Branko i Marija Mrdelja proslavili veliku, 50. godišnjicu braka

Foto: Luka Jeličić

Obnovom zavjeta u zadarskoj katedrali svoj su zlatni pir ove nedjelje proslavili Branko i Marija Mrdelja. Svoju 50. godišnjicu sretnog i uspješnog braka proslavili su u krugu najbližih ljudi, a s nama su podijelili svoju ljubavnu priču isprepletenu trudom, vjerom i životnim izazovima.

Ljubav s Kalelarge

– Upoznali smo se slučajno na Kalelargi. Ja sam tad bila mlada, nisam gotovo nikad izlazila već sam bila fokusirana samo na školu. No, bila sam na trgu s prijateljicom i tada je naišao jedan dečko. Pogledali smo se, okrenuli jedno za drugim i tako je sve krenulo. I dalje pamtim taj pogled, njegove su mi oči i osmijeh bili jako upečatljivi. S obzirom na to da sam bila mlada, isprva sam se morala snalaziti i izmišljati svojim roditeljima kako bih se uspjela vidjeti s njim. No, on je već nakon mjesec dana došao kod mojih roditelja kako bi se upoznali i odmah im je rekao da me voli, rekla je Marija ističući važnost ljubavi i vjere u odnosu.

– Najvažnije je kliknuti s osobom i dopustiti da se stvori ljubav. Bez ljubavi, ali i bez Boga nema ničega. Ja vjerujem da nam je Bog pomogao kako bismo odmah kliknuli i vjerujem da je čitavih ovih pedeset godina bio s nama i uz nas. Kad god bismo zastali ispred nekog problema, uvijek nam je pomogao. Moj Branko je velik i pravi čovjek, ispunio je sve moje želje u životu. Ne možemo jedno bez drugoga, a iskrice su skakale odmah u mladosti. Ovih pedeset godina je brzo prošlo, ali eto, ljubav pobjeđuje uz Boga. Već dugo ne možemo jedno bez drugoga, a zanimljivo je kako smo se upoznali na Kalelargi i onda je netom nakon toga Branko dobio stan na istom mjestu, kao da je riječ o sudbini, izjavila je Marija.

Foto: Luka Jeličić

Ispunjen život

Branko nam je ispričao kako su njihovih pet desetljeća braka ispunjena raznim iskustvima i spontanim putovanjima, a naglasio je i važnost pronalaženja zajedničkog jezika u slučaju problema.

– U ovih pedeset godina je bilo svega – i onih lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Bilo je turbulentno, ali izvukli smo se iz svakog problema jer bismo uvijek našli zajednički jezik. Od samog početka našeg odnosa je sve išlo svojim tokom, imali smo ujednačeno viđanje bez ikakvog forsiranja. Od prvog dana se poštujemo i volimo, tako da sam odmah znao da će ovo prerasti u nešto ozbiljno. Dosta smo putovali, zabavljali se, opuštali od posla i rada. Najčešće smo koristili vikende za posjećivanje nekih mjesta pa bismo tako znali spontano završiti u Splitu, Šibeniku i slično, prisjetio se Branko osvrnuvši se na važnost uzajamne podrške i u dobru i u zlu.

– Svima je lako u mladosti kada ljubav cvijeta, ali potrebno je biti pun podrške i u starijim danima kada se muž ili žena razboli. Mi smo oboje znali biti bolesni pa bismo se brinuli jedno za drugoga i ništa nam ne bi bilo teško jer nam srce kuca s ljubavlju. Važno je biti prisutan i pun podrške u svakoj situaciji, kazao je Branko.

Branko i Marija, od srca vam čestitamo na zlatnom piru i hvala vam na priči koja nam svima služi kao podsjetnik na važnost ljubavi i uzajamnog poštovanja!