Vizualna pripovjetka o antropologiji urbanog čovjeka i njegova života

Mirko Marušić, akademski slikar i srednjoškolski profesor, u četvrtak je predstavio svoju novu izložbu pod naslovom »Urbana sinkronija« u galeriji ZadArt. U ovom ciklusu Marušić je kroz kombinaciju tehnike kolaža i akrila na platnu predstavio zadarskoj publici svojevrsnu apstrakciju kojom upućuje na propitivanje problema urbanog grada unutar sinkroniciteta suvremenog društva.

Zadarski umjetnik diplomirao je slikarstvo u klasi Igora Rončevića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zadarskoj se publici prvi put predstavio 2014. godine samostalnom izložbom »Jedan« u Kneževoj palači, potom je 2018. godine uslijedila izložba »Animalizam i fetišizam« u galeriji ZadArt, a ona je 2019. godine predstavio izložbu »Izvori/The Sources« u Gradskoj loži na Narodnom trgu.

Apstraktno i metaforično

Izložbom »Urbana sinkronija« talentirani mladi slikar drugi put predstavlja svoje radove u galeriji ZadArt, a povodom toga nam otkriva nešto više o procesu nastanka ciklusa.

– Naziv izložbe »Urbana sinkronija« upućuje na moju trajnu zaokupljenost pitanjima suvremenog grada i svim posljedicama njegovog širenja. Gradovi postaju prenapučena mjesta, a usto se neprestano šire te zadiru u netaknutu prirodu uništavajući pritom živi svijet krčenjem šuma, izgradnjom novih autocesta i slično.

Usto, tu su i sveprisutna zračenja pojačana ubrzanim razvojem digitalizacije, objašnjava Marušić pritom dodajući kako je poveznica između ovog ciklusa i prethodnog (»Izvori/The Sources«, 2019.) svakako tematiziranje urbanih problema suvremenog društva, ali i veliki formati slika.

Međutim, svojevrsna se razlika očituje u tome što je ovaj put mladi slikar bio vođen apstraktnim i metaforičnim likovnim jezikom kojim promatraču otvara višestruka vrata percepcije i mogućnosti interpretacije.

U predgovoru izložbe doc. dr. sc. Enes Quien ističe Marušićev nemiran duh koji je uvijek žedan znanja i novih spoznaja, odnosno kako se kao pravi profesionalac nikada ne zadržava na jednoj formuli, već nastoji eksperimentirati u potrazi za novim putevima u svom slikarstvu.

– Marušić nastavlja eksperimentirati tehnikama, materijalima i mogućnostima medija slike. Od samih mu je početaka glavna preokupacija urbano življenje, društvena zajednica i njezin sustav funkcioniranja, a isti taj narativni diskurs o urbanitetu nastavlja i ovim miniciklusom od četiri slike u kojem se bavi komunikacijom u urbanoj egzistenciji.

U prvoj slici, »Autocesta«, uviđamo aluziju na prostornu povezanost gradova u kojoj se savladava prostor i povezuju se ljudi i urbana mjesta. S druge strane, slika »Hladna fronta« odnosi se na vrijeme, kako u meteorološkom smislu, tako i u simboličnom, kao prolaznosti svega.

Pored toga, u trećoj slici »Balkanski epicentar« koncipira promišljanje o zemljopisnom usudu u okviru mentaliteta, običaja i kulture življenja.

Potom, u posljednjoj slici »Net…0« tematizira internet kao univerzalnu globalnu komunikacijsku mrežu bez koje je današnji život teško zamisliv, objašnjava Quien te dodaje kako je u središtu urbanog sinkroniciteta komunikacija, dok se istodobnost odnosi upravo na prostorno-geografsku i vremensku komponentu svekolike urbane (ko)egzistencije.

Cijeli život okružen umjetnošću

– Marušić svojim slikama kao da nam vizualno pripovijeda pripovijetku o antropologiji današnjeg urbanog čovjeka i njegova života. Riječ je o vrhunskom slikaru kojeg karakteriziraju odlučni i sugestivni potezi, rasni kolorit te vješto strukturiranje kompozicija pri čemu ostvaruje savršenu ravnotežu i dinamičan ritam cjelokupne kompozicije, piše Quien i dodaje kako je pritom ključna riječ eksperiment.

– Naime, on eksperimentira s podlogom, ne slika na platnu, već na papiru ispod kojeg postavlja drugi papir ili papire. Prelijevanjem slojeva boje dobiva svojevrsne palimpseste, odnosno slika ispod slike, ali slika i sliku preko slike, ne bi li mu se pritom očitovala kvaliteta boje u slojevima podloge papira.

Slično je radila i pariška skupina Support – Surfaces (Podloga – Površina) koja je djelovala od 1967. do 1974. godine, a eksperimentirali su raznim sredstvima kojima su slikali jednostavne oblike na raznim podlogama. Pri svemu tome Marušić definira u potpunosti apstraktne slike, ali s vrlo jasnim metaforičkim-alegorijskim i simboličkim, odnosno semiološkim značenjem, zaključuje Quien.

