Arbanaške priče zaslužuju pozornost suvremene hrvatske književne kritike

Grad Zadar prerasta u grad bez granica, u grad koji mijenja svoje navike i užance. Međutim, u njemu ipak žive ljudi koji ne daju na svoju baštinu, svoju tradiciju i svoju povijest. Svake godine Zadar željno iščekuje početak svibnja jer nas u to vrijeme uvijek osnaže i obogate svojim vrijednostima i svojom prisutnošću naši dragi zadarski Arbanasi. Tako su i ove godine pripremili niz kulturnih događanja, a jedan od njih je i predstavljanje knjige »Proza Šime Dešpalja Arbanaške priče«, koju je za sve čitatelje prevela i priredila dr. sc. Maximiljana Barančić.

Život Arbanasa

Predstavljanje ove vrijedne knjige održalo se u prostoru Gradske lože, a svečanost je okupila brojne znatiželjne posjetitelje i istaknute članove kulturne, političke i akademske zajednice grada i regije. Tako su među prisutnima, uz Maximiljanu Barančić, bili predsjednik zadarskog ogranka Matice hrvatske Radomir Jurić, veleposlanik Republike Kosovo u Republici Hrvatskoj Nj. E. dr. Martin Berisha, zastupnica u Hrvatskom saboru Ermina Lekaj Prljaskaj, predsjednik Mjesnog odbora Arbanasi Zvonimir Rogić, predsjednica Društva za sportsku rekreaciju Relax Katja Pijaca, članovi Kulturno-umjetničke udruge »Vicko Zmajević« Zadar-Arbanasi, ravnateljica Narodnog muzeja Zadar Vesna Sabolić i brojni drugi.

Šime Dešpalj, poznat i kao glazbenik, s ovom knjigom postaje bitan čimbenik u hrvatskoj nacionalnoj književnosti. Arbanaške priče, prevedene i priređene za širu publiku od strane doktorice znanosti Maximilijane, donose mikrosociološke slike i privide života Arbanasa prve polovice 20. stoljeća, uronjene u prirodne, urbanističke, povijesne i političke okvire Zadra i Kotara.

Kako ističe Tomislav Marijan Bilosnić, književnik i pjesnik koji je za ovu priliku recenzirao Arbanaške priče, ovom knjigom Dešpalj obogaćuje nacionalnu književnost prenoseći identitetske priče Arbanasa na svoj jedinstven način.

– Ime Šime Dešpalja tek ulazi u hrvatsku nacionalnu književnost. Arbanaške priče su identitetske priče kojima zadarski književnik, a u prijevodu Maximiljane s albanskog jezika, obogaćuje hrvatsku književnu zbilju. Dešpalj je u svojim pričama posrednik između tuđih života i svakodnevne stvarnosti, stvarajući mikrosociološke slike prvog dijela 20. stoljeća. Njegove priče nisu samo o arbanaškom nasljeđu ili lokalnoj povijesti Zadra, već i o univerzalnim društvenim problemima. One su literarna povijest Arbanasa kojima su sami Arbanasi uvedeni u hrvatsku proznu književnost, započeo je Bilosnić te dodao kako je Dešpalj majstor koji ima izrazito visoko mjesto u kulturnom krugu.

Zaslužena pozornost

– Riječ je o autoru koji ima izrazito visoko mjesto u arbanaškom i zadarskom kulturnom krugu, ali i u albanskim i hrvatskim nacionalnim razmjerima. Dešpalj je majstor koji je uspjeo svoju osobnu, kao i arbanašku osamljenu prošlost sastaviti u vrlo zanimljivi niz kolažiranih slika. Ove priče, koje su izvorno pisane na arbanaškom, odnosno albanskom jeziku, zaista zaslužuju pozornost i suvremene hrvatske književne kritike, kao i hrvatske književne povijesti u cjelini. S povijesno književnih i kritičkih pozicija status ovog pisca u hrvatskoj književnoj stvarnosti tek će valjati klasificirati i odrediti, a zasad tek možemo zaključiti da je Zadar dobio još jednog zanimljivog pripovjedača, dosad poznatog kao glazbenika i vjesnika.

Arbanaške priče sastoje se od svakodnevnih tema, a završe uvijek važnim porukama natopljenima iskustvima pojedinca, ali i zajednice.

