lijepo je i to što skoro svi imaju vrtove i mogu si priuštiti da izađu vani, a ne na balkon. Međutim, uvijek ima stvari koje treba poboljšati i ono što nam tu nedostaje, to je pošta, a možda i još neki bankomat, napomenuo je Velimir.

Foto: Luka Jeličić

Mjesto za poželjeti

Da se sve posložilo na Novom Bokanjcu, istaknula nam je gospođa koja je ipak ovom prilikom željela ostati anonimna.

– Poslije onog kako je počelo, ovo je baš mjesto za poželjeti. Sve se posložilo, infrastruktura, crkva, škola, supermarketi, sve je tu. Stari igraju na buće, a djeca imaju mjesta na igralištima kojih ima po naselju. Ovo naselje može biti uzor za budućnost ove zemlje. Mi smo dobili terene, ovo je bila zadružna gradnja gdje su uglavnom došli mladi ljudi. Na početku je sve ovo ovdje bilo izazovno, od borbe s kišom i odvodima i kanalizacijom. A vidite danas kako se to sve lipo posložilo, kazala nam je gospođa, ali pri odlasku nam je također istaknula kako je naselje postalo dosta prometno opterećeno. Našeg sljedećeg sugovornika, Luku Barića upravo promet i brza vožnja po glavnoj cesti najviše smetaju.

– Je, lipo nam je tu samo brzo nam auti ovdje prolaze. Doduše, otkad su stavili ležeće malo se smanjilo. Evo vidite i tu na zidu, »30, a ne 130« jer tu bi auti projurili…. Prije kad su bili oni normalni ležeći, kojih je bilo na svakih 100 metara nisu se mogli s motorima zalijetati. Sad, pokraj ovih novih ležećih koji se ne protežu preko kolnika, motori samo obiđu bez smanjivanja brzine. Ovo je obiteljski kvart i u svakoj kući ima djece, a najbitniji su nam njihovi životi stoga bi sigurno trebalo pojačati cestu s još ležećih policajaca, kazao nam je Barić.

Ana Jurišić, koju smo susreli u društvu s Barićem, slaže se da bi bolje trebalo regulirati brzu vožnju kroz kvart. Ono što također predlaže, to je dodatno uređenje kvarta i pojedinih lokacija.

Luka Barić i Ana Jurišić

Nedostaje parkinga

– Kad su radili kanalizaciju, svaki dio kvarta imao je prostor za odljev oborinskih voda, da se ne rade poplave i lokve. Takvih lokacija ima par po naselju, kao uređene su to male površine s zelenilom i šljunkom, ali one se uopće ne održavaju, a ljudi bacaju smeće. Ne znam je l’ to tko čisti, ali osim toga bilo bi dobro da tu postave neke klupice, da se uredi prostor kako treba i da se možeš odmoriti kad šetaš s kolicima ili djecom. Da bude lipo uređeno, a ne samo ovako zapušteno, kazala nam je Jurišić koja isto tako živi tu cijeli život, nakon što su roditelji krajem osamdesetih kupili terene i napravili kuće. Također je napomenula kako, iako svi imaju vrtove nedostaje zelenila, ali i parkirnih mjesta.

– Izgradilo se puno toga, puno ljudi se doselilo i nema parkinga dovoljno. Primoran si imati dva auta u kući jer je javni prijevoz nikakav. Dosta mještana radi u Supernove, a da bi došao do tamo moraš krenuti satima prije do kolodvora pa hvatati bus za gore. Autobusne linije su ostale kao 1995. godine. Radi toga su ove sporedne ulice pune auta, pa ne možeš s kolicima normalno po trotoaru, kazala je Jurišić, a Barić je dodao kako je dobro da su auti tako parkirani jer barem uspore s vožnjom u tim sporednim ulicama.

U razgovoru s ovo dvije mladih ljudi, saznali smo da im nedostaje trafika u kvartu, ali još važnije poštanski ured da ne moraju u druge kvartove po poštu. Nekoliko sugovornika je napomenulo da ponekad imaju problem s poštom koja kasni i da bi baš zbog toga možda bilo dobro da imaju poštanski ured u blizini. Također, izrazili su zadovoljstvo novouređenim skate parkom koji je postao mjesto okupljanja mladih iz Novog Bokanjca, ali i iz okolnih kvartova. Kvalitetom života u ovom kvartu zadovoljna je i Majda, koja iako je, kako kaže, dotepenac, stanovnica je ovog kvarta od samih početaka.

Velimir

Svi imaju vrtove

– Već davno smo tu, od 1995. godine. Prije je sve bilo zapušteno, negdje tek tamo prije desetak godina se to prepoznalo i počelo mijenjati. Sad nakon što su nam stavili kanalizaciju, sve uredili, sad nam je prekrasno. Sad odavde ne bi nikako, jer je jednostavno odlično posloženo kao predgrađe. Imamo svi kućne ljubimce, tu su nam odmah polja i šetamo vani po šumi s njima, kazala nam je Majda.

U našoj šetnji kroz kvart, svi sugovornici su nam kazali da je sad odlično živjeti na Novom Bokanjcu, da su ljudi dobri i da skladno žive u miru.

– Kako je prije bilo, sad je super. Kanalizacija je riješena, sve je riješeno za razliku od onog kako je bilo prije. Sve je ok, a naročito smo sretni što nema više crnih jama. Kvart je miran, nije bučan za razliku od grada. Za mene je odlično i to što imam vrt, skoro svi imaju vrt i to je lijepo planski napravljeno. Susjedski odnosi su dobri jer se odavno zna tko je gdje, svi smo dobili te terene prije dvadeset godina i danas je sve lijepo uređeno i ugodno za život. Jedino što bi nam nedostajalo, to je pošta, ali i možda banka, kazala je gospođa koja je također željela ostati anonimna.

Majda