Marušić je rođen 1991. godine u Rimu, otac mu je slikar, dok mu je majka scenografkinja. Odrastajući u umjetničkoj obitelji imao je priliku od malih nogu biti okružen slikama, slikarskim platnima, pigmentima, scenografijama, ali i različitim knjigama o umjetnosti.

– Otkad znam za sebe, okružen sam umjetnošću, a po policama su mi bile dostupne knjige o povijesti umjetnosti, različite monografije i razne enciklopedije. Bio sam vrlo znatiželjan te sam često njuškao, tako da sam već tada stekao neka osnovna znanja.

Sjećam se kako sam kao dječak skicirao animirane filmove koje sam tada volio gledati. Pritom bih redovito crtao iz glave po nekom svom viđenju, prisjeća se Marušić te nastavlja otkrivati detalje o svojem daljnjem formalnom obrazovanju.

Transport slika – financijski problem

– Nakon srednje škole sam upisao studij povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, no odustao sam jer mi nije dozvoljavao puno slobodnog vremena za slikanja, pa sam odlučio upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Iako sam ozbiljnije crtao i slikao još od osnovne škole, ipak sam se dodatno pripremao za prijemni ispit pohađajući tečajeve i radom kod kuće, a sve kako bih minimalizirao mogućnost ponavljanja godine, kaže Marušić, sada već diplomirani akademski slikar.

Prilikom stvaranja Marušić se ne opterećuje pretjerano stilom te svoj fokus uglavnom stavlja u pravcu promišljanja kako bi mogao neke pojave i koncepte iz svakodnevnog urbanog života raščlaniti, analizirati i otvoriti pitanja za neke situacije kako bi sve to na koncu mogao i prenijeti na slikarsko platno.

– Diplomirao sam s naslovom »Životinje u Urbisu«, a koncept Urbisa je nešto što inače provlačim kroz svoje slike. Pritom kroz proces i rad gledam i analiziram slikare koji imaju zanimljiva rješenja, npr. Mark Bredford, Franz Marc, Peter Doig, Hurvin Anderson i Sean Scully.

Izložba koju predstavljam u galeriji ZadArt je moja sedma samostalna izložba, a konceptualno ima neke poveznice i sličnosti s prethodnima, no razlikuje se u procesu rada i estetskom izgledu. Primjerice, u prethodnim ciklusima se provlačio motiv životinja, dok na ovim slikama to u potpunosti izostaje zato što sam slikao u apstraktnom duhu.

Međutim, i dalje sam ostao preokupiran odnosom između urbanog i prirodnog ili divljeg svijeta, pa tako i razvojem gradova i industrije u današnje vrijeme, objasnio je ovaj akademski slikar dodavši kako ne izlaže često jer mu veliki problem u tome predstavlja transport slika.

– Ne izlažem često zato što slikam slike velikih formata, pa mi transport često predstavlja veliki problem zbog financija. Međutim, zadovoljan sam mogućnostima izlaganja u Zadru, ali smatram kako je potrebna veća suradnja organizacija galerija s ostalim umjetnicima u Hrvatskoj kako bi se umjetnici mogli međusobno povezati i dijeliti međusobno iskustva.

Primjerice, česta je pojava da se sve relevantne izložbe događaju u Zagrebu, a to bi trebalo promijeniti, zaključuje Marušić i dodaje kako u Hrvatskoj rijetko tko može živjeti isključivo od slikarstva, pogotovo u manjim gradovima, dok je u inozemstvu ipak drugačija situacija zbog većeg tržišta.

Odgoj i razvoj radnih navika

Iako akademski slikar, Marušić prvenstveno radi kao profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, gdje svojim učenicima prenosi znanja iz predmeta Slikanje, Crtanje i slikanje, Slikarske tehnike i materijali te Slikarska tehnologija. Upitali smo ga kakav je kao profesor.

– Učenike nastojim motivirati, tako da sami povezuju svoje ideje i afinitete s radom, dakle da zaključuju i tako dolaze do vlastitih rješenja. Pritom uvijek stavljam naglasak na odgoj i razvoj radnih navika, bez kojih nema ništa bez obzira na talent, kazao je ovaj profesor i akademski slikar koji isto nastoji i kroz svoje slike, a to je potaknuti ljude na promišljanja o suvremenim problemima.

– Prilikom svog vizualnog izražavanja uvijek nastojim navoditi na promišljanje i analiziranje nekakve problematike koja je prisutna u suvremenom svijetu u kojem živimo. Svaki slikar može imati drugačiju društvenu ulogu ovisno o kontekstu u kojem se nalazi i djeluje.

Tako neki više pribjegavaju političkom angažmanu, drugi komercijalnom, a neki pak nemaju nekakvu specifičnu poruku, već se naprosto izražavaju na sebi svojstven način. No, kako god, zasigurno bih istaknuo kako kvalitetni slikari obogaćuju društvo svojim slikama propitujući drukčiji pogled na svijet i društvo u kojem se nalazimo, ali i prenoseći iskustvo o sebi, ali i o drugima.

Uloga slikara je otvarati nove komunikacijske dijaloge, zaključuje Marušić čije slike svakako, iako apstraktne, svijetom metaforičnog jezika snažno i jasno komuniciraju potencirajući kod promatrača promišljanje o problemima suvremenog grada i društva te odnosa naspram prirode.