Danas je važniji nego ikada suživot turizma i urbanizma

Tema suodnosa urbanog razvoja i turizma, zbog svoje je aktualnosti, naročito u obalnim naseljima, česta u raspravama. Jer, dok s jedne strane već godinama svjedočimo nekontroliranom rastu smještajnih jedinica za turizam, kontinuirano se upozorava na urbani nered koji vlada u sve više gradova, otimajući tako životni prostor građanima pretvarajući ga u turistički. Upravo je to bila tema prvog predavanja novog ciklusa Društva arhitekata Zadar, koje je održao profesor emeritus Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Tihomir Jukić.

U suodnosu turizma i prostora – planiranja i upravljana, danas aktualnije pitanje bilo bi, naglasio je profesor, gdje su ljudi. Povratak stanovnika u napuštena gradska središta zahtjev je za uspostavom ravnoteže između planiranja i upravljanja prostorom. Nažalost, ta područja često djeluju odvojeno, a nedostatak suradnje posebno je vidljiv u turizmu. Jedna od novijih mjera usmjerena je na kratkotrajni najam u gradovima, jer sve češće svjedočimo situacijama gdje gradovi uzvraćaju udarac. Pokušava se unaprijediti odnos između stanovnika i turista, nastojeći ga podići iznad sadašnje razine napetog suživota.

Posljedice turizma

Samo sinergijom planiranja i upravljanja prostorom moguće je postići pomake u smjeru poboljšanja kvalitete života u gradovima, a to bi zauzvrat pridonijelo zadržavanju stanovnika u urbanim i turističkim središtima.

– Turizam »pun života« u nas danas podrazumijeva prekapacitiranost, idealne dijelove grada za izbjegavanje i nekvalitetne životne aktivnosti. Dvije osnovne razine turizma i dalje su prirodna i kulturna baština, tj. prostorni potencijali, a tamo gdje nema sunca i mora na scenu stupa inovativni turizam. Pitanje koje se stoga postavlja je kako uskladiti dva načina života na obali – ljetni i zimski, naglasio je profesor Jukić, pokazavši na realnim primjerima drugih europskih gradova kako se pametnim urbanističkim rješenjima turizam svodi u realne gabarite.

– Pitanje kratkoročnog najma i upravljanja prostorom svodi se na dva problema. S jedne je strane realna potreba i zakonska mogućnost kratkoročnog najma, ponajprije za turizam, a s druge priuštivo stanovanje. Kao dobro zamišljen sustav, kratkoročni najam ipak podrazumijeva egzistencijalnu sigurnost velikog dijela populacije, s razornom realizacijom za gradska središta, što vodi u pogoršanje životnih i prostornih uvjeta. Kada dolazi do slabljenja društvene zajednice i svega što je potrebno za kvalitetan život, ljudi se polako sele iz starih jezgra i one se prepuštaju kratkoročnom turističkom najmu, pojasnio je Jukić, a ta je dihotomija bolno vidljiva upravo u Zadru, gdje su stanovi u staroj jezgri godinama prenamjenjivani za turistički najam, što je neminovno dovelo do iseljavanja lokalnog stanovništva s Poluotoka i porasta cijena nekretnina u starom gradu. Sve je to dovelo do toga da je Poluotok danas »igralište« za turizam, koje živi onoliko koliko i turistička sezona.

Imperativ zarade

No, mnogi gradovi uzvraćaju udarac turistima. Širi se fronta protiv iznajmljivanja u turizmu, jer se ne odvaja »stvarni« od »turističkog« prostora.

– Kroz oči prostornog planera, koji se ne bavi direktno turizmom, već posredno, važno je naglasiti da je ono najvrjednije što imamo prostor, ljudi i aktivnosti. Među njima i turizam. No, danas vrijede drugačije paradigme i turizam se stavlja na vrh hranidbene piramide, bez obzira na njegov utjecaj, naročito onaj štetan na prostor i ljude. Prostor, turizam i ljudi kao tri osnovna elementa zato imaju sociološko, urbanističko i arhitektonsko gledište, upozorio je Jukić.

Je li sustav spreman na radikalne promjene zbog rastuće industrije turizma? Jer, što je imamo više u prostoru, to je lošije za prostor. Stoga treba pokušati smanjiti ono što negativno utječe na prostor.

– Trebamo težiti tomu da imamo isti prihode, ali od kvalitetnijeg turizma. Održivi razvoj podrazumijeva socijalnu, gospodarsku i okolišnu održivost. Zakonodavni okvir turizma u nas i Strategija razvoja održivog turizma nigdje nije usklađena sa Strategijom prostornog razvoja Hrvatske. U istom prostoru uvijek egzistiraju različiti interesi. Zbog toga ne postoje dugoročni planovi, dok investitori jedino na pameti imaju kapital i zaradu. Uloga prostornog planera zato je uskladiti različite interese u istom prostoru, naglasio je Jukić dodavši kako je gradnja turističkih kapaciteta do iznemoglosti, naspram široke mreže administrativnog aparata koji je nepoznat široj javnosti dovela do ogromne neusklađenosti u realnom prostoru.

– Veliki broj zakona i pravilnika svaljuje se na najnižu razinu u upravljanju turističkim destinacijama. Sve sluti kako će se u izradi novih strategija stvoriti veliki biznis, neovisno o pojedinostima svake zajednice, gdje će one biti utopljene u tipske strategije koje im nisu prilagođene. U turbulentnom smo periodu promjene zakonskih regulativa u građevinskom sektoru i stambenoj politici, kratkoročnom iznajmljivanju, pa čak i davanju ovlasti komunalnom gospodarstvu, ukazao je Jukić.

Struka zakazala

– Nova stambena politika na političkoj razini »traži« izmjene zakona o POS-u, gradnji, prostornom uređenju i energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Svi s dobrom namjerom žele upravljati prostorom. Planiranje i upravljanje idu paralelno, mada se rijetko dotiču. Danas se puno manje prostora daje planiranju u živom prostoru, zaključio je profesor Jukić, naglasivši kako je struka zakazala jer nije dovoljno glasna.

– Politika je preglasna, naročito u segmentu donošenja prostornih planova, što se vidi i u Zadru, zbog čega se bitke prvenstveno vode na ideološkoj, a ne realnoj razini. Dok se novi plan ne donese, sve ono što će se u budućnosti raditi temelji se na starim planovima. Struka zato mora biti glasna, poručio je Jukić.

Predavanju su prisustvovala mnoga poznata lica – rektor i profesori zadarskog sveučilišta, brojni zadarski arhitekti i građevinski stručnjaci, te predstavnici lokalne politike. Pročelnik Upravnog odjela za prostorno planiranje i graditeljstvo Darko Kasap, na ovu je temu kazao kako se na javne rasprave o prostornim planovima, naročito onima nižeg reda, rijetko tko, a najčešće nitko ne odaziva.

– Pitanja su tada najčešće suprotna onome što politika i javnost žele od prostornih planova. Izmjena prostornih planova zato i ide u smjeru boljeg upravljanja turizmom, ali i povećanja zelenih površina, te u budućnosti širenja građevinskih područja kako bi rasteretili samo središte i uže urbano područje grada, kazao je Kasap.