Vlasnik sirane Gligora objavljuje prvu zbirku poezije

Prolazeći pokraj trgovine sireva Gligora koja se nalazi na pijaci na Poluotoku ugledala sam na ulaznim vratima i vlasnika Ivana Gligoru koji se taman uputio na jutarnju kavu. Bilo mi je drago da sam ga slučajno susrela, a obzirom na to da sam upoznata i s njegovom drugom stranom života, kreativnim spisateljskim darom, iskoristila sam priliku da popričam s njim i na tu temu. Sjeli smo u Lovre na Trgu, ugodno se družili uz kavicu i čavrljali. I, naravno, Ivan me ugodno iznenadio! Uskoro iz tiska izlazi njegova prva zbirka poezije pod nazivom »O’ sunca rodu do sunca počitku« pisana na narječju kolanskog čakavskog govora.

Šest poglavlja

– Zbirci poezije dao sam najjednostavniji naziv »O’ sunca rodu do sunca počitku«. Za one koji možda ne razumiju čakavski govor, najjednostavnije značenje – od izlaza do zalaska sunca. Iako je naslov zbirke u domaćoj čakavštini, kolanskoj, moram reći da poezija sva nije u čakavštini, već je najveći dio u standardu, ali sam, naravno, izabrao čakavicu za naslov knjige s obzirom na to da sam iz Kolana na otoku Pagu. Zbirka se sastoji do šest poglavlja. Prvo poglavlje je laka, pitka, pjevna, uglazbljiva poezija, drugo poglavlje su uglazbljene pjesme i njihovi notni zapisi, zatim ostale pjesme u dijalektu kolanskog govora, pa misaone i duhovne pjesme, peto je ljubavna tematika i šesto osam pjesničkih polemika, suprotstavljenih dijaloga s Svenom Adamom Evinim, našim velikim pjesnikom. Knjiga je u grafičkoj pripremi i uskoro će izaći iz tiska. Tada mi je u planu da održim promociju u svom Kolanu jer je izdavač Matica Hrvatska Ogranak Zadar i Matica Hrvatska Ogranak Kolan, ali vjerojatno ćemo raditi promociju i u Zadru, otkriva nam Ivan Gligora.

Ovaj poznat vlasnik sirane Gligora 2019. godine predstavio je i svoj prvijenac, knjigu »Mojih sedamdeset kolona«, koja se sastoji se od sedamdeset zanimljivih kolumni – eseja i priča, o ljudima, običajima, događajima i životnoj stvarnosti Kolana i otoka Paga. Knjigu je pisao u hrvatskom standardnom jeziku s elementima lokalnog govora, ikavsko-ekavskog dijalekta čakavskog narječja, govora mjesta Kolana.

Foto: Vesna Benić

Kolanski pjesnici

– Iako sam pisao i kolumne, prije sam počeo pisati pjesme nego priče. Te kolumne i knjiga koja je izašla, meni je bio veći izazov nego pjesme, zato što pjesme pišem takoreći od samog rođenja, otkada sam počeo čitati i pisati. Naime, uvod u zbirku je moja prva pjesma objavljena u Sarajevskim malim novinama. To su tada bile novine, časopis koji je izlazio diljem bivše Jugoslavije, čitale su ga i sve škole. Urednici su bili impozantni Acer, Branko Ćopić, bio je i Gustav Krklec u tim novinama i ja sam u sedmom razredu osnovne škole objavio prvu pjesmu. Tako sam postao slavan kao mali. Zbog te pjesme dobio sam literarnu nagradu u Novalji i bio sam pun sebe. Danas svoju inspiraciju pronalazim u šetnji po prirodi i uz more sa svojim psom Renčijem. Inspiracije su čudna stvar, pa i žene su mi inspiracija, bez njih ne bi bilo pjesama. Malo se šalim, ali ipak je i to istina, kaže naš sugovornik.

– Kolan je inače pun pučkih pjesnika. Na otoku Pagu najviše pučkih pjesnika ima iz Kolana. I moj otac je jedan od njih koji je pisao pjesme za karneval i ja sam zapravo ovu zbirku poezije posvetio svom pokojnom ocu. Od njega sam učio prve stihove, prve priče naučio sam od njega. Inače, na temu toga kada ti dođe inspiracija, ima jedan pjesnik, najčuveniji je u Kolanu i kao pučki pjesnik na otoku Pagu, pokojni Šugar. On je napisao ove stihove: »Pismažija ne piva kada oće, projdu dani i tolike noći, a kada mu ona ura dojde, neka ga se onda svaki projde«, govori Ivan.