– Dešpaljeve Arbanaške priče čitke su profilacije, kazane logičko i jednostavno, podjednako u korespondenciji s društvenom i krajobraznom zbiljom danoga trenutka, a na kraju uvijek završe važnim životnim porukama. Doista je riječ o pričama s porukama natopljenima iskustvima pojedinca, ali i zajednice. U sebi imaju ponešto od notornih zapisa i filmskih scenarija. Također imaju preciznu radnju, lako su čitljive te vrlo duhovite i euforične, no prije svega sadrže lirske i glazbene akcente, a što je i za očekivati od jednoga glazbenika. Podjednako pišući o kakvoj radosti ili nesmiljenom sukobu, Dešpalj i kad je riječ izravno o arbanaškim okvirima kao i gradskim prilikama, prozne akcente kao cijelu dramatizaciju priče često prikazuje kao nacrt ili skicu za kakvo veće dramsko djelo. Najrazvidnije se to može očitati u priči »Fešta«. U njegovim su pričama svakodnevni život i prirodne pojave međusobno upleteni jedno u drugo, a teme kojih se dotiče su i danas vrlo aktualne, kazao je Bilosnić osvrnuvši se i na iznimnu vještinu autora Dešpalja da svaku povijesnu priču svede na epizodu.

– Svaka radnja kod Dešpalja je, dakle, uokvirena prirodnim pojavama i ljepotama, ponekad gotovo i godišnjim dobom, da bi se onda odmah brzo vratio u samu zbilju te u samu temu svoje priče. Priče su složene gotovo na razini haiku zapažanja u prirodi gdje se, primjerice, ptice, trešnje, konji, razno bilje i slično koriste kao simboli arkadije i pastoralne ljepote u koju se ugrađuju ohole i realistične socijalne, etnografske i kulturološke prilike života u zadarskom prigradskom naselju Arbanasi. Ovaj autor je uspjeo svaku povijesnu priču svesti na epizodu, što je odlika modernih pisaca, pa priče i danas djeluju svježe bez obzira na godine njihova nastajanja, a nastale su prije gotovo jednog stoljeća. Sve ono viđeno i doživljeno na ulici, u kući, u crkvi, na gradskom trgu i slično, sve ono doživljeno u Arbanasima, Dešpalj je uspio prikazati čitko, verbalno uzbudljivo, komunikativno, a metaforički originalno, zaključio je ovaj književnik.

Svečanom programu svojom su glazbenom izvedbom pridonijele Dina Bušić i Melita Ivković, kao i mlade polaznice tečaja arbanaškoga govora koje su okupljenima pročitale priču.

O autorici prijevoda

Dr.sc. Maximiljana Barančić rođena je 3. listopada 1947. godine u Zadru. Osnovnu i srednju školu završila je u Zadru, a 1971. godine diplomirala je engleski i ruski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zadru. Predavala je engleski jezik u Pomorskoj školi u Zadru od 1972. do 1994. godine, a zatim prelazi na tadašnji Filozofski fakultet u Zadru od 2002. godine. Tamo radi kao lektor za jezične vježbe iz engleskog jezika. Od 2001. pa sve do umirovljenja 1. listopada 2013. radi kao viši lektor na Odjelu za anglistiku Sveučilišta u Zadru. Tijekom rada na Sveučilištu, upisuje poslijediplomski studij iz jezikoslovlja i doktorira na Sveučilištu u Zadru s temom »Leksik arbanaškog govora u Zadru kao odraz jezičnih dodira«. Od 2014. održava tečaj arbanaškog govora, najprije u Gradskoj knjižnici – ogranak Arbanasi, a od listopada 2016. u prostorijama Kulturno-umjetničke udruge »Vicko Zmajević« Zadar-Arbanasi, čija je ujedno i predsjednica od prosinca 2015. godine.

Veći dio svog radnog vijeka bavi se istraživanjem arbanaškog govora objavljujući radove i održavajući predavanja u drugim gradovima. Nagrađena je 2016. godine Rektorovom nagradom Univerziteta u Prištini za doprinos i posvećenost albanologiji. Iste godine dobila je priznanje Republike Albanije za dugogodišnji doprinos u očuvanju i promoviranju jezika i kulture Arbanasa u Zadru. 2017. dobila je zahvalnicu Vlade Republike Kosova za rad na očuvanju arbanaškog govora. Izdala je knjigu Udžbenik arbanaškog govora te knjigu Hrvatsko-arbanaško rječnik s gramatikom i Arbanaško-hrvatski rječnik s gramatikom. U čast Dana grada i Blagdana sv. Krševana, Gradsko vijeće Grada Zadra dodijelilo joj je 2020. godine Nagradu Grada Zadra.