Ana Tomljanović - Šokčević u tapiserije je utkala svoj život, tradiciju i ljubav

Narodni muzej Zadar za jednu je od svojih najvažnijih donatorica, nedavno preminulu umjetnicu Anu Tomljanović – Šokčević, u Gradskoj loži priredio komemoraciju, na kojoj su se istaknuti zadarski kulturnjaci i suvremenici Ane Tomljanović – Šokčević osvrnuli na njezinu bogatu umjetničku karijeru, značaj tapiserije kao umjetničkog stila, te vrijedne zbirke od 38 tapiserija, koju je NMZ-u 2016. godine donirala zajedno sa svojim suprugom, pokojnim umjetnikom Ivanom Tomljanovićem.

Renata Peroš, ravnateljica NMZ-a istaknula je kako unutar nacionalne baštine »Donacija tapiserija Ivana i Ane Tomljanović« predstavlja neizmjeran kulturno-umjetnički doprinos.

– Vrijednost zbirke temelji se prije svega na činjenici da se radi o velikom objedinjenom opusu umjetnika. Tapiserije su prema svojoj formi i tematici podijeljene u četiri zbirke, koje smo nizom izložbi predstavili javnosti. To su: »Geometrijska forma i apstrakcija«, »Realizam kao polazište u oblikovanju pejzaža i motiva grada«, »Kršćanska tematika« i »Portreti«, istaknula je Peroš.

Povjesničar i akademik Nikola Bašić, istaknuo je kako je veliki broj Zadrana imao čast u ranoj dobi učiti od tako vrsne umjetnice i pedagoginje.

– Ne očekujući da svi njezini učenici postanu vrsni umjetnici, u svoj je pedagoški rad ulagala mnogo truda i u svakog učenika pokušala usaditi ljubav prema umjetnosti. Najveći je doseg u svom radu postigla nesebičnom odlukom da zajedno sa suprugom svoj neprocjenjiv opus donira najvećoj zadarskoj muzejskoj instituciji i tako joj osigura nov život i bezvremensku slavu, poručio je Bašić, dok je umirovljena etnologinja Jasenka Lulić-Štorić, koja je imala čast raditi s bračnim parom Tomljanović kazala kako je bračni par Tomljenović u svoju umjetnost uvijek unosio osobnost. pronalazeći inspiraciju u prirodi, religiji i gradu.

Župan Božidar Longin u svom je govoru istaknuo kako je Tomljanović u svoj rad utkala svoj život, tradiciju i ljubav.

– Iza sebe nije ostavila samo dubok trag u umjetnosti, već i specifičan način života okrenut dalje od materijalnog. Cijeli se svoj život trudila osobama s manje sreće u životu pomoći na različite načine, te kroz svoju umjetnost njegovati ljubav. U književnosti se upravo tkanje koristi kao metafora za život. A upravo je to značenje umjetnosti koju danas slavimo. Za Anu i Tomislava tkanje je bio život, u tkanje su utkali svoje talente, inspiraciju i najbolje dane. Ana i Tomislav svoj su životni vijek proveli u umjetnosti, a najvišu su razinu dostigli nesebičnim odvajanjem od sebe, od svoje umjetnosti i poklanjanjem vrijedne zbirke zadarskoj javnosti na poštovanje i čuvanje, istaknuo je Longin.